Nadbiskup Zgrablić predvodio misno slavlje na svetkovinu sv. Josipa u Obrovcu

„Sv. Josip je veliki svetac kojeg častimo kao zaštitnika cijele Katoličke Crkve i našeg hrvatskog naroda. Hrvatski sabor je 1687. godine izabrao sv. Josipa za svoga zaštitnika.  S pravom se utječemo sv. Josipu u svojim molitvama“, rekao je mons. Zgrablić. Potaknuo je da molimo zagovor sv. Josipa za obitelji, hrvatski narod, Crkvu i za cijeli svijet. „Predajmo naše molitve s povjerenjem i pouzdanjem sv. Josipu koji neka nam bude još više uzor i primjer da ga nasljedujemo u svim njegovim krepostima. Sv. Terezija Avilska je rekla kako nikad nije nešto molila od sv. Josipa, a da joj to nije bilo uslišano“, podsjetio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo kako mu je jedan svećenik, koji je podrijetlom iz okolice Obrovca, rekao: „Ja sam dijete sv. Josipa i vjerujem da sam zahvaljujući sv. Josipu ostao živ“. Kao malo dijete, taj svećenik je bio teško bolestan. Roditelji su pješačili nekoliko sati da ga dovedu liječniku u Obrovcu, a on je rekao da nemaju potreban lijek. Trebalo ga je čekati neko vrijeme, pa je liječnik preporučio neke čajeve kao moguću pomoć djetetu.

„Majka je tada rekla suprugu: ‘Tko će dočekati te lijekove i naći te čajeve? Idemo mi zamoliti sv. Josipa, idemo naše dijete koje i nosi ime Josip, zavjetovati sv. Josipu’. Učinili su to u župnoj crkvi sv. Josipa u Obrovcu. Nakon toga, njemu je bilo bolje i on je ozdravio“, prenio je nadbiskup svjedočanstvo toga svećenika.

„Sveci nam daruju milosti koje ne možemo postići sami svojim snagama. Nosimo različite potrebe našeg srca pred sv. Josipa, ali Bog nam je dao svece i kao uzore. Ne samo da bismo po njima dobili neku milost, nego da bi nam bili primjer kako i mi možemo doći do Gospodina i živjeti kako su sveci živjeli. Ono što su sveci živjeli i mi možemo ostvariti u našem životu“, poručio je nadbiskup.

Rekavši kako je u osobi sv. Josipa svatko pozvan vidjeti svoj život, a u Božjoj riječi prepoznati svoju dušu i što Bog želi činiti u našem životu, nadbiskup je razmatrao osobine sv. Josipa, opisane i u Svetom pismu, koje smo i mi pozvani nasljedovati.

„Bog nije samo neki dodatak našem životu kojem se utječemo kad nam je nešto potrebno, kada nešto ne možemo postići svojim snagama, nego Bog je s nama u životu, nikad nas ne napušta i vodi nas najvećem dobru. Trebamo prepoznati Gospodina i poput sv. Josipa, dopustiti da Bog djeluje u našem životu“, poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Josip imao je važnu i nezamjenjivu ulogu u rođenju Isusa. „Ako sebe stavimo na mjesto sv. Josipa i shvatimo da je to Božji govor nama, onda i mi sebe prepoznajemo kao one koje je Gospodin izabrao svojom milošću, da i mi pomognemo da se Krist rodi u ovom svijetu, da Krist hoda i može rasti u ovom svijetu“, istaknuo je nadbiskup.

Josip je muž Marije koja je začela silom i snagom Duha Svetoga. „Isusovo rođenje i dolazak na ovaj svijet nije samo naravni događaj. U Isusu je prisutan Duh Sveti, nazočan je Bog koji djeluje u njemu i njegovom životu. Mi smo usko povezani uz Josipovu zaručnicu, Mariju koja je slika Crkve. Gospodin nam povjerava svoju Crkvu da s njom surađujemo, da budemo aktivni, ne samo pasivni promatrači. Nego da budemo aktivni, kako je to bio sv. Josip; da bi Isus onda nama bio blizu, da bismo bili dio njega i njegovog života“, rekao je mons. Zgrablić.

Isus se rađa silom i snagom Duha Svetoga. „Usprkos naše grešne, ranjene naravi, Bog je s nama, daruje nam Duha Svetog, nastanjuje se u našem životu i čini da postanemo hram Duha Svetoga koji će se razvijati u našem grešnom životu; tu Gospodin traži svoj stan. Bog nije s nama samo u lijepim trenucima našeg života ili samo dok smo u crkvi. Gospodin nas nikad ne napušta. U trenucima naših slabosti, nemoći i poteškoća, Gospodin nas još više zove k sebi.

Zar ne osjećamo u sebi jaku želju, toliko da nas zahvate i emocije, suze, muka, jer čeznemo za dobrim, lijepim, za mirom, radošću, slobodom, za oslobođenjem? Nisu li to znakovi da nas Gospodin još više traži u našem grijehu? Ali, uvijek kao Spasitelj, kao liječnik, kao Bog u ljubavi; kao otac pun nježnosti prema djetetu kojem je teško, kao majka koja se još više zauzima za dijete kojem je najteže. Tako se Gospodin približava nama u našem životu“, utješio je nadbiskup.

Sveto pismo govori i o Josipovim snovima. Snovi su način kako Josip prima Božju riječ. Stari zavjet često izabire način kako Bog progovara pojedincu i narodu. „U tim snovima možemo prepoznati Božju riječ koja odgovara na naše duboke želje, snove za onim što je dobro, lijepo, pozitivno. U Božjoj riječi prepoznajemo anđela Gospodnjeg koji nam dolazi i govori nam što ćemo učiniti.

Nije dovoljno da se u životu oslonimo samo na našu narav, samo na naše promišljanje, razmišljanje. Naš razum je važan i njime se moramo služiti. Ali, mi nismo samo razumska bića, nego smo i duhovna bića. Prema tome, u svom duhu moramo prepoznati i ono što Gospodin nama govori“, potaknuo je predvoditelj slavlja, rekavši da je Bog svakoga stvorio s razlogom.

„Nitko nije nevažan na ovom svijetu. Svaki čovjek je bitna karika vjere u Božjem planu na ovom svijetu. Bog s čovjekom ima plan. Prema tome, u svom životu, iz dana u dan, trebamo prepoznavati Božju volju za nas“, naglasio je nadbiskup, potaknuvši da čovjek u odnosu s Bogom postavlja pitanja: „Bože, zašto ti mene na to pozivaš? Bože, zašto mene privlači to dobro? Što hoćeš od mene danas, u ovom trenutku?“.

„Važno je da u životu tražimo Božju volju, da slušamo ono što nam Gospodin nadahnjuje u našoj duši i srcu. Da to usklađujemo s Isusom Kristom, poznajući Isusa koji je savršeno vršio volju Božju. Kada budemo blizu Isusa, znat ćemo prepoznati Božju volju za nas i Duh Sveti će biti svjetlo našoj naravi, našem razmišljanju, da možemo otkriti ono što Bog nama želi, u našem životu“, rekao je nadbiskup, dodavši da nam je sv. Josip primjer i uzor što i mi trebamo činiti.

„Gospodin vidi puno dalje od naših misli. On vidi naš život cjelovito, mi vidimo djelomično“

Evanđelist Matej kaže da je Josip učinio onako kako mu je naredio anđeo Gospodnji. „I nama Bog naređuje. Ali, to naređenje je ono što odgovara našoj naravi, ono što odgovara našim željama, našim darovima koje smo primili od Gospodina. To se nama ne nameće, nego to je duboko naš identitet, ono za što nas je Bog stvorio. Prema tome, slušajući Božju volju, mi sebe ostvarujemo na originalan, jedinstveni način u svijetu, u ulozi koju je Gospodin nama zadao“, poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Josip nije sve u potpunosti razumio u odnosu na Božji plan. „Nije mu bilo sve jasno. Nemojmo očekivati da će nam sve što Bog od nas očekuje uvijek biti kristalno jasno i da ćemo razumjeti; da svojom naravi možemo u našu narav uliti nadnarav; da u našu krhku, malu posudu možemo uliti more Božje veličine.

Bog je veći od naših misli i od našeg srca. Gospodin nikad nije prevario onoga koji sluša Božju riječ. Kada Gospodina slušamo, sigurno idemo pravim putem. Gospodin vidi puno dalje od mogućnosti naših misli. Gospodin vidi cijeli naš život i cjelovito, mi vidimo samo djelomično.

Prema tome, vjerujmo Gospodinu i u trenucima i situacijama kada nam to izgleda malo neobično, kada nam izgleda protiv naravi. Božja riječ uvijek ima prioritet u našem životu, ako hoćemo slijediti Gospodina.

Ako to prihvatimo, dogodit će nam se ono što se dogodilo i sv. Josipu. Anđeo kaže Josipu da će on djetetu koje se rodi nadjenuti ime Isus. To Bog povjerava i nama, tu radost i dostojanstvo. Da živeći tako, prepoznajemo Boga koji djeluje u Crkvi gdje se rađa Isus i nas poziva da mu damo ime. Dakle, da uđemo u tako duboku intimu i blizinu zajedništva s njim, da sâmom Bogu dajemo ime. Ulazimo u odnos blizine, koji je, slikovito rečeno, rodbinski odnos, jer roditelj daje ime djetetu. U to nas želi uvesti Gospodin“, rekao je nadbiskup Zgrablić.

Potaknuo je da sv. Josipa prepoznamo kao put našeg života, da bismo bili sudionici života Boga koji se rađa u svijetu; da jedni drugima svjedočimo Božju blizinu i Boga  koji živi u našem životu, u našoj sredini, u Crkvi i svijetu.

Nakon mise, nadbiskup Zgrablić predvodio je procesiju s kipom sv. Josipa središtem Obrovca. Na zaustavnim mjestima čitao je dijelove molitvenog predanja sv. Josipu iz knjige ‘Posveta sv. Josipu. Čuda našeg duhovnog oca’, autora o. Donalda H. Callowaya. Tijekom procesije puk je molio krunicu sv. Josipu.

Proslavi župne svetkovine prethodila je molitva Velike devetnice sv. Josipu, kada su misna slavlja srijedom u župnoj crkvi u Obrovcu predvodili svećenici iz Zadarske nadbiskupije, propovijedajući o stvarnosti župe iz pastoralne, teološke, duhovne i strukturalno crkvene razine.