Bila je to prva zajednica vjernika u bokanjačkoj Župi sv. Šimuna i Jude Tadeja koju je mons. Zgrablić pohodio kao zaređeni nadbiskup koadjutor. „Petar i Pavao posvetili su svoj život Božjoj volji, do kraja su ju prihvatili. Ustrajali su u tome do mučeničke smrti, prolili su svoju krv. Kroz svoju smrt naizgled su sve izgubili, ali to što su oni učinili u nekoliko godina svoga života, to što su oni živjeli, ostalo je kod Boga tako veliko i blagoslovljeno da se od njihove vjere, njihovog svjedočanstva i njihovog pisma, nadahnjuju tolike generacije. Na njima se nadahnjuju i od toga žive milijuni ljudi tisućama godina jer je Bog bio s njima, jer su Boga duboko prihvatili u svoj život“, rekao je mons. Zgrablić, potaknuvši sve da Boga duboko prihvate u svoj život.

„Ne trebaš biti Petar i Pavao. Budi to što jesi. Budi otac, majka, djed, baka, ali budi s Kristom, živi Kristovu blizinu i tada ćeš činiti nešto veliko, najveće za sebe, za svoju obitelj, društvo u kojem živiš, za budućnost i sadašnjost“, potaknuo je mons. Zgrablić. Koadjutor je potaknuo vjernike da osvijeste kako nas je Bog učinio svojim ljubljenim djetetom. Istaknuvši da je „bitno imati povjerenja u njega, Bogu vjerovati, a ne u Boga vjerovati“, poželio je da Bog ne bude stvarnost udaljena od našeg života.

Upozorio je da ne živimo euharistiju i blagdane kao tradiciju. „Nismo došli čuti neke lijepe riječi, ideje, ma koliko bile slatke srcu. Došli smo biti sa živim, uskrslim Gospodinom. Razlog našeg dolaska na misu treba biti da ulazimo u najveće blago i bogatstvo s kojim se možemo susresti, koje je pred nama kao što je bilo pred Pavlom. U našem otvaranju Gospodinu možemo doći do toga svjedočanstva, što tvrdi sv. Pavao – da je Krist živ, da je uskrsnuo! Isusovo uskrsnuće je važno za svakoga od nas, da bude najveće blago i bogatstvo života“, naglasio je mons. Zgrablić.

Ako vjera u Božju riječ postane sastavni dio našeg života, vidimo da je Isus učinio nešto veliko za svakog od nas. „A to veliko nije u tvojoj moći da ti zaradiš, nije u tvojoj sposobnosti, inteligenciji, u tvom maru, u tvojim rukama. To nije nešto zemaljsko, nego Bog ti je dao nešto vječno, neprolazno, učinio te dionikom njegovog života“, poručio je mons. Zgrablić. Isus svakoga od nas pita sudbonosno pitanje našeg života: Ne, što drugi misle tko sam ja, nego, Krist pita: ‘Tko sam ja? Što ti kažeš, tko sam ja?’, rekao je propovjednik, potaknuvši da ispovijedamo da je Isus uskrsli Gospodin, u novoj stvarnosti, uskrsnoj.

„Isus je u novom načinu prisutnosti, u otajstvu koje je ostavio. Gospodin je u zajednici na novi, uskrsli način, ali na realni način, s nama prisutan, možemo ga čuti u Božjoj riječi koja se utjelovila“, rekao je predvoditelj slavlja. Naveo je primjer kako je jednom jedan dječak islamske vjeroispovijesti, kad je vidio mons. Zgrablića, rekao: „Evo ide ‘Hvaljen Isus’“.

„Kada nas ljudi vide, jesmo li mi drugačiji? Govore li oni da je to hvaljen Bog, da slave Boga, da se dive Bogu? Da kažu, vidiš kako ovaj vjeruje, kako on ima povjerenja, kako je Božja dobrota prožela njegovo srce. Mi kažemo da smo vjernici, a varamo bez problema, krademo kao i drugi, ogovaramo, klevećemo, psujemo, nemoralno živimo, pijemo, tučemo se, ubijamo nerođenu djecu. Sve radimo kao pogani, kao da Boga nema, kao da nismo vjernici. Ako smo jednaki ovom svijetu, onda je naša vjera teoretska, a Krist nam nije živi, uskrsli Gospodin“, upozorio je mons. Zgrablić.

„Mi trebamo živjeti životom kakvim je Isus živio. On je živio beskrajnu ljubav prema Ocu i prema nama. Kad je bio na križu, njegova ljubav je bila u strašnoj patnji, žrtvi i trpljenju. Ali i u toj muci nije se htio odreći ljubavi prema nama, prema onima koji su ga razapinjali, koji su bili njegovi neprijatelji. Isus za njih moli, ‘Oče, oprosti im jer ne znaju što čine’. Njegove ljubavi prema nama nije manjkalo ni u tom trenutku“, poručio je mons. Zgrablić. Istaknuvši da križ nije ukras, nego znak da ljubimo poput Krista, bezuvjetno, propovjednik je naveo primjer sv. Male Terezije. Za jednu redovnicu u samostanu koja se prema Tereziji nije lijepo ophodila, rekla je: „Imala sam milost koja mi je u svemu bila teška“.

„Rekli bismo, netko joj je išao na živce svojim riječima, ponašanjem, postupcima, ali, kaže sv. Mala Terezija, „nju sam najviše ljubila. Njoj sam svojom voljom, kad sam shvatila da je volja odluka moga srca, da snažnom voljom moram ljubiti Gospodina, tada sam njoj bila najviše na raspolaganju“. Ako tako ljubimo Gospodina, Krist će biti živ u našem životu“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Opisujući sv. Pavla, koadjutor je rekao da su za sv. Pavla bila važna i sudbonosna tri grada za njegov život.  „Rođen je u multikulturalnom gradu Tarz u kojem je bio snažan grčki utjecaj i rimska kultura, ali u židovskom području. Tu se odgojio i primio dvostruko državljanstvo. Bio je Židov i rimski građanin. Bio je intelektualac te je upućen u Jeruzalem. Tamo je bio u elitnoj školi, bio je učenik Gamaliela, glasovitog, mudrog vijećnika. Bio je revni učitelj i zanesenjak, Židov zanesen za Zakon Božji, zauzet za Božje dobro, za religiozno. Bio je toliko revan da su mu povjerili da ide protjerati kršćane koji su se okupljali u Damasku gdje je doživio nešto što je toliko promijenilo njegov život, da je rekao, „Sve gubitkom smatram, zbog onog najizvrsnijeg. Zbog spoznanja Isusa Krista radi kojega sve izgubih i otpadom smatram“.

Pavao, čovjek tolike kulture i naobrazbe, imao je karijeru pred sobom. Susreo je Isusa Krista i duboko doživio da je Isus istinski, pravi Mesija, da je živ i uskrsnuo. Kad je shvatio da je Isus i njegovo uskrsnuće stvarnost života, da to čovjek može susresti, do toga doći, on je tako duboko u to ušao i rekao da u usporedbi s time sve otpadom smatra“, rekao je mons. Zgrablić. To veliko blago i bogatstvo susreta s Isusom stavlja se i pred nas, istaknuo je. „Isus je promijenio Pavlov život, snažno ga je obogatio. Sve je bilo ništa, dapače, otpad, u odnosu na ono što je doživio u susretu s Isusom i u odnosu na ono što je ljudskim snagama, svojim marom, nastojanjem, svojom inteligencijom i položajem činio. Toliko je bio velik doživljaj susreta s Isusom“, rekao je mons. Zgrablić.

„Neka nam pomogne zagovor sv. Petra i Pavla koji su u tolikoj ljubavi bili blizu Gospodinu, da i mi Gospodinu budemo blizu; da ga ljubimo, da živimo iskreno našu vjeru i na zemlji postignemo puninu života, a u vječnosti vječno zajedništvo s Petrom, Pavlom i Presvetim Trojstvom“, zaključio je. Nakon mise, mons. Zgrablić ostao je u druženju sa župljanima koje je osobno pozdravljao a koji su pod vodstvom župnika Rolanda Jelića priredili agape u dobrodošlici i za vjernike koji su došli iz drugih župa počastiti sv. Petra i Pavla u novu velebnu bokanjačku crkvu Sv. Pavla u kojoj se nalazi i veliki kip sv. Pavla.