„Ovdje smo da vam ponudimo nadu vječnoga života po vjeri u Isusa Krista“, rekao je nadbiskup. Zahvalio je djelatnicima Hospicija na čelu sa s. Leopoldom Ivković što svakodnevno tu nadu nude korisnicima i njihovim obiteljima koji u toj ustanovi provode posljednje dane svojega života. 

U propovijedi je nadbiskup Uzinić govorio o dostojanstvu ljudskoga života od začeća do njegove prirodne smrti. Ustvrdio je kako je eutanazija „zlatno tele“, lažni idol koji suvremeno društvo nudi osobama u palijativnoj fazi bolesti, kada više nemaju mogućnosti liječenja. „Možemo uprijeti prstom u nas same i upitati se kolika je odgovornost nas kršćana za to što se događa u društvu. Jesmo li ovome društvu dovoljno prenijeli vjeru u Boga koji je suosjećajan, koji čovjeka ljubi i onda kada pati. Bogu kojemu je stalo do svakoga čovjeka od začeća do prirodne smrti.“ Objasnio je da je objava Boga koji je suosjećajan jedna od najvećih novosti kršćanstva te pozvao vjernike da da budu Božja produžena ruka na zemlji i suosjećaju s bližnjima poštujući život svakoga čovjeka. 

Nakon mise nadbiskup je u pratnji ravnateljice Hospicija posjetio bolesnike u njihovim sobama, uputio im riječi utjehe i ohrabrenja svjedočeći tako ono što je poručio u propovijedi.

Na Svjetski dan bolesnika, 11. veljače, korisnike i djelatnike riječkog Hospicija posjetili su učenici s učiteljima katoličke osnovne škole „Josip Pavlišić“ i zapjevali ispod njihovih prozora. Radost iz dječjih srdaca s lakoćom se prelila na lica korisnika Hospicija koji su im mahali sa svojih prozora i sa smiješkom slušali pjesmu djece.