Razmatrajući navješteno Evanđelje o odnosu Isusa s Ocem koji o dubini tog božanskog zajedništva kaže: „Otac moj sve do sada radi, pa i ja radim“, nadbiskup je rekao da je to „pogled na Boga koji nije daleki i ravnodušni promatrač svijeta, nego neprestano djeluje u Isusovom životu, u povijesti čovječanstva, u vremenu; Bog koji stvara, održava naš život i sve što postoji, zauzima se za naše dobro, podiže nas kad padnemo i uvijek iznova nam otvara put dobra i vječnog spasenja“, rekao je mons. Zgrablić.

Sin ne čini ništa sam od sebe, nego ono što vidi da čini Otac, „jer između Oca i Sina postoji duboko jedinstvo ljubavi i povjerenja, u kojem Sin potpuno prihvaća Očevu volju i vrši je u životu. U toj dinamici slušanja, povjerenja i poslušnosti može se prepoznati i život sv. Josipa, koji u Evanđelju ne izgovara nijednu riječ, ali čiji život postaje snažno svjedočanstvo vjere i predanja Bogu“, istaknuo je nadbiskup, rekavši da je Josip pravedan čovjek koji je svoj život oblikovao prema onome što mu je Bog objavljivao.

„Sveti Josip ne pokušava upravljati Bogom niti prilagođavati Božju volju svojim planovima, nego s poniznošću dopušta da Bog vodi njegov život. On ne postavlja uvjete Bogu, ne traži od Boga da potvrdi njegove planove, nego otvara srce kako bi prihvatio ono što Bog od njega traži. Mi često činimo suprotno. Naše molitve ponekad više nalikuju popisu želja nego povjerenju u Božju volju. Molimo da se stvari odviju kako smo mi zamislili: da se problemi riješe na naš način, da ljudi postupaju kako mi želimo, da se naši planovi ostvare bez prepreka. Kao da nesvjesno očekujemo da Bog blagoslovi naš plan, umjesto da mi tražimo i prihvatimo njegov plan za nas“, upozorio je nadbiskup, rekavši da sv. Josip pokazuje drugačiji put.

„Put vjere ili naša molitva nije pokušaj da Boga uvjerimo u ono što mi želimo, nego spremnost da dopustimo Bogu da oblikuje naše srce i naše planove prema najvišem dobru koje je Bog nama namijenio. U otvorenosti i predanju Bogu rađa se mir, jer više ne nosimo sami teret upravljanja svime, nego dopuštamo da Bog vodi naš život, kao što je vodio život svetoga Josipa“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Podsjetio je da je papa Franjo govorio o sv. Josipu kao o „svecu iz susjedstva“, „čovjeku koji ne privlači pozornost velikim riječima ili izvanrednim djelima, nego živi jednostavno, u svakodnevnom radu i odgovornostima – ali upravo u toj skrovitosti postaje nezamjenjivi suradnik u Božjem djelu spasenja“.

„Josip nije bio prorok koji govori mnoštvu, apostol koji putuje svijetom i propovijeda narodima, učitelj koji okuplja učenike oko sebe; on je bio tesar iz Nazareta, zanatlija, čovjek koji je radio svojim rukama, brinuo se za svoju obitelj i u tišini živio vjernost Bogu.

Upravo u toj jednostavnosti njegovog života je velika poruka za sve nas. Jer većina ljudi neće učiniti velika djela koja će svijet primijetiti, nego žive u svakodnevnim okolnostima – u obiteljima, na radnim mjestima, u brigama i odgovornostima koje često ostaju neprimijećene; ali upravo u toj svakodnevici Bog želi djelovati i pretvoriti običan život u prostor svetosti“, poručio je mons. Zgrablić.

„Josip nije samo svetac rada, nego i čuvar života. Život koji dolazi od Boga u povijesti je bio povjeren i jednoj ljudskoj brizi – brizi svetog Josipa. Bog je povjerio svoje Dijete jednom čovjeku. Kakvo povjerenje Božje u čovjeka! Kakva odgovornost čovjeka Bogu!

Josip nije bio izvor tog života, jer je Isus Sin Božji, ali mu je bilo povjereno da taj život štiti, odgaja, brani i čuva. On štiti dijete od Herodove prijetnje, vodi obitelj u izbjeglištvo i svojim radom osigurava svakodnevni kruh za Svetu obitelj. Zato Crkva naziva sv. Josipa čuvarom Isusa i Marije, ali i zaštitnikom Crkve, jer kao što je nekad čuvao Svetu obitelj, tako i danas čuva Božji narod“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Istaknuo je da u svijetu punom buke, rasprava i neprestanog govora, sv. Josip podsjeća na važnost tišine pred Bogom u kojoj srce postaje osjetljivo za Božju riječ. „Josipova šutnja nije prazna ni ravnodušna, nego šutnja čovjeka koji sluša Boga. Papa Pavao VI. je rekao da je Josipov govor ‘jezik tišine’, jer njegova šutnja otvara prostor Božjem glasu i rađa spremnost na poslušnost“, rekao je nadbiskup.

U župi sv. Josipa na Plovaniji djeluje deset molitvenih Vjenčića prečistog srca Josipova, što je najviše u Hrvatskoj. Svaki Vjenčić okuplja trideset članova od kojih se svaki obvezao svaki dan moliti sv. Josipu i postiti jedan dan u mjesecu na mnoge nakane.

Zadarski štovatelji sv. Josipa iz te župe bili su ohrabrenje da se duhovnost Vjenčića prečistog srca Josipova osnaži u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu kao središnjici te duhovnosti te je u posljednjih pet godina osnovano 255 Vjenčića sv. Josipa koji okupljaju 10 000 registriranih molitelja sv. Josipa u Hrvatskoj i svijetu.