Bdjenje je počelo s blagoslovom novog ognja na Trgu sv. Stošije ispred katedrale. Hvalospjev Uskrsnoj svijeći otpjevao je tajnik zadarskog nadbiskupa don Tin Vidov. Za vrijeme bdjenja vjernici su obnovili krsna obećanja, a nadbiskup je poškropio puk blagoslovljenom vodom. Mons. Zgrablić je istaknuo bogatstvo simbola u svetoj noći Vazmenog bdjenja: oganj i svjetlo razgone tamu, riječi Saveza i obećanja, pjesma uskrsne pobjede, voda koja čisti i daje da sve živi.

Razmatrajući navješteno Evanđelja po Luki, nadbiskup je rekao da žene, prve svjedokinje Uskrsloga, „dolaze na grob s ljubavlju, ali i s očekivanjima koja su im još uvijek vezana uz smrt. Umjesto tijela, nalaze prazan grob i čuju riječi koje i nas potresaju: ‘Zašto tražite živoga među mrtvima?’. Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva su na grobu. Imaju dobre namjere, ali pogrešna očekivanja. Traže Isusa ondje gdje ga više nema – među mrtvima“, rekao je nadbiskup.

Potaknuo je vjernike da se zapitaju u kojim modernim grobovima mi tražimo Isusa, a On tamo nije. „I mi često tražimo život tamo gdje ga nema: u pretjeranom radu, gomilanju materijalnih dobara, potrošnji, neumjerenoj zabavi, u ugađanju samo sebi, hedonizmu, ispraznostima društvenih mreža. Tražimo život u stvarima koje ne hrane dušu ili čak razaraju. Ponekad tražimo Isusa u religijskom ritualu, bez stvarne vjere i međusobne blizine. Mislimo da je dovoljno ‘biti dobar’ ili ‘ići na misu’, ‘sudjelovati u obredu’, ali ako nema osobnog susreta s Uskrslim, to postaje prazan grob“, upozorio je mons. Zgrablić.

„Moderni grob“ može biti i nostalgija za „starim vremenima“ kad je vjera bila jača, „jer Isus ne ostaje u prošlosti, nego nas zove da ga susretnemo u stvarnosti sadašnjeg trenutka. Možda tražimo Isusa u uspjehu, statusu, politici ili institucijama, očekujući da nam Bog dâ sigurnost i utjehu na način koji se uklapa u logiku svijeta. No Uskrsli ne boravi u strukturama moći, već u lomljenju kruha s malenima i poniznima, u tišini snage uskrsnog sakramentalnog susreta. Ponekad tražimo Boga tek kad je sve ‘posloženo’, čisto i dostojno. A On dolazi u naš križ, pukotine života, u ranjenost, svakodnevicu. Isus ne dolazi u grob ‘sterilnog savršenstva’, nego u raskajano i ponizno srce. Uskrs je uvijek poziv: Ne traži Živoga među mrtvima. On ide pred tobom. Traži ga gdje život buja – u susretu, u služenju, u ljubavi, u patnji podnesenoj s vjerom, u njegovoj Riječi, u sakramentima, u molitvi gdje se u njegovo ime sabiru dvojica ili trojica, u svetosti života“, poručio je nadbiskup.

Među ostalim, pojasnio je da Ivan i Petar simboliziraju nadu i traženje jer oni trče do groba, žele saznati istinu. „Ne zadovoljavaju se neznanjem ili ravnodušnošću. Ne vjeruju drugima, žele se sami osvjedočiti. Trčanje do groba je i za nas snažna slika – to je čin nade, unutarnjeg nemira koji traži odgovor. Vjera se rađa na tom mjestu – u pokretu, traženju, u odluci da ne ostanemo u sumnji, nego da je nadilazimo. Prava vjera ne proizlazi iz onoga što možemo vidjeti ili dokazati – ona nadilazi razum i postaje povjerenje. Vjera je čin srca, ne samo uma. Povjeriti se Božjoj Riječi znači staviti život u ruke Nekoga većeg, u Božje ruke, čak i kad to ne možemo do kraja shvatiti“, istaknuo je mons. Zgrablić. Ohrabrio je sve da se ne boje ako sumnjaju, ali neka ne ostanu na mjestu; nego krenu, traže, slušaju Riječ Božju. „Vjera ne znači imati sve odgovore, nego imati hrabrosti krenuti čak i kada ne vidiš jasno. To je vjera Uskrsa – vjera koja se rađa iz tame groba, ali koja ne ostaje u tami“, rekao je, među ostalim, nadbiskup i svima poželio blagoslovljen Uskrs.