Nadbiskup je izrazio radost zbog dolaska u Seline kako bi blagoslovio oltar „na kojemu se slavi najuzvišenija žrtva i najuzvišenija molitva koju Crkva poznaje“.

Proslava je okupila selinske te župljane iz Starigrada – Paklenice i  Tribanj Krušćice koje vodi župnik Tomislav Končurat, a čašćenje Bulešiću došli su izraziti i vjernici iz drugih župa.

Slavlje je počelo procesijom od župne kuće do župne crkve tijekom koje je župnik Končurat, hodeći ispred nadbiskupa Zgrablića, nosio srebrni relikvijar s moćima bl. Miroslava, u pratnji dvije velike grane palme, znak mučeništva, koje su nosili članovi starigradskog DVD-a. U procesiji su sudjelovali i članovi KUD-a Podgorje iz susjedne župe Starigrad – Paklenica u narodnoj nošnji te selinski krizmanici koji su u rukama nosili crvene ruže i bijele ljiljane, simbol i znak mučeništva i čistoće kojima je svetački urešen život bl. Miroslava.

Po dolasku u župnu crkvu, župnik Končurat stavio je relikvijar na pomoćni Gospin oltar podno velike slike bl. Miroslava, gdje se relikvija nalazila do njenog polaganja u oltar i kojoj su župljani svakodnevno iskazivali čašćenje otkad su je dobili u travnju, u pripremi za ovu proslavu.

Predvodeći koncelebrirano slavlje, nadbiskup Zgrablić rekao je da smo u toj misi dionici otajstva za koje su bl. Miroslav i toliki drugi blaženici i sveci prolili svoju krv i dali svoj život.

Prije navještaja Božje riječi, mons. Zgrablić blagoslovio je ambon. U blagoslov ambona nadbiskup je uveo prigodnim tumačenjem. „Ambon služi ne samo da se na njega stavi knjiga, nego to je najprije simbol Isusovog groba, odakle se naviješta najveća radost i najveća vijest – Kristovo uskrsnuće! Naviješta se da je Bog nama donio novi život. Ambon je slika i zemaljskog raja jer nas kroz svoju riječ koju nam daruje, Bog želi vratiti i želi se utjeloviti u našem životu, da to bude mjesto gdje ćemo mi biti dionici punog božanskog života“, rekao je mons. Zgrablić.

Za ambonom se naviješta Riječ koja nas puni nadspoznatljivim znanjem Isusa, pruža nam duhovnu hranu i u kojoj nam Isus izriče obilje svoje ljubavi kao pravi  prijatelj.

U propovijedi je nadbiskup opisao kreposti bl. Miroslava i značenje čašćenja relikvija u Crkvi.

„U relikvijaru je komadić kosti bl. Miroslava koji nije tu stavljen kao predmet koji trebamo štovati jer iz njega izlaze čudesne moći. Nego, relikvije nas žele podsjetiti na ono što je Crkva oduvijek činila, kako je od samih početaka častila svoje mučenike. Bulešić je samo jedan u nizu mnogih koji su radije prolili svoju krv nego da su se odrekli Krista. Bili su spremni sve uložiti da zaživi ljubav koju Bog njima daruje. Bili su spremni položiti svoj život kao jasno svjedočanstvo svima nama da je Bog živ, da je uskrsnuo u svome sinu Isusu, da nas Bog želi dovesti u svoje zajedništvo. Mnogi su prolili svoju krv da ta istina dopre do nas“, poručio je mons. Zgrablić. Naglasio je da se stavljanjem te relikvije u oltar sjećamo i prvih kršćana koji su se okupljali na mjestima gdje su bili pokopani vjerni kršćani koji su svojim životom do kraja odgovorili na Božju ljubav. Na tim mjestima prvi kršćani slavili su tajnu života.

„Slavili su ono što je Isus slavio sa svojim učenicima na Posljednjoj večeri, kad je Isus ustanovio euharistiju u kojoj je anticipirao svoju muku, smrt i uskrsnuće. Kršćani se nisu okupljali toliko oko relikvija, oko ostataka mučenika kao materije, nego prvenstveno su se okupljali oko vrlina koje su živjeli oni koji su podnijeli mučeništvo, koji su prolili svoju krv za svjedočanstvo Božje ljubavi koju Gospodin nama želi darovati, a čovjek je prima“, poručio je zadarski nadbiskup.

Stavljanjem Bulešićeve relikvije u oltar, želimo se spomenuti vrlina koje je živio bl. Miroslav koji je u potpunosti odgovorio na Božju ljubav, naglasio je mons. Zgrablić.

„Bl. Miroslav pristao je biti dionik Božje ljubavi do kraja, da nama svjedoči Božju ljubav. Ne spominjemo se mrtvog čovjeka iz prošlosti, nego ta relikvija – komadić kosti nama je znak vječnosti, znak života. Znak je onoga što Bog daje i što je pripravio onima koji ga ljube i koji su u zajedništvu s njime.

Mi ne slavimo pokojne kao ljude koji su nestali, nego slavimo one koji su u vječnom zajedništvu s Bogom. Slavimo svece i blaženike kao Božje prijatelje koji su u punom jedinstvu i zajedništvu s Bogom i naši su prijatelji koji nas čekaju na nebu i zagovaraju nas. Oni su s nama. Te kosti nama su više znak života, nego smrti. Te kosti su znak vječnosti. Relikvije su znak punine života kojeg Gospodin želi dijeliti s nama i darovati nama“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Iz životopisa bl. Miroslava, propovjednik je podsjetio da je bl. Miroslav školovan u Kopru i Rimu. Za svećenika je zaređen 11. travnja 1943., a tjedan dana kasnije slavio je mladu misu u svojoj rodnoj župi Svetvinčenat. Zbog manjka zvanja odmah je imenovan župnikom u Baderni kod Poreča gdje je bio dvije godine, potom je dvije godine bio u župi Kanfanar. Godine 1947. biskup ga postavlja za ravnatelja sjemeništa u Pazinu.

„Budući da se cijelo vrijeme Drugog svjetskog rata u cijeloj Istri nisu održavale krizme, u okolnostima borbi partizana, Nijemaca i fašista, skupio se veliki broj krizmanika koji se prethodno nisu mogli krizmati u nemirnim ratnim godinama. Na molbe mnogih svećenika, Sveta Stolica odredila je svoga delegata koji je započeo s podjelom krizme diljem Istre. Komunisti su to remetili“, rekao je mons. Zgrablić.

Pratitelj krizmatelja bio je bl. Miroslav Bulešić. Tjedan dana prije njegove mučeničke 24. kolovoza 1947., komunisti su rastjerali krizmanike, upali u crkvu u Buzetu i htjeli obeščastiti Presveti oltarski sakrament. Bl. Miroslav je stao pokraj tabernaukala, najsvetijeg mjesta i rekao nasilnicima: „Ovdje možete samo preko mene mrtvoga“.

Komunisti su tada najavili: „I sljedeće nedjelje padat će krvavo kamenje u Lanišću“. Župnik je doznao da komunisti i u susjednoj župi Lanišće namjeravaju učiniti što i u Buzetu, pa je krizmu stavio sat vremena ranije, da bi se spriječio upad nasilnika koji su došli kad je krizma bila gotova. Biskupski delegat mons. Jakob Ukmar je krizmao, a Bulešić je asistirao.

S milicijom, u župnu kuću ušla je i komunistička rulja koja je pretukla krizmatelja Ukmara, župnik se uspio sakriti a Bulešića su ubili u župnom uredu prerezavši mu vrat s dva uboda noža. Prema iskazima svjedoka koji su vidjeli taj zločin, zadnje riječi Bulešića bile su „Isuse, primi dušu moju“.

Kad je krvnik nakon ubojstva prao nož ispred župne kuće, ironično je ponovio zadnje Bulešićeve riječi i dodao „Ja sam primio tvoju dušu“.

„Bulešić je ubijen iz mržnje prema vjeri. Od svoje rane mladosti i kroz svoj mladi život od 27 godina Miroslav je već imao vrlo intenzivan duhovni život. Duboko je živio svoju vjeru, želio je u njoj napredovati i duboko je proživljavao. Borio se sa svojim slabostima i svoja razmišljanja bilježio u duhovni dnevnik gdje je zapisao dragocjene misli kako je proživljavao sve što mu se događalo. Više puta u dnevniku zapisao je da želi napredovati u ljubavi prema Bogu i bližnjemu i molio Mariju da mu pomogne rasti u tome“, rekao je mons. Zgrablić.

U teškim ratnim okolnostima, Bulešiću je svakog dana prijetila opasnost da izgubi život jer su od njega tražili usluge partizani, Nijemci i Talijani. Kad su mu prigovarali zašto neprijateljima dijeli sakramente, rekao je: „Ja sam katolički svećenik i svakome tko od mene zatraži, ja ću podijeliti sakrament“.

Znao je da mu je život u opasnosti te je više puta u svoj dnevnik zapisao: „Gospodine, ako hoćeš moj život, ja ti se potpuno dajem. Potpuno se tebi povjeravam. Ja sam spreman umrijeti za tvoju slavu, za spasenje duše svoje i svojih župljana“.

„Bio je spreman umrijeti da se živi Božja slava na ovom svijetu, za dobro i spasenje svakog čovjeka“, istaknuo je mons. Zgrablić.

U večer svoga 25. rođendana, Bulešić je zapisao: „Navršavam danas 25 godina. Smućujem se u sebi kad pomislim na predivne milosti koje si mi ti, o Bože, kroz te godine, podijelio. Kad si me dao na svijet, kad si mi podijelio svoj život u svetom krštenju, obnovio ga i povećao u svetoj ispovijedi i pričesti, kad si me pozvao za svoga svećenika. Sve si mi to dao. Što mogu kazati da je moje? Ništa, osim grijeha. Ah, da. Puno puta sam te zapustio, povrijedio, oprosti mi“.

Na oltaru se, uz Isusovu žrtvu koja se daje za nas, ujedinjuje ljubav cijelog svijeta, mučenika, blaženika i svetaca koji u jedinstvu slave Boga i tu ljubav, puninu života koju žele dijeliti s nama, rekao je nadbiskup.

„Želimo da nam to bude znak i sigurnost na putu našeg života, da hodamo na putu kojim su hodali blaženici – da ne zaboravimo da je ovaj život prolazan i da se na zemlji ne može postići punina života. Bog nas je stvorio za sebe, za vječnost. I poziva nas da već sada i ovdje participiramo u punini života koju je Gospodin pripravio onima koji ga ljube. Čudesa koja se događaju po čašćenju relikvije ne događaju se po snazi relikvije, nego po snazi vjere kojom pristupamo blaženima i svetima koji žive u Bogu – po toj vjeri događaju se čudesa. Upravo ta čudesa znak su života, Kristova uskrsnuća, znak Božje prisutnosti, znak Božjeg djelovanja u nama i našem životu“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je poželio da relikvija bl. Miroslava bude „trajni znak, trajni poziv životu, trajni dar Božje milosti koju Gospodin svakome od nas želi darovati, da imamo puninu života već ovdje u Bogu, da već sudjelujemo u radosti vječnog života kojeg nam Gospodin daruje. Ono što oko nije vidjelo, a uho nije čulo, Gospodin je nama pripravio i želi nam darovati, da ostvarujemo to u sebi i u svom životu.“

Neka relikvija bl. Miroslava i krizmanicima bude znak da je sakrament krizme kojega će primiti „nešto veliko i veličanstveno, za što je i bl. Miroslav krv svoju prolio i položio svoj život, jer znao je da su te vrijednosti veće i dragocjenije od ovozemaljskog života i ovozemaljskog opstanka.

Neka nam to bude radost i znak života, Božje ljubavi, Božje pobjede i blizine, Božjeg zagovora. Neka nam Bulešićeva relikvija bude znak općinstva svetih, našeg zajedništva s našim dragim svecima i pokojnicima, da živimo na putu mira i vječnosti, već ovdje i sada“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Nakon propovijedi, mons. Zgrablić blagoslovio je oltar poškropivši ga vodom i pokadivši ga. Potom su krizmanici pristupali ispred oltara i u dvije velike vaze koje su bile na desnoj i lijevoj strani oltara, stavljali crvene ruže i bijele ljiljane koje su donijeli. „Taj cvijet je srce tih mladih koje se približilo bl. Miroslavu, velikom zagovorniku i prijatelju kojega imamo u nebu“, rekao je nadbiskup. Čestitao je svim župljanima na sudjelovanju, trudu u pripremi i organizaciji toga slavlja kao i pjevačima koji su pjevali u pratnji Luke Kotlara za klavijaturom.

Župnik Končurat, koji i osobno gaji pobožnost prema bl. Miroslavu, izrazio je radost i zahvalnost što je župa dobila relikviju bl. Miroslava, uz molitvu i Božju pomoć. Zahvalio je nadbiskupu Zgrabliću što je bio posrednik u molbi za dobivanje relikvije i porečkom i pulskom biskupu Ivanu Štironji.

Izrazio je nadu da će Seline postati mjesto hodočašćenja tom najmlađem hrvatskom blaženiku koji je žudio za Kristom. „Meni je cilj da svi mi žudimo za Kristom. Neka nam u tome uzor bude bl. Miroslav, neka nas zagovara i u tome nam pomogne“, rekao je župnik Končurat.

U ime Općine Starigrad – Paklenica kojoj Seline pripadaju i u ime starigradske Osnovne škole koju pohađaju selinska djeca, dvoje mladih nadbiskupu su uručili Monografiju Općine i kišobran za koji su starigradski školarci nagrađeni za originalnost i kreativnost; na kišobranu su dizajnirali prikaz zaštićenih vrsta i primjere iz Nacionalnog parka Starigrad – Paklenica, mjesto čije je geslo ‘Tamo gdje planina dotiče more“.

„Uvijek ste dobrodošli u podgorski kraj koji je srčan i na raspolaganju za pomoći“ rekao je don Tomislav nadbiskupu Zgrabliću. Zahvalio je i župljanima za njihovu raspoloživost u molitvi, radu i zajedništvu, jer život vjere treba biti jedno u zajedništvu.

Nakon mise, ispred župne crkve za sve pridošle priređen je bogati agape i okrepa u jelu i piću, u čemu su se angažirali domaći i svi podgorski župljani i Dobrovoljni darivatelji krvi.

U bližoj pripravi za proslavu, održana je trodnevnica tijekom koje su Bulešićeve moći pohodile i Tribanj – Krušćicu i Starigrad – Paklenicu za čašćenje vjernicima.