Nadbiskup Zgrablić predvodio misno slavlje na blagdan sv. Stjepana u crkvi sv. Šime u Zadru

U lađi crkve na desnom zidu nalazi se oltar sv. Stjepana te je drevna tradicija u Zadru blagdan sv. Stjepana svečano slaviti u crkvi sv. Šime, u povezanosti s njenim prvim titularom, rekao je don Damir Šehić, čuvar svetišta sv. Šime.

„Velika je milost da možemo božićne dane i Gospodina slaviti na ovom jedinstvenom mjestu, pokraj relikvije sv. Šime koji je povijesnoga Isusa, dijete, držao u svojim rukama, kad je prikazan u hramu. Crkva sv. Šime čuva jednu od najvećih relikvija koja postoji na svijetu. To je velika milost i čast“, rekao je mons. Zgrablić. No, „još je veće i uzvišenije da Isusa kojeg je sv. Šime držao u svojim rukama, i mi možemo u svakoj euharistiji i svetoj pričesti primiti ne samo u svoje ruke, nego i u svoje srce. Možemo se s Isusom nahraniti, ispuniti. To je bitan sadržaj naše vjere. Jer ako to nije bitan sadržaj naše vjere, onda nam događaj Božića neće biti spasonosan. Onda će nam Božić biti ispunjen izvanjskom ljepotom, ali ne spasenjskom ljepotom koja duboko zahvaća cijelo naše biće i srce. Krist se rodio i došao je da bi naš život ispunio, promijenio“, poručio je nadbiskup. Osobito roditelji znaju koliko rođenje djeteta bitno mijenja i pečati cijeli njihov život te je mons. Zgrablić potaknuo: „I Isusovo rođenje mora obilježiti, zahvatiti, ispuniti cijeli naš život“.

Opisujući sv. Stjepana, nadbiskup je istaknuo tri značajke Stjepanove osobnosti, tragom pročitanog ulomka iz Djela apostolskih. Sv. Stjepan je bio pun vjere, pun Duha Svetoga i pun milosti i snage.

„Prvi mučenik sv. Stjepan pokazuje nam kako je on ispunio svoj život i s čime treba biti ispunjen i naš život. Život sv. Stjepana bio je ispunjen vjerom i takav mora biti i naš život – da bismo pokazali da je Krist ušao u naš život, da je promijenio naš život. Biti ispunjen vjerom ne znači vjerovati da se Krist rodio. Nije bitno na znanstveni način vjerovati Kristu. Nije važno vjerovati samo da Bog postoji. To i đavli vjeruju. Ne trebamo se u vjeri ispuniti samo znanjem. Čovjek može biti teolog, a da ne bude pun vjere. Biti ispunjen vjerom znači vjerovati onome što je Isus govorio i činio“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Naglasivši da je sv. Stjepan svoj život suobličio načinu životu kakav je Krist živio, nadbiskup je rekao: „Vjeruje onaj tko svoj život suobličuje s Kristom, usprkos svih svojih slabosti. Onaj tko osluškuje, moli, razmišlja o onome što Bog nama govori. Da to slušamo i tako živimo. Jer vjera čini da vršimo volju Božju, što Bog nama nadahnjuje“.

„U sv. Stjepanu i u Isusu je bila ista ljubav. To je njih dvojicu ujedinjavalo i činilo ih jednim – ista Očeva ljubav koja je počivala u Isusu, počivala je i na sv. Stjepanu. I ta ljubav ide do kraja. Ta ljubav je bila bez kompromisa. Ta ljubav je išla toliko daleko i jedinstveno da ljubi čak i neprijatelje“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Vjera treba tako duboko zahvaćati naše biće da i mi svoj život ispunimo ljubavlju i da naše srce bude čisto, bez obzira na okolnosti, kako su to činili Isus i sv. Stjepan. „Kada živimo po modelu i uzoru Kristovom i drugih svetaca, kao što je živio i sv. Stjepan, tada se punimo Duhom Svetim. Duh Božji se nastanjuje u nama. Sv. Stjepan je bio pun Duha Svetoga, a Duh Sveti je Božja ljubav. Kada to činimo, tu Božju snagu primamo u sebe i ispunjavamo se Duhom Svetim, kao što je Duhom Svetim bio ispunjen i sv. Šimun. To je velika, zajednička karakteristika sv. Stjepana i sv. Šimuna“, naglasio je mons. Zgrablić.

U tom kontekstu, podsjetio je da je Luka isti pisac Djela Apostolskih u kojem opisuje sv. Stjepana i evanđelja u kojem opisuje sv. Šimuna, za kojega kaže da je bio ispunjen Duhom Svetim, da je potaknut Duhom Svetim došao u hram i da mu je Duh Sveti objavio da neće vidjeti smrti dok ne ugleda onoga koji će doći spasiti Izrael.

„Naš zadatak je da se neprestano preoblikujemo, da dozvoljavamo da nas Božja sila i Božja snaga preobražava u životu. Da se ispunjamo Duhom Svetim, a tome i mi doprinosimo. Gospodin nam sve to hoće dati, svu svoju ljubav – ono što struji između Oca i Sina, to Gospodin želi nama dati. Živeći po ljubavi, mi se otvaramo i primamo tu ljubav i participiramo na božanskom životu“, rekao je nadbiskup.

To što je sv. Stjepan bio pun milosti i snage proizlazilo je iz ljubavi Božje koja je u njemu bila nastanjena. „Sv. Stjepana to je koštalo glave, života. Ako želiš iskreno živjeti ljubav, nema ljubavi bez žrtve. Neće uvijek biti lako, dobro – zato što ljubav, jer je svjetlo, iritira zlo. Ljubav tjera tamu i tama reagira. Ako ljubimo, ako činimo dobro, neće nas svi razumjeti, neće nam svi pljeskati, neće nam svi odobravati. Neće se svi slagati s nama. Neće svi to vidjeti i primijetiti, nećemo primati hvalu i zahvalu. Ali, to nije bitno. Važno je da smo na Božjoj strani“, poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Stjepana, čovjeka punog Duha Svetoga, okruživala je tolika brutalnost da su ga kamenovali, a on je rekao: ‘Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh’.

„U srcu sv. Stjepana bila je čista ljubav. On je i u tom trenutku, u toj kušnji života bio pun ljubavi. I to mijenja svijet, to mijenja čovjeka. To i smrt pretvara u život. Izvana se može dogoditi neka okolnost, kruta i okrutna, ali iznutra, u čovjeku je ljubav koja daje uskrsnuće, koja daje život. Kad mi to činimo, Gospodin nam daruje milosti da to možemo živjeti. Ako Gospodin to od nas traži, ne ostavlja nas bez snage“, rekao je nadbiskup Zgrablić.

Kada osoba radi ono što voli, premda je to nekad vezano uz žrtvu, napor, trud, odricanje, ali ako osoba to voli, to joj nije teško raditi, naglasio je nadbiskup. „Nekad se čudimo kako netko može nešto činiti. A ta osoba kaže da joj to nije teško – jer to radi s ljubavlju. Ako živimo puninu vjere i ljubavi koju Gospodin nama daruje, po uzoru na sv. Stjepana, Gospodin nas ne ostavlja bez svoje milosti. Život sv. Stjepana pokazuje kako živjeti Božić, zašto se Isus rodio i što nam Božić donosi“, rekao je mons. Zgrablić. Poželio je da nam zagovor sv. Stjepana pomogne „da se ispunimo istinskom vjerom, Duhom Božjim i da kroz taj Duh Božji primimo puno milosti za lijepe, ali i ružne i neugodne trenutke u našem životu, za sve kušnje, iskušenja i trpljenja – da nas milost nosi na putu života“.

Na kraju mise, nadbiskup Zgrablić predvodio je zagovornu molitvu sv. Šimi te su nadbiskup i puk počastili moći sv. Šime.