Crkvu su tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku 1992. godine srušili pobunjeni Srbi, a župljani se toga događaja i danas sjećaju kao prizora „boli i nemoći pred razaranjem svetinje koja je bila sastavni dio identiteta i duše“ Perušića, rekao je mons. Zgrablić.

Crkva se nalazi na mjesnom groblju u Perušiću. Izgrađena je 1449. godine u gotičkom stilu, a proširena 1684. godine. „Podignuta je na istom mjestu i u istoj formi na kojem je stoljećima stajala kao mjesto molitve, susreta s Bogom, duhovnog života mnogih naraštaja i znak vjere naših predaka“, rekao je nadbiskup.

Istaknuo je kako obred posvete crkve podsjeća da „prava Crkva nisu samo zidovi, nego vjernici, živo kamenje od kojega Bog gradi svoj duhovni hram u kojem prebiva“, podsjetivši na riječi apostola Petra: „I sami se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom“.

„Kad Crkva posvećuje neku građevinu, ona ne slavi samo dovršetak građevinskih radova, nego prije svega zahvaljuje Bogu za narod koji se u toj crkvi okuplja. Posvećeni zidovi i oltar imaju duboko značenje jer čine vidljivom Crkvu koja tu živi. Ta građevina svjedoči da Bog prebiva među svojim narodom, da je Krist i danas prisutan među onima koji se okupljaju u njegovo ime“, naglasio je nadbiskup.

Poručio je kako je posveta crkve ujedno poziv svakome da dopusti Bogu da ga posvećuje i obnavlja njegov život, osobna duhovna stradanja, obitelj i župnu zajednicu.

Obnovljena crkva, istaknuo je mons. Zgrablić, svjedoči „da se vjera i duh jednog naroda ne mogu uništiti rušenjem zidova. Mogu se razoriti građevine, spaliti kuće, rastjerati stanovništvo i uništiti spomenici, ali ostaje vjera koja živi u ljudskom srcu. Zato je obnova ove crkve više od arhitektonskog pothvata. Ona pokazuje da ljudi perušićkoga kraja nisu dopustili da ih zarobi mržnja, da ih prošlost pretvori u zatočenike gorčine i da razaranje bude posljednja stranica njihove povijesti“, istaknuo je.

Podsjetio je na misao pape Franje da je za obnovu potrebno više snage nego za gradnju.

„Rušiti je lako. Graditi zahtijeva strpljenje, ljubav, žrtvu i ustrajnost. Još je veća snaga potrebna za ponovno podizanje onoga što je bilo razoreno. Takvu snagu daje Duh Sveti, veliki graditelj ljudskih srca i zajednica“, rekao je nadbiskup.

Naglasio je da crkva ne čuva uspomenu na sukobe, nego otvara put prema budućnosti. „Crkva je mjesto gdje se, osnaženi Božjim Duhom, pročišćuje sjećanje od mržnje, netrpeljivosti, isključivosti i želje za osvetom. Crkva je kuća u kojoj učimo gledati jedni druge kao braću i sestre istoga Boga Oca, dom u kojem Krist liječi rane srca i u kojem čovjek otkriva da je, u snazi Duha Svetoga, oproštenje snažnije od osvete, a ljubav snažnija od mržnje“, poručio je mons. Zgrablić, istaknuvši da je ta crkva otvorena svima kao kuća pomirenja i mjesto izgradnje kulture susreta i oproštenja.

Obred posvete započeo je škropljenjem kamenoga oltara i zidova blagoslovljenom vodom, nakon čega je nadbiskup svetim uljem pomazao oltar i četiri križa na zidovima crkve. Nakon Službe riječi don Dario Matak pjevao je Litanije svih svetih, zazivajući zagovor proslavljene Crkve. Nadbiskup je potom posvetio oltar pomazavši ga svetim uljem i okadivši ga tamjanom, dok je pet velikih zrna tamjana gorjelo na oltaru tijekom pjevanja zbora iz Draga i Lisičića.

„Oltar je srce crkve na kojem se slavi euharistija, mjesto na kojem se susreću nebo i zemlja, gdje Krist ostaje trajno prisutan među svojim narodom“, rekao je mons. Zgrablić.

Govoreći u duhu naslovnice crkve, nadbiskup je istaknuo da „Marijino uznesenje na nebo govori o konačnoj pobjedi Božje milosti i o čovjekovu dostojanstvu koje Bog želi uzdići u svoju slavu. Kao što je Marija bila uzdignuta u slavu neba, tako i ova crkva, podignuta iz ruševina, svjedoči da Bog uvijek vodi prema novom životu. Kao što je Marija ostala vjerna Bogu u najtežim trenucima, tako su i vjernici perušićkoga kraja ostali vjerni katoličkoj vjeri i svom identitetu kroz godine stradanja i obnove“, poručio je.

Nadbiskup je zahvalio Bogu za sve koji su svojim radom, stručnošću, zauzetošću i ljubavlju pridonijeli obnovi crkve: djelatnicima Konzervatorskog odjela u Zadru, Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, dobročiniteljima, donatorima, ustanovama i pojedincima, projektnom uredu Denmar, projektantu Željku Čirjaku, izvođaču radova Bino commerceu, Marku i Luki Šoša te svima koji su svojim znanjem i marljivim radom pridonijeli obnovi svetišta.

Posebno je zahvalio svim župnicima, a osobito sadašnjem župniku don Alojziju Kneževiću, koji su tijekom godina nosili teret obnove, prikupljali sredstva i ustrajno vodili taj zahtjevni projekt, kao i župljanima koji su molitvom, radom, strpljenjem i ljubavlju pratili svaki njegov korak.

Poželio je da ta crkva „podsjeća kako se zidovi mogu srušiti, ali živa Crkva koju Krist gradi ostaje. Neka nas poučava da se povijest može raniti, ali ne i izbrisati. Neka nam svjedoči da se ljepota može obnoviti i da život uvijek pronalazi novi put“, poručio je mons. Zgrablić, potaknuvši vjernike da i svoje živote grade na čvrstom temelju – Kristu, kojega ne mogu srušiti ni prolaznost vremena ni ljudska zloća.

Župnik don Alojzije Knežević zahvalio je Zadarskoj nadbiskupiji za potporu od početka obnove crkve, Gradu Benkovcu, gradonačelniku Tomislavu Buliću i njegovim prethodnicima te Marinu Ćurkoviću, koji je kao ravnatelj Zavičajnog muzeja Benkovac sa suradnicima vodio cjelokupnu dokumentaciju obnove crkve u kojoj je i sam kršten.

Zahvalio je i kamenoklesaru Ivici Brkiću za izradu i postavljanje menze oltara, križeva i posvetne ploče na ulazu u crkvu, kao i svim dobročiniteljima, župljanima i vjernicima iz drugih mjesta koji su pridonijeli obnovi crkve.

Posebnu je zahvalnost uputio župljanima koji su na početku obnove očistili ruševine i prikupili sav srušeni kamen, zahvaljujući čemu je crkva u cijelosti ponovno izgrađena od izvornoga kamena od kojega je bila sagrađena prije razaranja.

Povelju o posveti crkve potpisali su nadbiskup Milan Zgrablić, župnik don Alojzije Knežević te župljani Petar Ljutić i Vedrana Kamber, izvijestila je Zadarska nadbiskupija.

FOTO Nadbiskup Zgrablić posvetio crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Perušiću