U crkvi Marijina Navještenja u koncelebraciji su bili rektor riječke katedrale sv. Vida Ivan Stošić, gvardijan franjevačkog samostana i novoizabrani provincijal Slovenske franjevačke provincije sv. Križa fra Christian Gostečnik i voditelj HKM u Ljubljani mons. Mario Tomljanović. Na misi je pjevao riječki katedralni zbor Cantores Sancti Viti.

U propovijedi nadahnutoj pročitanim svetopisamskim tekstovima toga dana o ‘nevjernom Tomi’ i Isusovim ranama, nadbiskup Uzinić rekao je kako su Kristove rane znak njegove ljubavi, onoga što je proživio za nas i zahvaljujući tom znaku učenici su povjerovali. „Ne možemo danas na način učenika vidjeti i opipati taj znak, ali i danas su Isusove rane znak njegova uskrsnuća. No, možemo ih opipati i vidjeti, a što smo naučili kroz pontifikat pape Franje, u ranama braće i sestara, onih koji su na rubu, koji su isključeni. U njihovim ranama i patnji možemo i dalje opipati Isusa Krista i njegove rane i kroz njih pronaći vjeru u Isusovo uskrsnuće“, rekao je nadbiskup.

Istaknuvši važnost prepoznavanja tog znaka Krista Uskrsloga u ranjenoj braći i sestrama, naveo je 25. poglavlje Matejeva evanđelja koje poručuje da iskazujući brigu i ljubav prema bližnjima, nju iskazujemo prema Isusu. No, to ne smijemo činiti na način pružanja pomoći s visoka, upozorio je nadbiskup Uzinić te podsjetio na poticaje pape Franje koji je tražio da, dok dajemo milostinju, onoga kojemu pomažemo pogledamo u oči. Nije dovoljno nekome dati nešto, nego mu treba ići u susret. Iz tog susreta se rađa vjera, protumačio je.

Nadbiskup Uzinić istaknuo je da evanđeoski ulomak pokazuje još neke važne znakove Kristova uskrsnuća koji omogućavaju svima koji ‘ne vidješe’ da doista mogu vjerovati i gledati, ne fizičkim očima, nego očima srca. To su nedjeljna euharistija, Božja riječ – Sveto pismo te način na koji se uskrsli Krist očituje u zajednici vjernika.

Pojasnio je da se uskrsli Krist očituje u životu kršćanske zajednice, u životu Crkve, u okupljenosti one jedanaestorice oko Marije u Dvorani posljednje večere. „Tu je začetak Crkve o kojemu posebno govori ulomak iz Djela apostolskih – o Crkvi kao zajednici s jednim srcem i dušom. Upravo to jedinstvo, prisnost, međusobno pomaganje, važan je znak prepoznatljivosti Crkve, prepoznatljivosti Isusa Krista – naše jedinstvo i naša međusobna povezanost. Mi kršćani trebali bismo prednjačiti u povezivanju, u traženju načina da budemo jedno, da svi više budemo braća i sestre, da među nama ne bude podjela, mržnje, da idemo ruku pod ruku jedni s drugima i sa svima. Jedinstvo nas kršćana predstavlja svjedočanstvo naše vjere. Želim da vaša zajednica ovdje upravo po tome svjedoči uskrsloga Gospodina“, poručio je nadbiskup Uzinić brojnim vjernicima koji su došli na euharistijsko slavlje.

Zaključujući je izdvojio dva upozorenja koja proizlaze iz navedena tri znaka Kristova uskrsnuća. Prvo – formalna vjera bez euharistije, nedjeljne mise i Svetog pisma nije dovoljna. „Ne budemo li se hranili euharistijom i Božjom riječi, naša će vjera zakržljati i umrijeti“, rekao je. „Drugo, oni koji nisu vjernici će ostati sumnjičavi pred našom tvrdnjom da je Isus uskrsnuo ako naši životi i naše jedinstvo ne budu prepoznatljivi“, istaknuo je nadbiskup Uzinić. Na kraju je podsjetio na starokršćansku rečenicu da je svaki kršćanin u svakoj zemlji stranac, ali i svaka zemlja mu je domovina. Potaknuo je okupljene na život u kojemu nisu nigdje previše navezani, kako bi mogli svugdje i sa svima zajedno svjedočiti Isusa Krista i njegovu ljubav. Strpljivo i ustrajno tražimo Krista u euharistiji, u njegovoj riječi i Svetom pismu, tražimo ga u bližnjemu i budimo bližnjemu bližnji. Postanimo vidljivi znak Kristova uskrsnuća, potaknuo je nadbiskup Uzinić.