Susret je okupio i ovogodišnje krizmanike, prvopričesnike i njihove roditelje. Počeo je pobožnošću križnog puta u kojem je sudjelovao i nadbiskup Zgrablić, a predvodio ga je župnik Buljat, dok je skupina župljana čitala razmatranja uz postaje.

Potom je nadbiskup u benkovačkoj župnoj crkvi predvodio misno slavlje.

Petak prije Cvjetnice stara liturgija nazivala je „žalosni petak“, zbog sedam žalosti Blažene Djevice Marije, podsjetio je mons. Zgrablić.

„Usprkos svih naših poteškoća i žalosti, liturgija nam hoće reći da i u takvim trenucima života Bog želi biti radost našeg života. To je veliko blago. Božja radost koju Gospodin želi staviti u našu dušu veća je od nevolja, poteškoća i žalosti koje se javljaju. To je sila i snaga! Radost duha Božjeg u našem srcu nosi nas i u teškim trenucima i nevoljama našeg života“, ohrabrio je nadbiskup Zgrablić istaknuvši bogatstvo misli iz Svetog pisma: „Ljubim te, Gospodine, kreposti moja“ (Ps 18).

„Ta rečenica je toliko stara, napisana je prije više od 2000 godina. I ta rečenica ponavlja se kroz povijest. Tolike generacije su se izmijenile, u toliko tisuće godine, i ljudi uvijek ponavljaju to iskustvo: ‚Ljubim te, Gospodine, kreposti moja‘.

Želio bih da to bude i naše iskustvo danas. Da to što su proživjele tolike generacije prije nas, to iskustvo biblijskog pjesnika koji je to napisao prije više od dva tisućljeća, postane i naše iskustvo“, rekao je mons. Zgrablić.

Pitanje „kako ljubiti Gospodina koga ne vidimo, ne možemo ga dodirnuti, kako nam se na prvi pogled čini“ zadarski nadbiskup je razmatrao istaknuvši prvenstvo i  dragocjenost Božje ljubavi u odnosu na čovjeka i prema ljudima.

„Da bismo mogli ljubiti Gospodina, da nas ta misao potrese i dodirne, najprije trebamo znati da nismo mi ti koji Gospodina prvi ljubimo. Nego je ljubav Božja prva krenula prema nama! Bog nas prvi ljubi“, poručio je dodavši da se u pobožnosti križnog puta i u Velikom tjednu osobito vidi koliko nas Bog ljubi.

„Bog nas ljubi ponajprije time što uopće postojimo. Bog je svakoga od nas želio. Slikovito rečeno, Bog je u jednom trenutku postojanja, preko naših roditelja, svakome od nas izrekao: ‚Tebe hoću. Tebe želim. Evo te. Evo ti dio mene. Ja sam život. Mi smo život‘“, rekao je propovjednik istaknuvši da imamo iskustvo života, ali ono je neizrecivo i nadvisuje nas.

„To što smo primili neshvatljivo je našem razumu i srcu; ne zato što ne postoji i jer je daleko, nego zato što nas nadilazi. Najprije spoznajmo da postojimo, jer bilo je vrijeme kad nas nije bilo. Netko je htio da mi budemo. I taj nama nije nepoznat. Taj nije neki stranac. Taj koji je svakoga od nas htio, koji nas je stvorio iz ljubavi, taj nas ljubi.

Koliko nas Bog ljubi upoznali smo upravo po osobi Isusa Krista. Možemo slutiti da nas taj, Stvoritelj, voli, hoće i želi, kad mi postojimo.

Ali, nismo mogli ni slutiti koliko Bog ljubi čovjeka dok nije došao Krist na ovaj svijet. Krist koji je prihvatio muku, trpljenje, patnje, razapinjanje na križu, smrt – da svakome od nas kaže: ‚Ljubim te! Gledaj koliko si ti dragocjen u mojim očima. Gledaj što sam ja spreman za tebe učiniti – ja koji sam Gospodar tvoga života. Ja koji sam ti dao život, ja sam spreman to za tebe učiniti. Ne moraš biti drugačiji. Ne moraš biti bolji. Ne postavljam ti nikakve uvjete kakav trebaš biti. Ja te ljubim neizmjernom ljubavlju‘“, kazao je nadbiskup Zgrablić.

Dodao je da Bog po Isusu Kristu govori: „Ljubim te toliko da sam spreman sebe toliko poniziti, toliko postati malen, iako sam Gospodar Neba i zemlje. Spreman sam prihvatiti trpljenje, patnju, da bih smekšao tvoje srce. Da bi ti otvorio svoje srce.“ Tim je riječima mons. Zgrablić opisao oplijenjenost Sina Božjega za čovjeka, otajstvo muke koje razmatramo u korizmi i osobito u Velikom tjednu.

Trpljenje i smrt koje je Isus podnio za otkupljenje čovjeka, iz konkretne, odjelotvorene ljubavi prema čovjeku, dokaz su onoga što Isus kaže: „Ako meni ne vjerujete, vjerujte mojim djelima.“

„Ako ne vjerujemo Božjoj riječi, da vjerujemo onome što nam je Bog pokazao u svome Sinu Isusu Kristu. Otvorimo se toj milosti i dobroti Božjoj, toj ljubavi koja nam dolazi ususret, toj ljubavi koja nas zove i toliko privlači“, potaknuo je mons. Zgrablić. Naglasio je da je u srcu čovjeka prisutna čežnja za dobrom.

„Kad sagriješimo, ne osjećamo se dobro jer nas dobro privlači, jer nas Bog zove, jer na taj način Bog govori u našoj nutrini.

Gospodin te najviše traži u tvojim poteškoćama, u tvojim nevoljama i grijesima. U tvojoj grešnosti Gospodin viče u dubini tvoga srca, ali ne na uho, jer bi drugi mogli čuti; nego u tvojoj nutrini, da ga samo ti čuješ.

Bog svakom čovjeku progovara kao da nema nikoga drugoga na ovom svijetu, osim tebe. Da se čovjek ne bi zbunio, da ne bi mislio da Bog nekome drugome govori. Nego, Bog tebe zove, zove tebe osobno. To je način kako Bog progovara“, poručio je mons. Zgrablić.

Potaknuo je i poželio prisutnima da čuju vapaj Gospodina u srcu. „Čujmo da nas On traži i zove, da spoznamo da smo mu toliko blizu – to je tajna koja će se otkriti u trenutku naše smrti. Ali Bog nam je već toliko blizu da se u njemu samo trebamo naći. I samo trebamo reći: ‚Ja te ljubim.‘

Bog ništa ne očekuje od nas, nego da ga ljubimo. Ali ne zato jer on to sebično želi, nego – ljubav nema nikakvog interesa, nego dobro onoga koga ljubimo. Prema tome, ako Bog nas ljubi, njegov jedini interes je naše dobro“, istaknuo je mons. Zgrablić.

A dobro čovjeka sastoji se u tome da ga ta Božja ljubav nosi. „Ona je snaga. Ono što voliš, to te nosi! Ljubav te nosi! Gospodin želi da se otvorimo toj ljubavi, da je možemo ljubiti.

Ali mi nekad mislimo da nemamo nikakve osjećaje za ljubiti. Kako ljubiti Gospodina, a ne osjećaš ništa u svom srcu?

U našem životu nije bitan osjećaj. Osjećaji se mijenjaju. Nekad nam je netko manje ili više drag. Ljubav kao osjećaj je nešto što je prolazno. Naši osjećaji se mijenjaju. Osjećaji nemaju toliko snage da nas ispune do kraja.

Osjećaj je znak kojeg imamo prema nekome. Ali, ljubav prema Gospodinu je najprije naša krepost.

‚Ljubim te Gospodine, kreposti moja.‘ Krepost je čvrsti stav naše volje, našeg opredjeljenja, našeg htijenja. Kad kažemo: ‚Ja to hoću. Ja hoću tu ljubav. Ja želim Gospodinu uzvratiti na tu ljubav‘, tada otvaramo naše srce da ta krepost, milosti koje nam Gospodin želi dati po toj kreposti, da uđu u naše biće.

Kada ljubav u Bogu postane živa prema nama, ona postane ljubav prema bližnjemu. Ljubav nikoga ne isključuje. Gospodin sve jednako ljubi i želi da svi uđu u njegovu ljubav“, rekao je zadarski nadbiskup.

Naglasio je da Gospodin nikoga ne ljubi više zato što je na nekoj većoj službi ili dužnosti, pa i u Crkvi. Bog ne ljubi više svećenika ili biskupa od ikoje druge osobe na svijetu. Božja ljubav je sveobuhvatna i osobno upućena svakome, personalizirana, za svakog pojedinca na križu žrtvovana.

„Gospodin je dao svoj život i za zločinca. Ljubimo Gospodina ako ljubimo jedni druge. Ako čvrstim stavom naše volje, našom krepošću, našim htijenjem i našim opredjeljenjem činimo dobro i živimo kako je Krist živio“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Podsjetio je kako je i sv. Mala Terezija rekla da se ljubav ne sastoji u osjećajima, nego u djelima. A to znači činiti dobro i prema osobama koje nam nisu drage, koje nam ne čine dobro.

„To je prigoda da rastemo u ljubavi – to je naš kršćanski poziv i poslanje. Tada kao da nam se srce sve više širi. To mijenja naš život, oslobađamo sebe naše sebičnosti, kada stane više Boga u naše srce.

Gospodin je snaga u našim križevima i poteškoćama s onima s kojima živimo, s osobama s kojima nam je teško – da Božjom ljubavlju, ne samo našom naravi, nego Božjim duhom i mi ljubimo jedni druge“, kazao je propovjednik

Poželio je prisutnima da u tom duhu prožive i Veliki tjedan, da prihvaćaju Božju ljubav i s njom surađuju.

Mons. Zgrablić podsjetio je da je bio u Benkovcu prije više od 30 godina, prije Domovinskog rata. Tada je benkovački župnik bio don Šime Torbarina kojemu je mons. Zgrablić kao tadašnji odgojitelj u zadarskom sjemeništu „Zmajević“ došao pomagati.

Župnik Buljat zahvalio je nadbiskupu na poticajima i na susretu sa župnom zajednicom koja je pastoralno živa, a nastanjuju je i prognani zbog rata iz Vojvodine i BiH.

Nadbiskup Zgrablić je istaknuo da je Crkva sveopća, zato se i zove katolička, i da u njoj nema stranaca ni domaćih. Crkva je zajednički dom ljudi bez obzira na njihovo porijeklo. U Crkvi i u župi uvijek se svi trebaju osjećati kao da su u svom vlastitom domu. Skladno zajedništvo vjernika u benkovačkoj župi to potvrđuje.

U bogatoj duhovnoj stvarnosti u Benkovcu koji je bio pogođen stradanjem u Domovinskom ratu, dragocjeno je i djelovanje zajednice molitelja sv. Josipa osnovane prije dva mjeseca. Skupinu od 12 muškaraca koji su se nazvali Bratovština sv. Josipa župnik Buljat blagoslovio je uz ovogodišnji blagdan sv. Josipa dok su stajali pred oltarom. Okupljaju se svake srijede na molitvu u benkovačkoj župnoj crkvi. Kad su bile misije u župi, nastala je i molitvena zajednica Društvo Srca Isusova i Marijina koja je ostala u molitvenom zajedništvu i nakon mise u petak.