Cjelovito razmatrajući biblijski, duhovni, povijesni i kulturni kontekst čašćenja sv. Šime u Zadru, nadbiskup Zgrablić u propovijedi je istaknuo dva osobita podatka.

Prvi, da je upravo ove, 2023. godine, okrugla obljetnica bivanja tijela sv. Šime u Zadru koji se u Zadru nalazi točno 820 godina (1203.-2023.). Tijelo sv. Šime na putu iz Sirije u Veneciju zastalo je, zbog nevremena, u Zadru, 1203. godine. Od tada neprekinuto boravi u Zadru unatoč izloženosti svim povijesnim i društvenim mijenama i osvajanjima tijekom proteklih osam stoljeća. Na čudesnost uspjele sačuvanosti tijela sv. Šime u Zadru podsjetio je i nadbiskup Zgrablić, rekavši da se tim blagdanskim slavljem „i mi pridružujemo mnogim generacijama naših prethodnika u vjeri koji već 820 godina u Zadru, ponekad i uz velike povijesne brodolome i oluje, štuju sv. Šimuna.“

Drugi značajan podatak koji dosad još nije bio javno izrečen u svetištu sv. Šime o njegovoj svetkovini, a u potpunosti opisuje Šimin identitet kao osobe, u prilog je Božjem izabranju toga proroka za susret s Mesijom kao djetetom te potvrda ostvarenog Božjeg obećanja i Šimine vjernosti, jest veliko simbolično značenje imena Šimun. Ime Šimun u svom hebrejskom porijeklu znači onaj koji sluša.

„Biblijska riječ ‘Šimʿon’ znači ‘On je čuo!’“, istaknuo je nadbiskup Zgrablić.

„Još nam Stari zavjet izriče najvažnije riječi do kojih Židovi jako drže. Mi kršćani pozvani smo čuvati najveće zapovijedi: ‘Ljubi Gospodina, Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim. Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga’. Ali, prije te zapovijedi, stoji Riječ ‘Shema, Israel’ – Slušaj, Izraele!’. Božja prva zapovijed je – Slušati! Bog najprije ima nama nešto reći.

Dakle, Šimun – Šim’ on je onaj koji je čuo! Bog je progovorio. On je čuo!“, istaknuo je nadbiskup Zgrablić.

Razmatrajući sv. Šimu kao osobu koja sluša i čeka, mons. Zgrablić je rekao: „Šimun je čovjek koji sluša, čuje i razmišlja o onom što je čuo, odnosno, pročitao u Svetom pismu. Čitajući Sveto pismo i razmišljajući o njemu i sâm se napunjao Duhom Svetim kojim je Sveto pismo nadahnuto. Duh Sveti se tako u Šimunu nastanio, prožeo je čitav njegov život. Njegov život postao je Hram Duha Svetoga. O tome nam sv. Luka u kratkom evanđeoskom tekstu govori čak tri puta. Sv. Luka piše: ‘Duh Sveti bijaše na njemu’, ‘Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti’ i ‘Potaknut od Duha dođe u Hram’.

Šimun živi od Duha! Duh ga ispunja i vodi. Šimun sluša Duha koji mu omogućuje da prepozna i primi Isusa, Sina Božjega, u svoje naručje i u njemu pronađe sav smisao svojega života i djelovanja“, poručio je mons. Zgrablić.

Podsjetivši na zapis evanđeliste Luke, „Iščekivao je Utjehu Izraelovu“, nadbiskup je rekao da je Šimun, pun Duha, usprkos svojoj poodmakloj dobi i čovjek nade.

„Zasigurno je Šimun čitao riječi Izaije proroka: „Ogolio je Gospodin svetu svoju mišicu pred očima svih naroda, da svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega“ i „Postavit ću te za svjetlost narodima da spas moj do nakraj zemlje doneseš.“

Sv. Šimun prepoznao je da se riječ proroka Izaije sada počinje ostvarivati u Mesiji, Isusu kojeg drži u rukama“, naglasio je nadbiskup, potaknuvši na razmatranje pitanjima: „Koliko čitamo ili slušamo Sveto pismo kako bismo se napunili Duhom Božjim koji nam je potreban da bismo prepoznali Isusa koji se polaže i u naše ruke? Prepoznajemo li Isusa koji svaki dan dolazi u hram našega života? Očekujemo li i mi od Boga spasenje, najveće i konačno dobro? Vidimo li u Isusu „svjetlost na prosvjetljenje naroda?“

Uz poruku da je sv. Šime čovjek koji je Boga, Duh slušao i čuo, osobnost sv. Šimuna mons. Zgrablić opisao je i odrednicama: Sv. Šimun – model života i današnjeg vjernika, Šimun – starac koji očekuje novo, Šimun prima dijete koje vodi starca i Šimun – čovjek molitve.

Riječi sv. Šime „Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, po riječi svojoj u miru…“, mons. Zgrablić istaknuo je kao riječi koje su „nadahnute Duhom Svetim, a Šimun Bogoprimac izgovorio ih je primivši Isusa u naručje u hramu. Te riječi milijuni kršćana diljem svijeta izgovaraju svake večeri moleći Povečerje iz Časoslova Naroda Božjega.“

Upozorivši da sv. Luka ne predstavlja Šimuna samo kao povijesnu osobu, nego kao model vjernika, nadbiskup je poručio: „Relikvije sv. Šimuna ne vraćaju nas u povijest, nego nam sada prikazuju živu vjeru i stvarnost njegove nazočnosti u Bogu. U liku Šimuna pronaći ćemo odgovore na mnoga naša kršćanska i životna pitanja o smislu života i našem kršćanskom putu prepoznavanja Isusa.“

Šimun prepoznaje i prihvaća Božju jednostavnost i nazočnost u djetetu, a ne u sili i moći političkog osloboditelja

U tom kontekstu, pojasnio je nekoliko, naizgled i ljudski gledano, proturječnosti, a koje su nam primjer i uzor što je sve ostvarivo kada čovjek sebe s potpunim povjerenjem preda Bogu i događaje promatra iz Božje perspektive.

Prvo: sv. Šimun, iako starac, dakle, na zalazu života, i u tim trenucima je osoba koja očekuje novost! Ljudi su inače skloni vjerovati da se na zalazu života ne može više dogoditi nijedna novost, da je sve već proživljeno.

„Šimun u svojoj starosti i čekanju nije zatvoren u prošlost, već je otvoren budućnosti. Nije umoran od života, razočaran nad prošlošću, ispunjen neizvjesnošću. Šimun je otvoren za novo, sposoban je gledati u budućnost! Šimun grli dijete koje simbolizira novo koje uvijek Bog donosi i daruje čovjeku.

Šimun prihvaća u naručje malo dijete. Unatoč njegovoj starosti, nemoći, slabosti, zahvaljujući duhovnoj zrelosti, svojim očima gleda spasenje u djetetu koje prima. Ne gleda Spasitelja koji čini čudesa, već malo, nejako dijete. Ne gleda nešto izvanredno, već dijete, malog Isusa s Marijom i Josipom, kojega skromno donose u hram kao siromasi, uz prinos dvije grlice ili golubića.

Šimun vidi, prepoznaje i prihvaća Božju jednostavnost i nazočnost kao način otkrivanja Božjega lica i djelovanja. On od Boga ne očekuje nešto više od njegove nazočnosti, jednostavnosti i poniznosti. Primiti Isusa u naručje za njega je ono najveće! Izražava to molitvom predanja: ‘Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj u miru!´. Dosta mu je Bog takav kakav jest. U njemu pronalazi sav smisao svoga života“, kaže papa Franjo o sv. Šimunu“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Druga čudesnost je da je Šimun toliko predan mesijanskom poslanju Isusa, pa bio on i tek rođeno dijete, da Šimun, odrasla osoba, sebe prepušta djetetu i dopušta da njega, odrasloga, starca, vodi dijete.

„Marija predaje Isusa u Šimunove ruke. To predanje Isusa je dvostruko i uzajamno. Na sceni Prikazanja na Škrinji prikazan je Isus koji u Hramu u Šimunovom naručju jednom rukom grli Šimuna, a drugu ruku pruža prema Mariji. Marija predaje Isusa kojeg Šimun očekuje čitavog života, u njemu nalazi ispunjenje svoga života i utjehu koju očekuje cijeli Izrael: „Svjetlost na prosvjetljenje naroda i slavu puka svoga Izraela“.

Primajući u naručje Isusa, Šimun blagoslivlja Boga i njegovu Majku jer u njemu svako srce nalazi svoje ispunjenje. Govoreći o Isusovom prikazanju u Hramu, stara antifona kaže: „Šimun je primio Dijete, a Dijete je vodilo starca“. Susret Isusa i Starca, onoga koji sluša, donosi ispunjenje. Dijete je darovalo Šimunu smisao dugom životu i čekanju, pokazalo mu je ispravan pravac i smisao života.

Dijete je prosvijetlilo Starca omogućivši mu vidjeti svu dubinu svega što je čitav život očekivao: susresti Mesiju, Spasitelja. Šimun je pred malenim Isusom očistio i ispunio sva svoja očekivanja od Boga, Spasitelja, jer ga nije gledao kao što je očekivao Izraelski narod, u sili i moći političkog osloboditelja.

Šimun je držao u rukama malo, krhko Dijete koje je ovisilo o njemu, o pažnji njegovog srca, o njegovoj vjeri, o njegovom srcu. Marija i Josip u tom činu i vjeri Šimuna nisu samo pasivni promatrači. Taj događaj i njih zahvaća i vodi.

Gledajući Šimuna i razmatrajući o njegovom životu, i mi shvaćamo isto. Majka Crkva Isusa stavlja i u naše ruke! U svakoj svetoj pričesti, Majka Crkva Isusa polaže u naše ruke. Kao što se veliki Bog sakrio u malo dijete da bi ga Šimun mogao držati u rukama, grliti i ljubiti, Isus se sakrio u poniznost posvećenog kruha da bismo ga i mi također mogli primiti u svoje ruke, u svoje srce i sjediniti se s njime“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Istaknuvši da je Šimun, prije svega, čovjek Hrama i molitve, nadbiskup je rekao kako molitva osposobljava Šimunov život da i u trenucima slabosti, nemoći i starosti, slavi, blagoslivlja i zahvaljuje Bogu.

„Svjetlost svijeta, Isus kojeg drži u rukama, nadahnjuje ga da moli s pouzdanjem i predanjem: ‘Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru!’.

Riječ ‘otpuštati’ znači ‘razvezati zavezano’. Šimun osjeća kako mu je Bog dao doživjeti vrhunac njegove molitve držeći u rukama Dijete, Kneza mira, Spasitelja i Otkupitelja koji donosi puninu mira, razvezuje i raskida sve okove grijeha, prolaznosti i smrtnosti. Iskustvo Boga koje Šimun doživljava prihvaćajući novorođeno Dijete u ruke je oslobođenje koje donosi mir. Dijete je punina koja daje smisao životu“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši kako je bitno primijetiti, baš po Šimunovim riječima, da se sve to događa „sada“.

„Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru…“, moli Šimun. Sada je ovaj trenutak, ovo vrijeme. Bog se i nama želi objaviti sada u našem životu. Sada, usprkos svemu, pa čak i usprkos našim tminama. Šimunova molitva ‘Sad otpuštaš’, koju izgovara iz životnog iskustva je molitva koja ozbiljno priprema na kraj života, na susret sa smrću.

Šimun se obraća onome kojeg drži Gospodarem života i s kojim je iskusio njegovu snagu koja mu omogućuje da po smrti uđe u vječni počinak. Šimun ne bježi od smrti, već je promatra kao kontinuitet života, svjestan da će i ona biti novo iskustvo Božje objave. Šimun se uvijek pouzdavao u Boga i pouzdaje se i ovoga, posljednjeg trenutka „po riječi njegovoj“, kako je i Isus izrekao na križu: Sada je došao čas, ‘Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!’“, naglasio je mons. Zgrablić.

Šimun je doista „čovjek pravedan“, kako o njemu kaže i Sveto Pismo, istaknuo je nadbiskup. To znači da je „Šimun u dubini duše povezan s Bogom i ‘bogobojazan’, tj. ponizan pred svojim Stvoriteljem, kako bi trebao biti svaki koji želi živjeti puninu vjere s Bogom“, istaknuo je predvoditelj slavlja.

Zadarska nadbiskupija ima čast i odgovornost pred milošću tijela sv. Šime, nuditi ga svim ljudima

Nadbiskup je opisao i značenje i izgled Škrinje sv. Šime, najznačajnijeg zlatarskog srednjovjekovnog djela zlatara Franje iz Milana koji je u Zadru imao radionicu. Po minucioznosti i bogatstvu izrade, to je najdragocjeniji i najveći relikvijar u europskim razmjerima, a nalazi se u središnjem dijelu u prezbiteriju Šimine crkve, iznad glavnog oltara.

Sa stražnje strane Škrinje majstor Franjo ukucao je tekst na latinskom, a u prijevodu glasi: “Ovdje, u ovoj škrinji, koju je, da izvrši svoj zavjet, darovala moćna, preslavna i uzvišena Elizabeta Mlađa, vladarica Ugarske, počiva u miru Šimun Pravednik, koji je na svojim rukama držao Isusa, rođena od Djevice. Ovo je djelo učinio Franjo iz Milana godine 1380”.

Koliko je proniknuo u bît poruke koju treba poslati, pokazuje i da je majstor u središte reljefne kompozicije sprijeda stavio kako sv. Šimun drži Dijete Isusa. Prikazao ga je precizno u centru prednjeg dijela Škrinje, poručujući da u središtu života i našeg pogleda mora biti Isus Krist koji se predaje svakom čovjeku.

Na pročelju vratnice Škrinje, na lijevo od središnjeg reljefa Prikazanja Isusa u hramu, prikazan je reljef sv. Josipa s golubicom u ruci i Marija koja predaje Isusa Šimunu. Lijevo je prikazan Šimun iza kojega stoji proročica Ana. Dijete je licem okrenuto majci prema kojoj pruža desnu ruku.

Na cijelom poklopcu sarkofaga sprijeda dominira u cijelosti prikazano tijelo sv. Šime, a na ovratniku plašta je natpis SANCTUS SIMEON IU(STUS) (Sveti Šimun Pravednik); na desnoj narukvici haljine nalazi se natpis PROFETA (Prorok).

Na kraju mise, mons. Zgrablić izmolio je zagovornu molitvu sv. Šimi koju je nadbiskup Zgrablić napisao uz ovogodišnju svetkovinu i predao je puku kao službeni molitveni obrazac, izmolivši je prvi put 7. listopada, na svečanoj Večernjoj na uočnicu svetkovine.

„Zagovor sv. Šimuna neka nam pomogne da se ispunjamo Duhom Božjim, kako bismo u svakom trenutku mogli prepoznati Isusa u našem životu kao svjetlost na prosvjetljenje tmina našega života i Isusa koji se po svakoj euharistiji stavlja u naše ruke, da bismo ga mogli ljubiti sve do trenutka potpunog zagrljaja u vječnosti“, potaknuo je nadbiskup Zgrablić.

Tijekom blagdana u Šiminom svetištu slavljene su još četiri mise koje su okupile tisuće hodočasnika iz cijele Zadarske nadbiskupije. Osobito bude posjećena popodnevna misa s blagoslovom djece jer je sv. Šime na osobiti način zagovornik raznih potreba u životu djece, od njihovog začeća do ozdravljenja tijekom života.

„Sv. Šime primio je mnoge uzdahe i vapaje i prenio ih je pred lice Gospodina. Tišina i skrovitost njegovog hrama daje nam do znanja da se nalazimo na tlu koje je sveto. Tlo koje ne odiše bukom, već jednostavnošću, natopljeno molitvama vjernika“, rekao je na kraju mise don Damir Šehić, čuvar svetišta sv. Šime.

Zahvalivši nadbiskupu Zgrabliću na pastirskoj brizi nad Zadarskom nadbiskupijom, don Damir je rekao: „Mi, Zadarska nadbiskupija, osjećamo čast i odgovornost pred milošću i tajnom tijela sv. Šime koji se nalazi kod nas!

Kao da taj starac nije htio otići iz grada Zadra. Njegovo tijelo je puno puta u povijesti bilo određeno za odlazak, ali čudesna sila drži ga među nama. Potresi, požari, pljačke, ratovi – ništa ga nije uspjelo pomaknuti, udaljiti iz grada Zadra.

Neka nas prisutnost sv. Šime sve osnaži, da novim zanosom krenemo u izgradnju naše svakodnevice u cijeloj Zadarskoj nadbiskupiji i Crkvi. Šimina revnost i nas potiče da nikada ne odustajemo od Božje volje za nas“, poručio je don Damir.

Nakon mise, nadbiskup Zgrablić, koncelebranti i puk svih generacija iskazali su čašćenje sv. Šimi prolazeći ispred Škrinje sv. Šime u kojoj se nalazi neraspadnuto svečevo tijelo, za koje je i tijekom službenih rekognicija od strane stručnjaka utvrđeno da su u tijelu sv. Šimuna neraspadnutima sačuvani svi njegovi organi; dakle, dva tisućljeća nakon što je Šimun osobno doživio pomazanje i dodir Mesije, Isusa Krista kojega je držao u svom naručju u njegovoj najranijoj dobi, a koji je za sebe rekao: „Ja sam put, istina i život“.

https://ika.hkm.hr/galerije/foto-proslava-svetkovine-sv-simuna-u-svecevu-svetistu-u-sibeniku/