Ovih dana većina vjernika u Ukrajini, kako pravoslavni, tako i katolici istočnog obreda, slave Vazmeno trodnevlje prema julijanskom kalendaru. Jezoviti ratni događaji još više odjekuju u slikama Isusove muke i polaganja Krista u grob.

Čitanja Božje riječi, Svetoga pisma učinilo je nas sudionicima tragičnog događaja Velikog petka – svjedočili smo muci, raspeću, smrti našeg Spasitelja i sudjelovali u Njegovu sprovodu. Sliku Njegova tijela postavili smo u našu katedralu kao grobnicu. Oni koji su osudili našeg Spasitelja, mučili ga, htjeli su mu oduzeti dostojanstvo. Svatko tko ubije čovjeka u njemu ubija i prezire Boga, Stvoritelja i Spasitelja. Za Boga nema manje vrijednih ljudi, život svake osobe u svome Sinu Otac doživljava kao svoj, istaknuo je nadbiskup Ševčuk.

„Čuvši Božju riječ o muci Božjoj u čovjeku, o smrti Sina Božjega u ljudskom tijelu, mislim da svatko od nas pred očima ima sliku ukrajinske golgote. Danas nas ubijaju. U Kristovim ranama vidimo ranjena unakažena tijela sinova i kćeri Ukrajine. U patnjama Gospodinovim vidimo mnoštvo ubijenih, rijeke krvi i more suza koje preplavljuju nekada dobrostojeće gradove i sela. Idući u pogrebnoj povorci s plaštanicom oko katedrale istovremeno vidimo beživotna tijela naših vojnika kojih se u našim gradovima i selima dočekuje na koljenima.

Krist je ležao u grobu, a ovdje vidimo masovne grobnice Buče i Borodianke. Vidimo kako se pronalaze tijela sinova i kćeri Ukrajine iz ranjenog Černihiva, kako i dalje neprestano nastavljaju ubijati u gradu mučeniku Mariupolju. Ali, danas nam Božja riječ govori da Kristove rane zacjeljuju. Htio je biti ranjen da svojim ranama dotakne naše rane. Htio je biti nepravedno osuđen kako bi nas oslobodio i poništio dužničke obveze koje je đavao zapisao kao našu smrtnu kaznu. Danas leži u grobu pored izmučenih, strijeljanih sinova i kćeri Ukrajine, kako bi dao život onima u grobovima.

Na Uskrsni petak slavimo njegovu životvornu smrt. Stavili smo ga u grob, ali znamo da neće dugo ostati tamo, znamo da s Njegovom smrću dolazi nada u uskrsnuće. Znamo da On danas silazi na dno pakla kako bi sve mrtve vodio za ruku i doveo ih u kuću Nebeskog Oca. Gospodine, znamo da se od trenutka Tvog ukopa sve počinje mijenjati. Pretvori našu tugu u radost! Pretvori suze Ukrajine u radosno pjevanje koje će slaviti život u Tebi!“ zaključio je propovjednik, izvještava Press služba UGCC.