„Božić je prodor Božje ljubavi u tamu svijeta: Bog ulazi s nježnošću i dobrotom u ljudske živote i povijest ranjenu grijehom, nasiljem i nepravdom, donoseći radost koja oslobađa i liječi. Utjelovljenje Sina Božjega je znak da tama i grijeh nemaju posljednju riječ, da Božja blizina ima snagu obnoviti čovjeka i društvo, cijeli svijet“, poručio je mons. Zgrablić. Istaknuo je da Sin Božji, utjelovljena Božja Riječ, nije još jedan glas u mnoštvu, nego Riječ koja sabire rasuto, liječi bolesno, povezuje podijeljeno i osvjetljava put u nesigurnosti.

„U Isusu se Božja stvarnost ne skriva iza apstraktnih pojmova, nego se očituje u ljudskom tijelu, u životu koji se može promatrati, u riječi koja se može slušati, u primjeru koji se može nasljedovati. Odsjaj slave Božje govori o Svjetlu koje ne zasljepljuje čovjeka, nego prosvjetljuje; otisak bića Božjega govori o pouzdanosti i vjerodostojnosti, da se u utjelovljenom Sinu susrećemo s Bogom koji je vjeran svojim obećanjima kroz povijest“, ohrabrio je nadbiskup, rekavši da u događaju Božića Bog ulazi u ljudsku povijest s puninom svoje blizine. „Bog govori jasno, osobno i trajno; govori riječima i životom po svome Sinu koji postaje vidljivi znak Božje prisutnosti među ljudima; znak da povijest ima smjer, a život najveću vrijednost i neizmjerno dostojanstvo“, poručio je predvoditelj slavlja.

Nadbiskup je istaknuo središnju poruku Božića: „Bog ne ostaje udaljeni promatrač ljudske povijesti, društvenih zbivanja, ljudskih života, nego dolazi blizu svakom čovjeku kao Spasitelj; ulazi u njegovu svakodnevicu, dapače, u njegov život, traži osobni susret i nudi zajedništvo koje postaje izvor svjetla i života“.

Upozorio je i na utjecaj kulture smrti koji mijenja vrednovanje života, ne promatrajući ga kao neotuđivi Božji dar i temelj etike, nego ga „vrednuje prema korisnosti, kvaliteti, samodostatnosti i osobnoj procjeni“.

„Takav pogled opravdava pobačaj, eutanaziju i potiče ravnodušnost prema patnji, starosti, invaliditetu i ljudskoj krhkosti“, upozorio je mons. Zgrablić. Pozadina tih pojava je odbacivanje Boga, čime se gubi osjećaj svetosti života od začeća do prirodne smrti, potiskujući Boga koji je izvor i jamac ljudskog dostojanstva. „To se prekriva jezikom slobode, prava i napretka, zamagljuje se savjest i slabi sposobnost društva da razluči dobro od zla“, upozorio je nadbiskup.

Uz društvene, naveo je teškoće i na osobnoj i obiteljskoj razini. „Mnogi ljudi nose teret umora, nesigurnosti i unutarnje podijeljenosti; bojazan i neizvjesnost od budućnosti, osjećaj nemoći pred društvenim procesima koji se doživljavaju kao nametnuti i udaljeni od temeljnih vrijednosti. Javljaju se duhovna iscrpljenost, usamljenost i kriza smisla, osobito gdje se zanemare vjera i molitva.

Obitelji opterećuju gospodarski pritisci, nestabilnost rada i rast troškova, odgoj djece u okruženju koje relativizira istinu, autoritet i kršćanske vrijednosti, ideološke poruke koje zbunjuju shvaćanje identiteta, života i odgovornosti. U takvoj stvarnosti, Božić dolazi kao svjetlo nade koje se rađa upravo u slabosti i nesigurnosti, pozivajući svaku osobu i obitelj da ustraju u istini, međusobnoj ljubavi i povjerenju u Boga koji nam dolazi ususret“, ohrabrio je mons. Zgrablić.

Pročitana Božja riječ iz Poslanice Hebrejima kaže i da Sin Božji „nosi sve snagom svoje riječi“. To otkriva „duboku stvarnost božićnog događaja: svijet sa svim napetostima, lomovima, nepravdama i strahovima nije prepušten slučaju, kaosu ili samovolji moćnih. Sve stvoreno ima uporište u Božjoj riječi koja održava, podupire i vodi povijest prema punini.

Božja riječ nije hladna zapovijed, nego živa snaga koja daje postojanost i nadu, koja omogućuje da i u krhkim okolnostima života vidimo smisao i smjer. U slici svijeta koji se nalazi u Božjim rukama, rađa se povjerenje da je ljudska povijest i povijest našeg života prostor u kojem se, unatoč sporosti i otporima, očituje Božja vjernost“, poručio je nadbiskup. Istaknuo je da je Božja vjernost oslonac pojedincu i zajednici, poticaj da se i u složenim vremenima živi odgovorno, strpljivo i s nadom.

„Božić nam otkriva da sigurnost ne dolazi iz kontrole nad svim okolnostima života i društvenih događanja, nego iz povjerenja u Boga koji u Sinu nosi svijet i svakog čovjeka. Sin Božji pokazuje put služenja, blizine i darivanja. Njegovo utjelovljenje nas uči da se promjena svijeta događa kroz male, vjerne korake: kroz iskrene i pravedne međusobne odnose, odgovorno sudjelovanje u društvu, spremnost na preuzimanje dijela tereta drugih. Božić je nadahnuće za aktivno sudjelovanje u traženju najboljih rješenja, ustrajno i strpljivo, s pogledom prema općem dobru“, potaknuo je mons. Zgrablić, naglasivši i važnost osobne odgovornosti čovjeka.

Radost neba nad Sinom koji postaje čovjekom „prelijeva se na zemlju i postaje izvor snage za ljude. Ona osnažuje da tama ne određuje posljednju riječ, da strahovi ne upravljaju budućnošću, da svjetlo ima sposobnost rasti i širiti se. U toj radosti rađa se hrabrost za zauzimanje, odgovornost i zajedničko traženje putova koji vode prema pravednijem i humanijem društvu“, rekao je mons. Zgrablić.

Poželio je da Božić „obnovi u nama svijest da Bog i danas govori u Sinu koji je među nama i da nas ta Riječ osposobljava za djelovanje. Neka nas potakne da u svim izazovima prepoznamo poziv na suradnju s Božjim naumom spasenja svakog čovjeka. S povjerenjem u Boga koji se daruje, započnimo traženje najboljih rješenja za dobro čovjeka i za budućnost društva“, potaknuo je nadbiskup Zgrablić. Poželio je svima blagoslovljen Božić, „ispunjen mirom, svjetlom i nadom koja dolazi od Boga“ i blagoslovljenu Novu godinu.