Misa je bila ujedno spomen i molitva 31. godišnjice pogibije desetorice pripadnika 93. krila Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva i 7. domobranske pukovnije. „U molitvu uključujemo sve pripadnike hrvatskog zrakoplovstva i njihove obitelji, kao i sve pokojne pripadnike hrvatskog zrakoplovstva, poginule hrvatske branitelje i pokojne članove njihovih obitelji“, rekao je mons. Zgrablić.

Podsjetio je na riječi pape Franje o molitvi: „Molitva je moćna jer privlači Božju snagu, a Božja snaga uvijek daje život − uvijek. Molitva je poput njive koja rađa novi život na mjestu gdje je čovjekova mržnja bila kadra samo povećati pustinju. Molitva je lanac života, uvijek: mnogi muškarci i žene koji mole siju život.“ Poželjevši da i njihova molitva bude sijanje života, mons. Zgrablić je potaknuo: „Molimo i mi da nam se srce otvori Bogu, da slušamo i vršimo njegovu riječ, kako bi on mogao naše srce, koje je često poput kamena, pretvoriti u srce od mesa, u ljudsko srce, koje treba puno čovjekoljublja, da bi dobro molilo.“

Razmatrajući pročitanu Božju riječ iz Knjige postanka, propovjednik je rekao da Abraham na koljenima sluša ono što mu Bog govori. „Bog s Abrahamom, a preko njega i s njegovim potomstvom, sklapa Savez po kojem se njemu osigurava lanac života, s njime i s mnoštvom, potomstvu nakon njega. Taj Savez s Bogom Abrahamu donosi novi identitet, novu bît. Bog mu mijenja ime. On više nije Abram, nego Abraham. Bog koji govori, postaje Abrahamov Bog“, istaknuo je nadbiskup Zgrablić, naglasivši i važnost stava kojeg Abraham ima u molitvi.

„Abraham je na koljenima, na zemlji, moli – sluša. Njegovo tijelo izražava stav prihvaćanja i predanja. Abraham je živio molitvu u neprekidnoj vjernosti Božjoj Riječi, slijedeći put kojim ga je Bog vodio, živeći nadu Božjih obećanja, išao je prema zemlji koju će mu Bog pokazati. Abrahamova molitva, ono što je čuo od Boga, postaje njegov život, njegova povijest. Abraham više ne gleda Boga u nekim kozmičkim pojavama, ne vidi Boga dalekog koji u čovjeku može pobuditi strah i drhtanje. Bog Abrahamov postaje ‘moj Bog’, Bog moga života, moje povijesti, mojih koraka; Bog mojih dana, Bog mojih odluka, Bog moje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, Bog moje nade“, poručio je mons. Zgrablić.

Potaknuo je okupljene da i oni, poput Abrahama, Bogu upućuju molitvu i slušaju njegovu riječ kako bi ona postala motiv, snaga i voditelj njihova života. „Božja riječ vodi nas u puninu života. Život koji ima svoj početak i kraj nema punine. Život koji završava smrću nema punine u sebi. Život u zajedništvu s Bogom ima svoj početak, ali i puno ispunjenje u Bogu“, rekao je. U duhu Isusove riječi u naviještenom Evanđelju: „Ako tko čuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka“ (Iv 8, 51), nadbiskup Zgrablić kazao je da čuvati Božju riječ znači „nositi je u svojim mislima i srcu, poznavati je i po njoj živjeti u svakom trenutku života; znati da nam veliko blago vjere koje imamo donosi puninu života, pobjedu života, život vječni, vječno zajedništvo s Bogom i svima koji su u Bogu. Čuvati Božju Riječ znači poznavati Isusa Krista koji je slika Boga živoga i koji nam je uzor kako živjeti, voljeti Boga i čovjeka, kako promatrati svijet oko sebe i sve što se događa u svijetu“, rekao je.

Podsjetio je da je nakon smrti velikog francuskog filozofa Blaisea Pascala, u Parizu 16. kolovoza 1662., u njegovoj odjeći pronađen ušiveni tekst napisan na pergameni, a započinje riječima: „Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev, a ne Bog filozofa i učenjaka. Sigurnost, sigurnost. Osjećaj. Radost. Mir. Bog Isusa Krista.“

„Na drugom mjestu, Pascal je zabilježio i trenutak kad je osjetio stvarnost i dubinu značenja toga teksta, što govori kako je njemu taj tekst bio važan. Bilo je to 23. studenog 1654. godine. Pascal je shvatio kako Bog nije apstraktni Bog ili kozmički Bog, daleki Bog. Shvatio je da je Bog onaj koji poziva, koji se obraća osobi: Abrahamu, Izaku i Jakovu, Bog koji je istina, Bog koji govori razumljivim jezikom, Bog koji daruje sigurnost, a time mir i radost. Shvatio je kako je Bog otkrio svoje lice u svom Sinu Isusu Kristu. Shvatio je kao vjerovati znači živjeti s Bogom, slušati njegov glas i usklađivati svoj život s njegovim planovima, kako bismo živjeli sigurnost, bili ljudi srca, nosili u sebi radost i mir“, poručio je zadarski nadbiskup.

Nakon mise, kod središnjeg križa na groblju u Sukošanu mons. Zgrablić predvodio je molitvu odrješenja za pokojne, a izaslanstva su položila svijeće i cvijeće.

U misi i molitvi na groblju sudjelovali su i pripadnici 93. krila HRZ- a kojima je nadbiskup Zgrablić čestitao godišnjicu osnivanja i zahvalio za služenje u obrani u Domovinskom ratu, kada su doprinijeli oslobađanju vojarne u Zemuniku u akciji Maslenica te kasnijim oslobodilačkim operacijama. U događaju su sudjelovali i predstavnici državne i lokalne vlasti, Hrvatske vojske i članovi braniteljskih udruga iz Domovinskog rata.