Sveti znakovi u liturgiji Vazmenog bdjenja prisutni su u četiri službe: službama svjetla, Riječi, krsnoj i euharistijskoj službi. „Svaki znak ove liturgije želi nam probuditi vjeru, raspoložiti srce i uvesti nas u otajstvo velikog Božjeg djela novoga Božjeg stvaranja koje se ostvarilo Isusovim uskrsnućem. Liturgija nam objavljuje radosnu vijest i veliku novost: Isus je uskrsnuo od mrtvih, ušao je u novi, drugačiji, proslavljeni život. Isus je pobijedio grijeh koji je uzrok njegove muke i umiranja te je, snagom Duha Svetoga, ušao u novostvoreni život u kojem smrt više ne postoji. Bog je u Isusu za svakog čovjeka otvorio nova vrata života koja vode prema ‘danu koji ne pozna zalaza’. Isusovo uskrsnuće širom je otvorilo vrata života kroz koja prolazi milost koja raspršuje tmine grijeha i smrti i po kojima se pridružujemo svetima“, rekao je mons. Zgrablić.

Istaknuvši da je Isusovim uskrsnućem Bog čovjeku otvorio novu dimenziju života, nadbiskup je rekao: „Isus kao Bog i čovjek nije ušao u nebo samo svojom dušom, nego i ‘tijelom i krvlju’. Bog je proširio svoje djelo stvaranja u uskrsnuću svoga Sina i uzdigao cjelovitog čovjeka u novu stvarnost života. Isusovim uskrsnućem stvoren je novi život. Zato je Uskrs dan novog stvaranja života“.

Svetopisamski tekstovi Vazmenog bdjenja pomažu uvesti nas u otajstvo novog života i Božjeg djela spasenja čovjeka. „Prvo čitanje iz Knjige postanka govori o Božjem stvaranju. Sveti pisac stvaranje svijeta slikovito prikazuje u sedam dana. Broj sedam ne označava svršeno vrijeme određenog trajanja ili količinu stvorenoga. Sedam je slika cjelovitosti koja se razvija u vremenu. Svi dani stvaranja usmjereni su prema sedmom danu u kojem su sva stvorenja slobodna za Boga. Sva stvorenja usmjerena su prema Stvoritelju i zajedništvu s njime. Čovjek je primio dar života i već je u njega utkan ‘prostor’ za Boga. Zato i u sebi čeznemo za svjetlom, dobrotom, radošću, puninom života, za Apsolutnim, za Bogom“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Izvješće o stvaranju počinje govorom o svjetlosti. „Bog reče: ´Neka bude svjetlost!´“ (Post 1,3).

„Izvješće ne počinje govorom o stvaranju sunca, mjeseca ili zvijezda kao izvorima svjetlosti. Sunce i mjesec stvoreni su tek u četvrtom danu. Prva je stvorena svjetlost, kako bi sjala nad svime što je stvoreno. U toj slici možemo čitati što nam nadahnuti pisac hoće poručiti. Svjetlost omogućuje postojanje života i svega stvorenoga; omogućuje nam susretanje, međusobni dijalog i komunikaciju. Bez svjetlosti ništa ne možemo vidjeti. Svjetlost nam omogućuje vidjeti ono što nas okružuje. Zahvaljujući svjetlosti možemo vidjeti istinu; možemo razaznati stvarnost u kojoj se nalazimo. Svjetlost tako postaje simbolički izraz za istinu, dobro, slobodu, spoznaju, susret, ljubav“, rekao je nadbiskup, upozorivši da tama postoji tamo gdje nedostaje svjetla i onoga što označava svjetlost. Zlo je tamo gdje nema istine, ljubavi, slobode, Boga.

„Na Uskrs, Bog je ponovno rekao ‘da’ svjetlu. Rekao je ponovno: ‘Neka bude svjetlost!’. S Isusom je stvorena nova svjetlost koja pobjeđuje svaki mrak. Isus je novi dan koji je stvoren za svakoga od nas. U uskrsnoj noći, svjetlost se slikovito prikazuje po uskrsnoj svijeći koja svijetli, trošeći sebe samu. Svijeća daje svjetlo, darujući sebe. Tako svijeća snažno govori o otajstvu vazmenog događaja. Krist daruje sebe i time stvara snažnu svjetlost. Svjetlost svijeći daje plamen. Plamen, vatra ima snagu koja uništava i preobražava materiju. Krist, Svjetlost, je vatra koja spaljuje zlo i preobražava nas same i cijeli svijet. Kristovo uskrsnuće je svjetlost u kojoj se susreću toplina i dobrota Božja“, rekao je nadbiskup Zgrablić.

U duhu stiha iz Hvalospjeva uskrsnoj svijeći, nadbiskup je rekao da je „u svijeći sačinjenoj od pčelinjeg saća simbolički naznačeno cjelovito stvaranje. Vosak, rad pčela, stvorenje, postaje nositelj svjetla. Živa vjera, živa kršćanska zajednica, živa Crkva je kao pčelinji rad, koji u konačnici daje svjetlo“. Nadbiskup je potaknuo na molitvu da svatko „bude marljiv kao pčela koja će doprinositi da bude dovoljno voska, kako bi svijet mogao živjeti u svjetlosti Kristova uskrsnuća“.

Za vrijeme bdjenja nadbiskup je blagoslovio vodu i poškropio puk blagoslovljenom vodom, a vjernici su obnovili krsna obećanja. „Krsna služba ove noći upućuje nas na ispovijedanje vjere koja nam otvara vrata uskrsnuća. Sakrament krsta je most koji je Gospodin svojim uskrsnućem sagradio prema nama, da bi krsna voda u nama imala ‘snagu rađanja’ za novi život uskrsnuća, život s Uskrslim Kristom. Uskrs nam omogućuje da nas Krist po sakramentima ‘drži za ruku’ i dovodi do istine, punine života kojeg ni smrt ne prekida. Ako nismo prosvijetljeni Božjim svjetlom, ostajemo u mraku, u neznanju o Bogu, u nesposobnosti razlikovanja dobra od zla, razlučivanja istine od laži; ostajemo u neznanju o cjelovitom smislu života“, upozorio je mons. Zgrablić.

U tom kontekstu, nadbiskup je podsjetio na misao Benedikta XVI. koji u razmatranju zašto čovjek današnjice u našoj kulturi i prostoru ne vidi božansku svjetlost koja sjaji takvom jačinom, kaže: „Danas možemo osvijetliti naše gradove tolikim blještavilom, da zvijezde na nebu nisu više vidljive. Nije li to možda slika problematike našeg prosvjetljenja na zemlji? O materijalnim stvarima znamo i s njima možemo tako mnogo, ali o onome što ih nadilazi, o Bogu i dobru, ne uspijevamo više razaznati. Zbog toga je vjera ona koja nam pokazuje Božje svjetlo. Ona je prodor u svjetlo Božje u našem svijetu. Ona nam otvara oči za istinsko svjetlo“.