Nakon dočeka relikvija, njihova svečanoga unosa i postavljanja kod oltara uslijedila je misa koju je predvodio vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić. Suslavili su apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini Francis Assisi Chullikatt, vojni biskup u BiH Miro Relota, stupski župnik i sarajevski dekan preč. Miroslav Ćavar i ostali svećenici.

Na početku mise nazočne je pozdravio nadbiskup Vukšić rekavši kako misu slavi pun zahvalnosti za Božji blagoslov zbog „prisutnosti svetaca Katoličke Crkve i primjera života koji ne samo da podsjećaju na njihovu svetost nego i nas pozivaju na to“.

Nadbiskup Vukšić je u homiliji naglasio kako su kao povlašteni oblik iznimne Božje prisutnosti u ljudskom vremenu darovani sveci. Dodao je da te Božje ugodnike treba prepoznati kao žive znakove Božjega djelovanja među ljudima umjesto da ih se promatra samo kroz uobičajeni govor o potrebi nasljedovanja njihova primjera. Dodao je da oni nisu tek povijesni uzori čiji nauk, riječi i djela treba oponašati, nego istinski svjedoci po kojima uskrsli Krist i danas hodi ovim svijetom, preobražavajući vjerničko srce.

Istaknuo je kako ključna istina o svecima leži u spoznaji da svetost koju su živjeli nije bila njihova vlastita, nego Božja, a oni nisu bili tek samorodni idealisti koji su slijedili ljudske vrline, nego osobe koje su u svome vremenu postale vidljivi oblik Božje prisutnosti. „To je ujedno i glavni razlog okupljanja Crkve oko njihova lika: u njihovim riječima i djelima prepoznajemo ostvarenje one iskonske slike na koju je svaki čovjek stvoren“, rekao je i dodao kako su oni „uspjeli kršćani koji su u punini ostvarili zadani naum slikovitosti i prilike Božje“.

„Na sličan način, draga braćo i sestre, sveci utjelovljuju ono što nazivamo ‘tajnom mjeseca’– oni su odbljesak. Vrijednost njihova života nije u njima samima, nego u tome što su dopustili da kroz njih prođu zrake Božje svetosti, dobrote i blizine. Osobito u teškim trenutcima tmina i nedaća ljudske povijesti sveci ostaju svijetliti u noći ovoga svijeta pokazujući nam smjer i svjedočeći da Sunce pravednosti, naš Bog, nikada ne prestaje obasjavati ljudske putove“, rekao je nadbiskup i ponovno zahvalio Božjoj providnosti što je među sarajevske vjernike dovela zemne ostatke svete Male Terezije i njezinih svetih roditelja Ljudevita i Zelije Martin. „Oni su, premda na različitim životnim stazama – roditelji u bračnom i obiteljskom zajedništvu, a Mala Terezija u skrovitosti kontemplativnoga samostana – u potpunosti ostvarili sebe kao kršćanske vjernike“, istaknuo je i dodao kako izlažući njihove relikvije na štovanje ponajprije se zahvaljuje Presvetome Trojstvu za dar njihove svetosti radujući se što je Crkva prepoznala njihov vjernički hod kao putokaz svima.

„Ovi nam sveci dolaze kao opipljiv dokaz da je svetost u ljudskom životu itekako moguća. Nerijetko se prepuštamo zabludi kako je svetost pridržana samo za izabrane i povlaštene. No, svi smo pozvani na nju, svatko u svom staležu, svjesni da je jedino Bog apsolutno svet. Svetost u punini ostvaruje sa tek u nebeskoj slavi, dok su sveci na zemlji ugradili tek dio te apsolutne Božje savršenosti u svoje živote, ostavljajući nam ohrabrenje da i mi, u svojim slabostima, možemo i trebamo težiti prema istom cilju“, rekao je nadbiskup Vukšić i istaknuo kako primjer sv. Male Terezije pokazuje kako se istodobno može biti i malen i velik.

Zaključno je ponovio da zemni ostatci Male Terezije i njezinih roditelja nose i poruku da se svetost ostvaruje u različitim životnim pozivima. „Danas pri tome ponajprije mislimo na naše obitelji, koje ne smiju biti samo mjesta ljudskoga zajedništva, nego prvenstveno živi odsjaj Božje ljubavi i okružje osobnoga posvećenja. Stoga, po zagovoru ovih svetaca, molimo za blagoslov svih kontemplativnih zajednica, ali i svih naših obitelji – onih u kojima živimo i onih iz kojih smo potekli“, rekao je nadbiskup na kraju i zaželio da nazočne zagovor sv. Male Terezije i njezinih roditelja prati na putu obraćenja, „da bismo iz dana u dan postajali sve jasnija slika Božja – onaj vjernički „mjesec“ koji u tami svijeta zrcali nebesku svjetlost“.

Pred kraj mise nazočnima se obratio nuncij Chullikatt izrazivši zadovoljstvo što se ova milost daruje i vjernicima u BiH. Istaknuo je kako svetica čije se relikvije u stupskom Karmelu časte ostaje poziv na nutarnju obnovu na put pomirenja i mira. Pozvao je nazočne da iskoriste taj trenutak milosti te se što pouzdanije obnove u vjeri i obnovljenim žarom žive ljubav i ponovno otkriju u svakodnevnim malim činima veličinu Božje ljubavi.

Pred kraj mise nadbiskup Vukšić blagoslovio je ruže koje su donijeli vjernici sa sobom.

Liturgijsko slavlje animirao je zbor bogoslova Vrhbosanskog sjemeništa „Stjepan Hadrović“.

Nakon euharistije uslijedilo je osobno čašćenje relikvija te molitveno-meditativni program, a nazočni su mogli razgovarati sa sestrama karmelićankama.

Relikvije ove svetice bile su u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i u srpnju 2001. dok njezini roditelji još nisu bili kanonizirani. I tada su najprije na čašćenje vjernicima bile izložene u Karmelu na Stupu te u ostalim sarajevskim crkvama, a potom u Žepču, Zenici te Uskoplju.

Vrhbosanska nadbiskupija je usko povezana sa sv. Malom Terezijom jer je sluga Božji Josip Stadler dobivši na dar sliku sv. Male Terezije njezine rođene sestre širio pobožnost prema ovoj Božjoj ugodnici, kao i pobožnost prema Djetetu Isusu, po kojemu je i dao naziv svojoj družbi redovnica koju utemelji kao Služavke siromaha od Maloga Isusa.

Relikvije u Samostan Bezgrešne Kraljice Karmela na Stupu ostaju do 19. svibnja do 13 sati nakon čega putuju prema župi Sv. Terezije od Djeteta Isusa u Bistricu kod Uskoplja gdje će biti do 20. svibnja.