Nadbiskup Zgrablić predvodio proslavu zavjetne svetkovine sv. Nediljice u Vrani
Foto: Ines Grbić // zavjetna svetkovina sv. Nediljice u Vrani
Vrana (IKA)
Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predslavio je misu u nedjelju 7. srpnja, na zavjetnu svetkovinu sv. Nediljice u Vrani.
Uvodeći u euharistiju koje je predslavio za vanjskim oltarom svetišta, mons. Zgrablić je govorio o mučenici sv. Nediljici. „Bila je hrabra svjedokinja vjere, koja je imala svega 16 godina kad je podnijela mučeništvo odsijecanjem glave, 6. srpnja 303. Rođena je 287. godine u mjestu Tropeo na jugu Italije. Njeni roditelji, Grci podrijetlom, majka Arsenia i otac Doroteo, kršćanski su je odgojili. Javno su ispovijedali i živjeli kršćansku vjeru i zbog toga bili prognani“, podsjetio je.
„Sv. Pavao imao je nešto što ga je mučilo. Više puta molio je Gospodina da ga toga oslobodi i Gospodin nije izvadio taj trn, nego mu je rekao da se njegova snaga u slabosti usavršuje. Trnovi koje imamo, koji nas muče, koji su u našem tijelu, obitelji i društvu, neka nas podsjećaju na Boga. Gospodin ih nije maknuo, ali u taj trn stavio je svoju milost da se možemo najviše približiti Bogu, da ga ne zaboravimo. Da se ne zaustavimo u našem uobičajenom životu. Nego da sve dublje iz dana u dan prodiremo u Božji svijet, jer Gospodin je sve upotrijebio, pa i naše slabosti, da se on proslavlja u našem životu, da ga možemo iskreno i duboko ljubiti“, potaknuo je nadbiskup te istaknuo bl. Karla Acutisa i sv. Nediljicu kao primjere zrele vjere mladih osoba.
U homiliji je zadarski nadbiskup tumačio Krista kao proroka. „Ljudi koji su okruživali proroka Ezekiela i Isusa smatrali su se vjernicima. Nalazili su se u posvećenom prostoru i molili se, a Isus se čudio njihovoj nevjeri. Oni koji su bili bliski Isusu čude mu se, a on se čudi njihovoj nevjeri. Prorok nije osoba koja govori što će biti u budućnosti ili što se dogodilo u prošlosti. Biblijski prorok govori u Božje ime. Isus je najveći prorok u kojem nam Bog otkriva svoje lice, samoga sebe i svoju puninu. Isusov govor je otkrivanje Božjeg lica u kojem prepoznajemo da je Bog strpljiv s nama; neprestano nam govori i ljubi nas neizmjernom ljubavlju. Zauzima se za nas po Duhu Svetom, neizrecivim uzdasima, kaže sv. Pavao. Toliko mu je stalo do nas, da nas ljubi više nego što mi ljubimo sami sebe, kaže sv. Augustin“, istaknuo je.
„Bog nas traži da nam otkrije i objavi svoje lice. I kad ga ne primamo, kad ga ne shvaćamo, ne razumijemo, On ne posustaje, nego uvijek iznova dolazi u našu sredinu. Bog je ustrajan u svojoj riječi prema nama. Ta riječ komunicira sâmu Božju bît, ono kakav je Gospodin prema nama. To Gospodin čini u svom proroštvu i to čini nama“, naglasio je.
„Iz svoje ljubavi prema Gospodinu, sv. Nediljica ga se nije htjela odreći, do podnošenja žrtve. I mi se moramo truditi da Gospodin koji je ljubav u svakoj situaciji našeg života bude ljubav. Pa i u situaciji koja je ružna, koja nam je teška i neugodna. Jer kad na ono što je loše odgovaramo s ljubavlju i pozitivno, uprisutnjujemo Boga. Onda ne dozvoljavamo da zlo i netrpeljivost zahvate naše biće, nego da Bog bude u nama. Tada svakodnevnicu našeg života i naš rad prožimamo Božjom prisutnošću, rastemo i napredujemo u ljubavi“, rekao je mons. Zgrablić.
„Koliko trebamo još više ljubiti jedni druge u našoj obitelji, koliko više pažnje trebamo imati jedno prema drugome? Koliko u sve što radimo, trebamo unijeti Boga i ljubav? U tome do kraja našeg života trebamo napredovati“, potaknuo je nadbiskup, rekavši da je naša vjera put, proces u kojem neprestano moramo rasti, dublje uranjati u otajstvo Isusovog života, Isusa upoznavati, da bismo mogli rasti u spoznaji Boga.
„Ne smijemo stati u vjeri, nego napredovati, u nju sve dublje uranjati. Naša vjera može biti na vrhuncu u trenutku našeg sjedinjenja s Bogom, u našoj smrti. A dok god smo živi, moramo stalno rasti s Bogom u spoznaji njegove dobrote“, potaknuo je mons. Zgrablić.
„Ako smo se zaustavili u tradiciji, ako rutinski idemo u crkvu i po ničemu se ne razlikujemo od onih koji kažu da su nevjernici, to je loš znak. Tada se Isus čudi našoj nevjeri. I Sotona itekako poznaje Boga, uopće ne sumnja u Božje postojanje. Ali, Sotona nema ljubavi prema Bogu i ne odgovara na Božju ljubav“, upozorio je.
„Molitva nije obrazac kojeg osoba izgovara, pa što ga više izgovara, misli da više moli. Nego, molitva je ponovno ulaženje u tišinu našeg bića i duboko osluškivanje u našem biću Božje ljubavi, Boga čije srce živi za nas i otvara se za nas. Molitva je sve više ulaženje u naše biće i srce“, objasnio je navodeći slike o molitvi sv. Terezije Avilske. „Na početku naše molitve, vodu moramo kopati iz bunara. To je mučno, ali kako budemo sazrijevali naša će molitva postati nešto drugo. Doživljavat ćemo ju kao rosu nebeske milosti koja pada natapa vrt tj. dušu našeg života“, pojasnio je.
„Prinesimo na oltar cijelo naše srce, one koje ljubimo, koji su nam dragi, i one koji nam nisu dragi, sve koji dodiruju naše srce, da nas Gospodin ujedini kako bismo ga častili životom. Bog se proslavlja u našem životu time što nas ljubi i što nam daruje svoga Sina. To je njegova čast. Kad na tu ljubav odgovaramo, mi se uzvisujemo. Neka nam sv. Nediljica i bl. Carlo Acutis pomognu da i naš život, naša vjera i euharistija budu autocesta koja nas vodi k Bogu, u Božju blizinu i u nebo“, zaključio je mons. Zgrablić.
Misu su koncelebrirali zadarski mladomisnici Antonio Oltran i Rudi Juras, a domaći župnik Župe sv. Mihovila don Tin Vidov je ispovijedao. Na kraju mise, prije blagoslova nadbiskupa, svoj mladomisnički blagoslov puku su udijelili vlč. Oltran i vlč. Juras.
Vranski župnik don Srećko zahvalio je trojici dobročinitelja koji su darovali sredstva za kupnju dva oltara za župnu crkvu sv. Nediljice u Vrani. Braća Tomislav i Jere Golem kupili su kameni oltar koji se nalazi u prezbiteriju župne crkve, a Ivica Pandžić darovao je pokrajnji kameni oltar posvećen sv. Nediljici u župnoj crkvi sv. Nediljice u vranskom svetištu.