Predavanje je održano u sklopu znanstvenog skupa „Kult sv. Šime u prostoru i vremenu“.

Nadbiskup Zgrablić je razmatrao poruku života sv. Šime u duhu značenja riječi ‘ikona’. „Ikona se piše, a ne slika, premda je ikona slika svetaca. U sv. Šimunu imamo izvrstan predložak, kao što ikona ima tipizirani predložak, obris sveca, da kroz njega stvaramo sliku o Bogu, molitvi i kontemplaciji, u promatranju Boga“, rekao je mons. Zgrablić.

Podsjetio je da riječ kontemplacija dolazi od latinske riječi contemplatio, što znači promatrati; a templum znači hram. „Riječ kontemplacija je i etimološki primjenjiva na život sv. Šime. On je u Božjem hramu razmišljao, motrio, duboko ponirao u Sveto pismo, bio dionik bogoštovlja. I svrha ikone je njena liturgijska upotreba. Zahtijeva suradnju između ikonopisca i duha. Šimun, Božji ikonopisac, bio je veliki čovjek duha i u suradnji s Njim. Ikona teži uspostaviti vezu između čovjeka i Boga. Šimun nam je poticaj za uspostavu te veze, razmatranje Božje riječi i škola kontemplacije u kojoj ćemo otkriti Božji susret s nama“, rekao je mons. Zgrablić.

„Oblik, forma i boja ikone su unaprijed određeni po zadanim kanonima. Kod ikone je više bît u preslikavanju, reprodukciji svetoga lika, nego vlastito autorsko stvaranje. To nas poučava da smo svi stvoreni kao originali i različiti, poput toliko različitih ikona. Ali svi imamo isto izvorište, kreirani smo po istom Božjem obrascu. Pozvani smo reproducirati sebe kao raznovrsno ispisane, različite ikone, ali biti preslikom istoga, Božjeg najsavršenijeg lika, Isusa Krista. Naše najveće autorstvo i kreacija je biti Isusova reprodukcija! Nastojati biti što sličniji vrhovnoj ikoni, Isusu Kristu, treba biti naša osobna iskaznica! Isus je naš okvir, nacrt, praslika i zlatna podloga, kakva krasi djela ikona. Sv. Šime je vrsna re – i produkcija Božjeg duha“, poručio je mons. Zgrablić.

„Razumski živjeti intuiciju, nutarnji glas, koji osobi nešto/nekoga definira, nekamo te usmjerava, premda za to, u tom trenutku, nema egzaktnu potvrdu… Odnosno, intuicijom prožimati razum – to je izniman Božji dar i milost! To je suradnja našega, zemaljskog duha i uma i Božjega, nebeskog duha. A sv. Šime ga je u obilju imao jer, kako reče evanđelist Luka: „Duh Sveti bijaše na njemu“ i „Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Božjega“. Duh Sveti je glavni protagonist, on vodi Božjeg čovjeka i objavljuje istinu“, poručio je mons. Zgrablić.

„Šimun je i čovjek vjere koja daje drugačiji pogled na stvarnost, kojeg ne mogu  pokolebati izvanjske okolnosti.  Vjera vidi više, dublje od našeg fizičkog pogleda očima, od ograničenoga, materijalnoga. Zato je sv. Šime u malenom djetetu Isusu, kada je pred njim sve djetinje mirno, bezazleno, mogao ujedno prepoznati Bogočovjeka koji će biti i „znak osporavan“ te reći Mariji da će joj mač boli probosti dušu“, istaknuo je.

„U tom svečanom trenutku miline i radosti što vidi Mesiju, Šimun je vidio i buduće, teško Isusovo poslanje, da je imao potrebu navijestiti da će on ujedno i patiti, biti osporavan“, kazao je mons. Zgrablić.

U kontekstu Božjeg utjelovljenja, zadarski nadbiskup je rekao da je Bog ljudima u Isusu otkrio svoje Lice te primio ljudsko tijelo. „Po Kristovoj tjelesnosti, nama ljudima obznanjuje se božansko. To je sv. Šime prepoznao u Djetetu koje, još dok nije stasalo niti sebe objavilo da je poslan od Boga Oca; Šimun prepoznaje kako Bog u Isusu objavljuje da je on Otac koji ljubi i spašava čovjeka. Najviše što čovjek u životu može vidjeti i doživjeti je spasenje. Bog djeluje za nas spasonosno“, naglasio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je razmatrao i suvremeno značenje riječi ikona, rekavši da baš u sadašnjem razdoblju civilizacije dominira slika – ikona, kao medij kroz koji se čovjek osobito izražava. „Moderni naraštaj koristi slike kao platformu kojom se intenzivno izražava. Postali smo toliko ‘civilizacija slike’ i stvaratelji slika, da bismo, parafrazirajući, mogli reći, ne više, kao nekad: „Što nije zapisano, kao da se nije dogodilo“.  Nego: “Što nije uslikano, kao da se nije dogodilo“. Slika privlači pažnju više od riječi. Ne kaže se slučajno: „Slika govori više od tisuću riječi““, rekao je mons. Zgablić.

„I tvorci računalnog sustava osmislili su grafičko sučelje koje ima malene slike, a ne tekst. I te grafičke simbole nazvali su ikonama. Ikone su i slikovni znakovi u mobitelima koje koristimo kao sredstvo komunikacije, kojim izražavamo naše misli, osjećaje, poruke, onome s kime komuniciramo. Ikonu smo kadri prevesti, u njoj iščitati što nam je osoba htjela reći. Riječ i slika imaju u sebi kapacitet da komuniciraju, da priopćuju poruku nama ljudima. Čovjek je biće komunikacije, odnosa jer je to i naš Stvoritelj komunikacija tri božanske osobe, odnos ljubavi koji nam se objavljuje kao Presveto Trojstvo. On je kao izvorni pečat našeg postojanja utisnut u nas ljude“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da je sv. Šime bio vrstan komunikator jer je sve bitno rekao o identitetu Isusa.“

„Bog se objavljuje čovjeku kako bi darovao sebe ljudima i s čovjekom uspostavio kontakt, komunikaciju. I to posvećujuću“, rekao je nadbiskup.

„U sv. Šimi i kroz njega častimo Onoga kime odsjeva, a to je Bog kojemu se i on obratio prije nego je išta o Isusu rekao. Prvi čin kojega je sv. Šime učinio u susretu s Isusom bio je da je blagoslovio Boga. Hebrejska riječ berakhah (blagoslov) dolazi iz istog korijena kao riječi koljeno i klanjanje. Znači i dar, milost, mir. Sv. Šime je čovjek klanjanja, adoracije. Šimun se poklonio Gospodinu sa svojom intimom, svojim srcem i dušom, riječima, potpuno. Učinio je to i svojim tijelom, svojim licem i osobnom blizinom“, rekao je mons. Zgrablić.

„Ime Šimun na hebrejskom znači onaj koji je čuo. Čuti i slušati Boga, kako je to umio sv. Šime, omogućuje nam ulazak u prijateljski dijalog s Bogom koji se preobražava u divljenje i klanjanje, zahvalu i slavljenje. Sve to izrazio je sv. Šime, čiji je lik prototip kršćanske ekonomije inkarnacije (utjelovljenja) i kontemplacije.

„Ikona je slika koja se piše i tako nas, suvremeni naraštaj slike, povezuje s Riječi po kojoj sve postade i koja je od Vječnosti. Sv. Šime je prepoznao utjelovljenu Božju Riječ. On je za nas kršćane sveta ikona, prozor koji nas povezuje s Vječnim. Prozor je zaštita od loših utjecaja izvana i sredstvo za naš pogled prema vani, prema višemu, Nebu – prema prostoru i vremenu koje je stvarno i postojanije od onoga što vidimo ovdje i sada – a što je moguće vidjeti samo očima duha. Nalik Šimunovim duhovnim i tjelesnim očima. Odnosno, očima Duha Svetoga. I tako „rasti u dobi, mudrosti i milosti“ . To spaja duhovnost i tjelesnost, utjelovljenje, otajstvo našega Boga, uz koje je povezan i sv. Šime“, rekao je mons. Zgrablić.

„Šimun je sjajna zraka Isusovog svjetla, zvijezda i putokaz nama putnicima ovim svijetom, Crkvi hodočasnika. Sv. Šimun je čovjek mudrosti koji povezuje zemlju i nebo i oživotvoruje odnos zapisan o tom velikom božanskom daru u Knjizi mudrosti – povezujući inkarnaciju i kontemplaciju: „Doticala se neba, stajala na zemlji“ (Mudr 18,16). Tako je živio sveti Šimun prorok: čvrsto je stajao na zemlji i čvrsto, duhovski, zbiljno, doticao se Neba“, poručio je mons. Zgrablić, potaknuvši prisutne da i oni nastoje živjeti „ikonično šimunovski, duhovski mudro i kristovski – božanski“, kazao je.