Slavlje je počelo okupljanjem nadbiskupa, svećenika i vjernika u crkvi sv. Marije kod benediktinki, gdje je mons. Zgrablić blagoslovio maslinove grančice. Potom su se nadbiskup i puk uputili u procesiji s maslinovim grančicama do katedrale sv. Stošije gdje je pjevana Muka našeg Gospodina Isusa Krista po Luki.

Na Cvjetnicu se slavi Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, ali i sluša njegova Muka. U Službi riječi, od klicanja „Hosana Sinu Davidovu“ prelazi se do povika „Raspni ga!“, od palminih grana do križa, rekao je mons. Zgrablić. „Ta napetost u liturgiji izražava duboku istinu o ljudskom srcu. Kako brzo naše oduševljenje može prerasti u razočaranje, naša vjera u sumnju, a naša ljubav u izdaju. Ipak, još dublje i snažnije od nestalnosti ljudskog srca je vjernost Božje ljubavi koja snažno dolazi do izražaja u liturgiji Muke Gospodnje“, istaknuo je nadbiskup.

Ljudi su Isusa dočekali s radosnim poklicima, ali samo nekoliko dana kasnije tražili su njegovu smrt.

“No, Božja ljubav nije ovisna o ljudskom prihvaćanju ili slavi. Ona ostaje vjerna, čak i kad se suoči s ljudskom nestalnošću, nezahvalnošću i zlobom. Božji darovi su neopozivi”, naglasio je mons. Zgrablić, rekavši da Isusova muka pokazuje kako Bog ne stoji po strani, nije neki daleki promatrač naših patnji.

“On nije Bog koji nam je poklonio život i ostao daleko od nas. On ulazi u povijest, ulazi u našu ljudsku dramu – ne površno, nego do dna. U Isusu, Bog je postao solidaran s nama. Ne samo u svečanim i lijepim trenucima, već i u neprihvaćenosti, našoj hladnoći i ravnodušnosti, grijehu, trpljenju, izdaji, križu, pa čak i smrti. Nema tame u koju Krist nije zakoračio, nema boli koju nije osjetio, nema križa kojeg nije ponio. On je u Kristu naše boli na se uzeo. U muci nije se protivio niti uzmicao. Sve je to učinio radi nas ljudi i radi našeg spasenja”, poručio je mons. Zgrablić.

Istaknuvši da “Bog nije samo Bog slave i pobjede, nego i Bog suze, boli i tišine, slabosti i grijeha”, nadbiskup je rekao da “Isus ne bježi od muke, ne zaobilazi križ, nego ga prihvaća i time pokazuje da nas nikada ne ostavlja same. U svakom našem trpljenju, Isus je tu – ne kao netko tko promatra, nego nosi nas i naš teret”.

“Kristova muka pokazuje put koji prolazi kroz bol da bi je preobrazio i pretvorio u spasenje. Križ tako postaje znak Božje ljubavi, a ne osude. U Isusovom slobodnom prihvaćanju križa otkrivamo ljubav koja ide do kraja – ljubav koja ne postavlja uvjete, ljubav koja prašta čak i u času najveće nepravde”, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da je Kristov križ vrhovni znak Božje ljubavi prema čovječanstvu. Nekad instrument sramote i kazne, križ je preobražen u izvor spasenja i milosti.

“Križ nije simbol poraza, već pobjede ljubavi nad grijehom i smrću. Isusova žrtva na križu očituje ljubav koja se daruje do kraja, ljubav koja ne poznaje granice.  Krist je ušao u svaki kutak naše stvarnosti. Ništa ljudsko nije mu strano. I upravo zato možemo vjerovati da ni naša muka, ni naša patnja, naši grijesi i naše tame nisu kraj. Jer, gdje je Krist bio, to je otkupio, ondje više nema beznađa – ostaje sjeme uskrsnuća, koje čeka da izraste u novi život”, poručio je nadbiskup. Isusova muka ne završava u tami groba, nego vodi prema svjetlu uskrsnuća.

“Zato križ ne donosi očaj, nego otkupljenje, ne kraj, nego novi početak. Bog želi i ono najgore što čovjek može učiniti, grijeh, nasilje, smrt, preoblikovati u oruđe spasenja”, rekao je mons. Zgrablić. Potaknuo je vjernike da predaju Kristu svoje grijehe i slabosti, da puste Krista u svaku poru svog života i zahvalno prihvate njegovu milost spasenja, u sigurnosti da Bog drži naš život u svojim rukama, čak i onda kad sve izgleda izgubljeno.

Kršćani su pozvani biti znak svjetla, ne zato što su naivni, nego zato što znaju da uskrsnuće dolazi kroz križ, naglasio je nadbiskup, potaknuvši da se u Veliki tjedan uđe srcem, ne samo liturgijski.

“Ne samo da bismo se prisjetili onoga što je bilo, nego da bismo dopustili da Krist i danas uđe u našu dušu. Da ne živimo iz straha, nego iz ljubavi, vjere i pouzdanja u Boga koji spašava”, poručio je mons. Zgrablić.