„Može li se o čovjeku reći nešto ljepše i pohvalnije nego: on traži Boga. To znači, on nije zadovoljan punim zdjelama ili obilnim stolovima, njegova duša traži nešto više. Njegova je duša dublja, a da bi njezinu glad moglo utišati ono što nudi ovaj svijet, i taj čovjek s nekim nemirom gleda na zvijezde, posebno na zvijezdu koja bi ga mogla dovesti k Bogu, domovinu blaženih“, rekao je nadbiskup Srakić.

„Svi mi tražimo Boga. Bar bismo morali. Čitav naš život je lutanje po pustinjama i stepama, selima i gradovima u potrazi za Bogom. Čak i onda kad to ne želimo priznati ili kad se izvlačimo od Boga“, istaknuo je nadbiskup.

Nadalje je podsjetio je na činjenicu da su ljudi oduvijek tražili Boga, iznijevši brojne primjere te kazavši: „Mudraci i zvjezdoznanci, pismoznanci i gataoci, žreci i bonci, pjesnici i svećenici bdjeli su nad knjigama i proroštvima i bili glas svojih naroda koji su vapili za izbavljenjem, za povratkom zlatnih vremena prijateljstva čovjeka s Bogom. Svi su se ti glasovi slili u vapaje Izraela i njegovih molitelja, sažeti u kriku: ‘Dođi, Gospodine, i nemoj kasniti’“.

Okupljene u katedrali nadbiskup je upitao: „Tražimo li mi Boga? Zar ga nemamo? Ne posjedujemo li ga od djetinjstva ili mladosti? Nije li ga majka nama još u kolijevci usadila u srce kao neki dragocjeni zalog? Ne vraća li nam se neprestano u molitvi, milosti, sakramentima? A ipak ne smijemo smatrati da Boga posjedujemo tako da je on u srcu kao u kakvoj škrinji čvrsto zatvoren. Nije tako da mi posjedujemo Boga, nego baš obratno, Bog mora nas imati, moramo se mi njemu predati. Taj je odnos Boga i čovjeka čudesan: tražim Boga kao što dijete traži svog oca u svojoj očinskoj kući. Dijete zna da je otac tu, kamo je samo otišao, gdje se skriva? Ja sam ga samo za čas izgubio iz vida. No ja sam posve siguran: za čas ću ga opet pronaći… I s veselim krikom pada dijete ocu u naručaj“.

Zaključujući homiliju mons. Srakić je rekao kako „svi tražimo Boga, na ovaj ili onaj način, no još više Bog traži nas“. „Kroz čitav Stari zavjet javljao se kao svjetlo, a kroz svu je povijest na tragu za ljudima. Svaki prorok i mudrac, to je korak Božji više s nama. Konačno je prispio u Betlehemsku štalu… Ne dolaze k njemu samo pastiri i Tri kralja, nego evo i nas iz velike daljine, da kleknemo pred njega, da mu se poklonimo sretni što smo ga našli. Donijeli smo mu i darove: u svemu smo svom siromaštvu našli nešto što će mu biti drago: svoje vlastito srce puno tople ljubavi, kao što pjevamo u božićnoj pjesmi: ‘Isuse, mili Bože moj, srce ti dajem da sam tvoj’“, rekao je mons. Srakić, pozivajući sve okupljene da uvijek budu spremni pomoći drugima pronaći Boga.