Blagdan Gospe Loretske povezan je s povijesnim događajem u Marijinoj kućici u Nazaretu. Stoga je nadbiskup rekao da su naše misli povezane s Nazaretskom kućicom, a ono što se u njoj dogodilo puno govori i znači.

„Nama to puno objavljuje jer nam pokazuje na koji način i danas, kao i kroz svu povijest, Bog na osobiti način djeluje u vremenu povijesti. Bog kojega slijedimo i oko kojega se okupljamo je Bog koji djeluje u povijesti, Bog koji djeluje u vremenu, Bog koji djeluje u životu“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Promišljanje o Nazaretskoj kućici pomaže nam razumjeti ne samo na koji način Bog djeluje u povijesti, nego i kako Bog vrlo konkretno djeluje u životu osobe, što Bog čini u životu pojedinca. „Pomaže nam da razumijemo ljepotu i veličinu onoga što Bog čini i izvodi na nama, u našem životu. Štovati Gospu Loretsku znači ulaziti svojim duhom, srcem, vjerom i predanjem koje je potpuno živjela Marija u volju Božju, otkrivati to predanje te ulaziti u tajnu dubokog osobnog života s Bogom i našeg posvećenja“, rekao je mons. Zgrablić.

U Nazaretskoj kućici navještaj anđela Gabrijela pozvao je Mariju biti majkom Isusa. Marija je počela razmišljati nad onim što joj je anđeo rekao.

„Kućica u koju je došao anđeo Gabrijel u Nazaretu nije više samo ona povijesna kućica, sazdana od kamenja. Ta nova kuća u koju dolaze Božja riječ i anđeo je kuća moga života. Tu ja stanujem, tu ja boravim. To je kuća moga tijela, to je kuća moje egzistencije. Tu Bog dolazi sa svojom riječi. Tu on objavljuje sebe i progovara mi o čudesnom planu kojeg ima sa mnom. Jer kao što je Bog s Marijom imao čudesan plan, sudbonosan plan za Marijin život, ali i za cijelo čovječanstvo, tako Bog i za nas ima osobiti plan i progovara nam svoju riječ“, rekao je mons. Zgrablić. Tada milost može zaživjeti u nama i biti spasonosna u našem životu.

„Kad je pristala na Božji poziv da bude Isusova majka, Marija nije mogla razumjeti što Bog želi izvršiti u njenom životu. Bog uvijek nadilazi naše misli i naše srce jer Božji dar je veći od mogućnosti naše spoznaje“ istaknuo je mons. Zgrablić, poručivši: „Ako je Božji dar veći od mogućnosti naše spoznaje, ne znači da je on manje važan i manje prisutan. Dapače, Božji dar nas nadilazi. Papa Benedikt XVI. je rekao: ‘Mi u sunce ne možemo gledati, ne zato što ga nema, nego zato što ga previše ima’. Tako je i Božja milost koju Gospodin nama želi darovati velika Božja milost, preobilna i važna za nas. Samo je potrebno da mi s njom surađujemo, da se ona u nama počne razvijati. Da prihvatimo i počnemo surađivati s onim što nam Bog daruje, što ulazi u naš život, u naše tijelo“, rekao je zadarski nadbiskup.

Kad prihvatimo Gospodina koji nam se daruje, počinjemo živjeti novim, uskrslim životom kojeg je Krist donio na ovaj svijet i koji nas vodi u dublju suobličenost Kristu; da duh, ljubav, snaga, vječnost, veličina koja se nalazi u Bogu, mogu biti i u našem životu, rekao je propovjednik. Potaknuo je da prihvaćamo plan kojega Bog ima s nama. „Želimo ga otkrivati, prepoznavati i surađivati s Bogom, kao što je to učinila Marija. Evanđelist Luka kaže da je sve što je vidjela na Isusu, Marija pohranjivala u svoje srce i to prebirala. Eto našeg životnog zadatka – sve što čujemo da Bog čini u životu Isusa, da to pohranjujemo u naše srce. Da to prebiremo u našem srcu, jer onda se to Božje djelovanje pretvara u našu stvarnost“ rekao je mons. Zgrablić, poželjevši da se „više i dublje suobličujemo Isusu, kao što je učinila Marija čiji je čitav život bio usmjeren na Krista. Stoga je i bila dionica njegovog djela otkupljenja i spasenja“.

Kad je Marija prihvatila Božju ponudu, da se na čudesan način po sili i snazi Duha Svetoga u njoj začne novi život, kao što je u nama po sakramentu krštenja počeo vječni život Krista uskrslog, Marija je otišla služiti svojoj rođakinji Elizabeti, rekao je nadbiskup.

„Marija se darovala da učini dobro drugima, da bude radost drugima. Na to smo i mi pozvani. Kao što je Gospin kip okićen zlatom, da i mi naš život okitimo dobrim djelima, ljubavlju jednih prema drugima, da jedno drugome budemo zlato“, rekao je mons. Zgrablić, podsjetivši da se u narodu onome koga se voli kaže „Ti si moje zlato”.

Nadbiskup je potaknuo da budemo to blago, dar svakome koga susrećemo. To se dogodilo i u susretu Marije i Elizabete.

„Kad je ugledala Mariju, Elizabeta počinje blagoslivljati Mariju i Boga. Kada vidimo Božju dobrotu i duboko je zaživimo, kada susretnemo Krista koji nas ljubi neizmjernom ljubavlju do smrti na križu, što možemo učiniti nego što je učinila Elizabeta – blagoslivljati Boga“, rekao je mons. Zgrablić.

Pojasnio je i zašto je Elizabeti od radosti zaigralo čedo u utrobi. „Kad postanemo dionici Božje ljubavi i onoga što Bog čini u našem životu, Bog rađa velikom radošću najdublje u našoj utrobi, u našoj nutrini, u našem životu. Plod naše vjere mora biti radost. Ako nam kršćanska vjera nije radost, ako u nama ne budi neizmjernu zahvalu Bogu i blagoslivljanje Boga, izgleda da nismo na ispravnom putu“ upozorio je nadbiskup, podsjetivši da i Marija veliča Boga i vidi ga kao velikoga u njenom životu, u njenoj stvarnosti.

„Papa Benedikt XVI. je rekao: ‘Ako je Bog velik u nama, onda nam je sve veliko’. Onda nam je i drugi velik, Bog ga je učinio velikim svojim posvećenjem. Onda mi vidimo jedno drugo kao veliku, važnu osobu, kao osobu za koju je Krist prolio svoju krv i neizmjerno ga voli. Ako sam zahvaćen tom Božjom ljubavlju, ne mogu drugoga vidjeti malenim, nego svakoga vidim velikim, pa i siromaha, i osobu koja mi nije draga i simpatična – u Božjem svjetlu i ljubavi velikim vidim svakog čovjeka“, rekao je mons. Zgrablić, poručivši: „Ako je Bog velik u mom životu, onda će Bog biti velik i u našem društvu. Ako je Bog velik u našem društvu, onda će biti važne vrijednosti koje živimo. Onda neće živjeti svatko po svom moralu, samovolji i komociji, nego ćemo imati zajedničke, Božje principe koji će nas ujedinjavati, činiti jednim, koje će društvo povezivati; koje će obitelji, zajednice i društvo činiti velikim. Zato je važno da Bog bude velik u životu svakoga od nas i da bude temelj našeg odnosa“.

U naviještenom blagdanskom evanđelju opisan je susret dviju trudnih žena. „Obje su začele Božjom intervencijom na osobiti način. Ako iskreno zaživimo ono što Bog čini u kući našeg života, u našem Loretu, u našoj životnoj stvarnosti, onda ćemo i mi doživjeti puninu života, mir i sreću. Na puninu života ukazuje nam Marija kad kaže ‘Što god vam rekne, učinite’. Onda ćemo i mi puninu života nositi u našoj svakodnevici“, rekao je nadbiskup.

Punina života koju je Bog već ostvario u Mariji nije izvan nas, nego je punina radosti, veličanja i blagoslivljanja Boga. To se daruje i ostvaruje u slavlju euharistije, rekao je mons. Zgrablić. Poželio je da nam spomen Marijine nazaretske kućice i slavlje Gospe Loretske budu poticaj da naš život bude mjesto gdje ćemo Boga slaviti i duboko živjeti, da bi se u našem životu Bog proslavio za sada i svu vječnost.

Nadbiskup je opisao i kontekst nastajanja blagdana Gospe Loretske. Prema pobožnoj tradiciji, 10. svibnja 1291., na čudesan način kućica u kojoj je živjela Marija sa sv. Josipom i Isusom došla je do Trsata, gdje se kućica zadržala nepune tri godine.

U noći 10. prosinca 1294., ta je kućica na čudesan način prenesena s druge strane Jadrana, na imanje koje je posjedovala gospođa Laureta. Odatle se počelo častiti Majku Božju pod nazivom Majka Božja Loretska.

Pobožnim ljudima na Trsatu, papa Urban V. je 1367. poklonio vrijednu sliku koju je, prema tradiciji, naslikao evanđelist Luka. Taj lik na Trsatu naziva se Majka Božja od milosti ili Majka Božja Trsatska.

Zadarski nadbiskup Vicko Zmajević izgradio je 1734. crkvu u zadarskim Arbanasima i župu posvetio Gospi Loretskoj, otkad se ona časti u tom gradskom predjelu. Brojni zavjetni darovi kojima je okićen Gospin kip pokazuju koliki su osvjedočeni u uslišanje molitvi po zagovoru Gospe Loretske.