Nadbiskup Zgrablić pohodio Dom za odrasle osobe u Zemuniku

Susret je počeo misnim slavljem kojeg je nadbiskup Zgrablić predvodio u dvorani Doma u kojem su sudjelovali djelatnici i štićenici te ustanove u kojoj se nalazi 146 korisnika. O njima skrbi 73 djelatnika, a o još 80 korisnika u njihovim kućama svakodnevno skrbe mobilni i terapeutski timovi toga Doma pohodeći stare i nemoćne u njihovim domovina, pružajući im psiho-socijalnu pomoć. Na taj način unaprjeđuje se kvaliteta njege u kući, čime se prevenira i odgađa smještaj osoba u socijalne ustanove, u suradnji s lokalnom zajednicom.

Mons. Zgrablić izrazio je radost zbog boravka u tom Domu koji se nalazi u prirodi na zemuničkoj uzvisini Gradina, a ta je zgrada u prošlosti bila trapistički samostan. „Zahvaljujemo Bogu za dobre ljude koji vas okružuju i koji se za vas brinu. Bogu zahvaljujemo za najveće i najvrijednije, neprolazno dobro, a to je naš život. Gospodin nam je darovao život, nešto dragocjeno. Gospodin je život i dio sebe nam je darovao. Stavimo u našu hvalu i zahvalu što nas Gospodin ljubi i nikad nas neće napustiti. Imamo nekoga tko nas neizmjerno ljubi, da je spreman za nas umrijeti. Netko cijeni naš život“, poručio je mons. Zgrablić korisnicima. Preporučio je u molitvu svakog korisnika i djelatnika, da ih Gospodin ispuni mirom i radošću. „Kada osoblje i njegovatelji vama služe i s ljubavlju djeluju, onda i oni profitiraju. Ne samo da profitiraju primanjem mjesečne plaće, nego neka im srca budu radosna da čine nešto tako lijepo, plemenito, da služe najvećem dobru – čovjeku, a preko čovjeka da služe Bogu“, poručio je nadbiskup, u zahvalnosti za ulazak u otajstvo Božje blizine i dobrote po tom misnom slavlju.

„Moramo se sjetiti da nam Bog nikad nije dalek, nego u njemu živimo, mičemo se i jesmo. Vi se nalazite u lijepoj prirodi. Kad vidite kako ptica leti zrakom, to je slika toga kako smo mi uronjeni u Boga i njegovu blizinu, u njegovu prisutnost. Čovjek bez Boga ne bi mogao opstati. S njim se povezujemo kada smo u mislima s njim, kad nam je srce blizu njemu. Sve čovjekove sposobnosti, da može razmišljati, hodati, disati, otkucaji srca, sve to su Božje darovi i milosti koje od Boga primamo“, rekao je mons. Zgrablić, u zahvalnosti Bogu za štićenike i njihove obitelji, kao i za njihove pokojne i osobe koje su nekad bili korisnici toga Doma. „Ova institucija ne bi mogla postojati bez djelatnika koji tu rade. Uključujemo ih u molitvu, da im Gospodin da snage i mudrosti da sa što više ljubavi i pažnje postupaju prema vama. Da i vi što više vidite njihovu dobrotu i da im možete biti zahvalni za dobro koje čine vama“, potaknuo je nadbiskup štićenike Doma.

Razmatrajući navješteno evanđelje o Isusovom ozdravljenju gubavca, nadbiskup je rekao da je to slika onoga što je zapravo čovjek. „Svi mi smo slični gubavcu. Ako živimo bez Boga i zaboravimo ga, naš život sličan je osobi koja ima tešku, neizlječivu bolest. Tijekom gube, čovjeku postupno odumiru pojedini dijelovi i tkivo tijela, na kraju čovjek umre. Tako bi bilo s čovjekovom dušom, ako ne živi s Bogom. Čovjek bez Boga je kao živi ‘mrtvac’, nema budućnosti. Svi se prepoznajemo u gubavcu iz evanđelja. Svi smo mi, bez iznimke, bolesni na našoj duši. Bog nije ravnodušan prema nama. Bog nam iskazuje neizmjernu dobrotu. Ne samo što nam je darovao život, nego i brine za nas, u našem životu. Prema tome, potrebno je vidjeti Boga koji je dobar, koji nam donosi novo“, poručio je nadbiskup Zgrablić, naglasivši: „Isus svjedoči da naš život ne završava sa smrću“.

Isus je svakom čovjeku došao učiniti što je učinio i gubavcu. Bog poštuje našu slobodu. No, pozvani smo iskreno obratiti se Bogu i zamoliti ga da nas očisti. U susretu s gubavcem opisanom u evanđelju, Isus čini dva osobita čina. Prva činjenica je da se Isus ganuo. „Isusu nije bilo svejedno. I ne da mu je samo bilo žao bolesnog čovjeka, nego hebrejska riječ na tom mjestu znači više milosrđe, nego žal. Isus je bio pun milosrdnog srca prema gubavcu, ispunio ga je milosrđem. Isusovo srce približilo se patnji toga bolesnika. I drugo, Isus je učinio još jednu neobičnu gestu koju je bila zabranjeno činiti. Svakom zdravom čovjeku bilo je strogo zabranjeno dodirnuti gubavca, jer dodirom te osobe bila je velika opasnost da ta bolest prijeđe na drugoga“, rekao je mons. Zgrablić, poručivši: „Isus koji je bez grijeha, Božji sin, dodiruje gubavca, svakoga od nas, da bi nam udijelio zdravlje naše duše. To Gospodin čini – on svakoga od nas dodiruje svojom božanskom čistoćom, dodiruje da bi nas oslobodio. Da bi nas oslobodio gube grijeha, da bismo imali čistu dušu, da možemo Boga gledati i slaviti“.

Gospodin svoje dodire osobito pruža i čini u sakramentima i u Božjoj riječi. „U svakom sakramentu Bog suosjeća s nama i ima milosrđa prema nama. Bog nas dodiruje u svakom sakramentu, u euharistiji, pričesti, potvrdi, bolesničkom pomazanju, dodiruje nas svojim duhom da bi promijenio naš život“, utješio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je rekao kako je neobično što Isus zabranjuje gubavcu, nakon što ga je izliječio, da o tom činu ikome o tome nešto kaže. „Zabranjuje, jer mi često znamo iskvariti ono što Bog čini, želimo to promijeniti. Ne shvatimo do kraja Božju gestu koju Bog čini nama. I u velikoj smo opasnosti da od Boga tražimo da dobijemo neku korist. A kada u ljubavi tražimo neku korist, ljubav nestaje. Ljubav bezuvjetno čini dobro drugome. Ne traži nikakvo uzdarje. Čista ljubav jednostavno ljubi i ona je slobodna. Ništa ne traži i ne očekuje – Bog nas tako ljubi. Bog nas poziva da i mi tako ljubimo jedni druge, da Boga ne tražimo zbog sebe, u svojoj sebičnosti, nego da Boga tražimo zbog njegove čiste ljubavi, bez obzira na okolnosti u našem životu“, rekao je nadbiskup.

Zabranom govora o tom ozdravljenju, Isus potiče da se uđe u dubinu svog odnosa s Bogom. „Da bismo bili u Božjoj blizini, da bismo ga ljubili jer je dostojan da ga ljubimo. Zdravlje i ozdravljenje Isus nam daruje, no njegov dodir, njegova riječ vrijedni su da ga ljubimo, to je vrijednije od zdravlja koje možemo dobiti“, poručio je mons. Zgrablić, zaključivši: „Bogu zahvaljujemo za taj dodir, za njegovu blizinu i prisutnost. Neka Božja blizina koju smo pozvani osjetiti, ta Božja dobrota i naklonost koju nam iskazuje, svima nama bude nada i radost u našem životu“.

Nadbiskup je za vrijeme mise podijelio sakrament potvrde Dinu Čulini, korisniku Doma, koji je rekao da se primanjem tog sakramenta osjeća uzvišeno. Za vrijeme mise mons. Zgrablić korisnicima je podijelio i bolesničko pomazanje.

Pjevanje na misi predvodio je Hrvoje Čirjak, terapeutski instruktor u Domu, s korisnicima koje je okupio u bendu da sviraju. Čirjak radi s korisnicima u zboru i drugim aktivnostima, umjetničkim sekcijama, u kojima je izvukao mnoge kreativne potencijale iz tih štićenika. Dom ima i maslinik od kojeg rade maslinovo ulje, a rehabilitacija korisnika je i u sadnji voća i povrća u njihovim vrtovima.

Misi su suslavili don Valter Kotlar, predstojnik Povjerenstva za bolnički pastoral i osobe starije životne dobi Zadarske nadbiskupije, don Mario Karadakić, vicekancelar Zadarske nadbiskupije i don Gašpar Dodić, župnik Župe Kraljica mira – Kraljica Hrvata u Zemuniku koji svakog prvog petka u mjesecu predvodi u tom Domu misu za štićenike i djelatnike.

„Isus prilazi čovjeku u njegovoj fizičkoj i duhovnoj stvarnosti, u njegovoj zbilji trpljenja i grijeha. Na obje proteže svoju iscjeliteljsku moć. Tako nam je dao primjer što i kako činiti za čovjeka, osobito onoga koji trpi na duši i tijelu“, rekao je don Gašpar u prigodnom obraćanju na početku mise.

„Dok suvremeni svijet i njegova civilizacija zaziru i bježe od trpljenja, promičući i namećući mit da je čovjeku moguće oteti se patnji te da su patnici, bolesni, nemoćni i invalidi teret društva, mi u Crkvi kroz evangelizaciju i susrete s bolesnima svjedočimo kako treba vrednovati bolest i uključiti ih u naše religiozno doživljavanje kršćanstva. Mi u Crkvi bolesniku pružamo duhovnu pomoć, kako bi, oslobodivši se grijeha, i bolest mogao prihvatiti kao blagoslov, da se suobliči s Kristom ranjenim za naše spasenje i dođe do slave“, rekao je don Gašpar.

Dodić je rekao kako pohodom tom Domu, kroz slavlje sakramenta i razgovore, korisnicima pruža duhovnu pomoć, potiče ih da budu sretni u Bogu i zahvalni dobrim ljudima za sve što im pružaju u Domu.

„Osobito odajem veliko priznanje i podršku svima, zovem ih anđelima, na čelu s ravnateljicom Doma Natašom Perušić koji se brinu i njeguju bolesne, svemu osoblju, kuharicama Doma, koji samozatajno svjedoče i šalju veliku i značajnu poruku suvremenom čovjeku i društvu da se ljudski život ljubi i poštuje od začeća do svoga naravnog završetka“, poručio je don Gašpar Dodić. U misi je sudjelovao i Ivica Šarić, načelnik Općine Zemunik kojem je don Gašpar zahvalio za lijepu suradnju u pružanju skrbi i što Općina prati potrebe Doma vjernički, socijalno i kulturno, stvarajući obiteljsko ozračje.

U prigodnom obraćanju na početku mise Nataša Petrušić, ravnateljica Doma, zahvalila je nadbiskupu za dolazak i priliku da se upozna s tom skrbi. „Papa Franjo je uz 32. svjetski dan bolesnika, u svjetlu Božje riječi, rekao kako nije dobro da čovjek bude sam. Biti u Vašem društvu nama je itekako lijepo. Skrb bolesnika nije samo u nadležnosti zdravstvenih, nego i socijalnih ustanova i izvanbolničkoj skrbi. Suradnja sa svećenicima i duhovnicima nam je jako značajna. Imamo lijepu suradnju i s pravoslavnim svećenicima koji dolaze pohoditi korisnike pravoslavne vjeroispovijesti“, rekla je Petrušić, u zahvalnosti don Gašparu za pohode Domu.

„Naši korisnici u Domu nisu sami. Imaju našu podršku i pomoć. Lijepo je kad im netko može pružiti čašu vode, da postoje ovakve ustanove i sustav socijalne skrbi koji brine o osobama s mentalnim poteškoćama. Svaki čovjek je vrijedan poštovanja svoga dostojanstva, suosjećajnosti i nježnosti, bez obzira gdje se nalazi. U tome su jako bitni njegovatelji i osoblje, ljudi koji im pomažu i pružaju skrb potrebitima“, rekla je ravnateljica Nataša Petrušić.

Dom za odrasle osobe Zemunik osnovan je 1998. kao javna ustanova socijalne skrbi. Pruža usluge institucijske skrbi izvan obitelji te izvan-institucijsku skrb odraslim osobama s mentalnim poteškoćama  i osobama s višestrukim poteškoćama, kada se skrb ne može pružiti u vlastitoj obitelji ili osigurati na drugi način.