Najavni događaj volonterskog projekta „72 sata bez kompromisa“ među građanima u Zadru

Zadarski volonteri iz organizacije ove godine dodatno se trude u promociji toga projekta u javnosti, među građanima na ulici. „Projekt je još mlad, svake godine rastemo, svake godine nešto novo osmislimo. Smatramo da u Zadru još uvijek mnogi mladi ne poznaju projekt ’72 sata’. Sve ovisi o Bogu koji to sve koordinira, ali i o mladim generacijama na kojima Zadar i svijet ostaju“, rekla je Marijana Mašić, koordinatorica projekta ’72 sata’ za Zadarsku nadbiskupiju.

Mladi su animirali za taj projekt u večernjim satima početkom vikenda jer je tada osobito frekventno ljudima. Od papira su izradili okvir ’72 sata’ da se ljudi mogu s njim slikati za uspomenu, a na njemu je bilo ispisano: Budi promjena, Sad je vrijeme da daješ najbolje od svog srca drugome, Volontiranje je in, ne pravi se fin, Zajedništvo, Prijateljstvo, Umrežavanje mladih, Solidarnost, Proaktivnost, Ljubav, Druženje, Beskompromisnost, Volontiranje nas uči životu.

Mnogi prolaznici su zastali u razgovoru s volonterima, pitali su što je to, o čemu se radi, neki su odgovarali na pitanja koja su mladi pripremili u sklopu malog kviza. S idejom kviza u susretu s prolaznicima željeli su im pokloniti nešto. Kad su odgovorili na pitanja tematski povezana sa Zadrom, prolaznici su dobili majicu 72 sata, slatkiš, čokoladice, bombon, besplatnu kavu u kafiću Timbar, sponzor koji je mlade podržao u tom projektu. „Željeli smo zainteresirati ljude za to što se događa, da vide o čemu se radi u projektu ’72 sata’. Kad smo stajali kod zadarskog mosta i dijelili letke, ljudi bi uglavnom mislili da nešto tražimo od njih. Papirnatim strelicama s natpisima Još malo, Samo pravo, Ajmo, Još 200 metara, kod mosta, usmjeravali smo ljude da dođu do murala gdje su se dijelile majice i ostalo. Sve smo zajedno osmislili, svatko je dao ideju, akcija je plod našeg zajedničkog promišljanja. Htjeli smo još više približiti ljudima ’72 sata’. Imali smo i kolo sreće, svatko je izvlačio broj i dobio neku nagradu. Na papiru kao pergameni bilo je zapisano iskustvo svakoga od nas sudionika volontera, možda nekoga potakne da se priključi. Prilazili smo ljudima, trebalo je i nama da se oslobodimo potaknuti mlade da zastanu. Svi smo u nekakvoj žurbi, treba nekad zastati i poslušati što ti onaj drugi, i s ulice, ima za poručiti, jer možda ti to promijeni život“, rekla je Mašić, istaknuvši kako je na mnoge volontere projekt ’72 sata’ pozitivno djelovao. „Netko je malo otvoreniji, netko zatvoreniji. Ali smo doživjeli da su mnogi introverti među nama postali ekstroverti, u Božjoj blizini i preko projekta ’72 sata’. I u našim privatnim životima, kako radimo, vidimo koliko organiziranje ovoga svega i rad u timu pomažu razvijanju naših talenata, vještina, našeg samopouzdanja. Definitivno možemo reći da preko ovog projekta rastemo kao osobe“, istaknula je Mašić.

Ivana Kruhoberec je studentica iz okolice Varaždina. Četvrtu godinu volontira, a drugu godinu je u organizacijskom timu. „Bilo je jako lijepo vidjeti mlade kako se zaustavljaju, pokazuju interes. Kada im kažemo o čemu se radi, zanima ih, hoće raditi nešto dobro, nešto više, pomoći drugima, dati sebe za druge. U volontiranju je lijep osjećaj kad dobijete osmijeh na nečijem licu, kad vidite koliko nekome znači samo da dođete, popričate. Kad nekim ljudima dođete u stan, pomognete im, toplina koju osjetite u njima i koju dobijete od njih. To je neopisiv i predivan osjećaj. Za to stvarno vrijedi davati se svake godine opet i opet“, rekla je Kruhoberec.

Volonterka Josipa Romić animaciju za taj projekt doživljava kao širenje pozitivne atmosfere. „Mladi i stari su se zaustavljali tijekom najavnog događaja. Uključivali su se, raspitivali, igrali kviz. Ljudi su pitati što se događa, mogu li se i oni priključiti. I mural kojega radimo želimo da ostane budućim naraštajima, može biti i mjesto okupljanja budućih volontera. Mjesto je super za privlačenje ljudi jer mnogi prolaze tom relacijom“, rekla je Romić. Petra Cigić, studentica iz Hercegovine, volontira u ’72 sata’ treću godinu. „Volontiranje je stvarno super, inače na razne načine volontiram od 3. razreda srednje škole. Prije nego sam krenula na fakultet u Zadar, jedino sam tražila mjesto gdje mogu volontirati. Kad je došla obavijest za ’72 sata’, to je za mene bio pun pogodak. Bude nam divno. Na svom prvom volontiranju čula sam pjesmu Kalelarga, upoznala prijatelje. Imam super iskustva, puno se smijem, puno ljudi upoznajem. Teško mi je to i opisati riječima. Tko se priključi, sigurno neće pogriješiti“, poručila je Petra.

Marin Modrić tijekom animacije svirao je gitaru. Volontira treću godinu, drugu godinu je u organizacijskom timu, ove godine i vodi akcije. „Glazbeni talent je potreban, našla se prilika da ga iskoristim. Moram pomoći. Pomognem i smišljanjem pjesama za ’72 sata’, imamo akcije gdje možemo uveseljavati ljude. Kad mogu iskoristiti talent, naravno da ću pomoći. Svatko ima neki svoj doprinos, moj je i glazbeni. Želimo projekt dobro promovirati, da se što više ljudi prijavi, da bude što ljepše svima nama, da lakše odradimo akcije, da se pročuje za ’72 sata’. Da to postane akcija za koju se stvarno zna, za koju mladi znaju da preko nje mogu kvalitetno iskoristiti svoje vrijeme, ujedno i jedan od simbola, dio identiteta Zadra. Da se može reći da je i Zadar grad volontera, grad koji ima mlade koji žele pomoći drugima, ljudima kojima je teško. Volim pomoći ljudima i biti među ljudima, nešto pridonijeti. Mural koji radimo je veliko djelo i još više će pomoći učvrstiti projekt ’72 sata’, kao dio identiteta iz Zadra“, rekao je Marin koji je vodio akcije u Domu za stare u Crnom i u Rehabilitacijskom centru u Sv. Filip i Jakovu. Volonter Julijan Zrnić je rekao: „Ovo je odlična prilika za sve koji se još nisu okušali u volontiranju, a ne žele dati previše svoga slobodnog vremena. Jer u projektu ’72 sata’ mogu volontirati samo jedan dan, samo jedno jutro ili samo jedno poslijepodne. Pozivam mlade da dođu, upoznat će nove ljude i napraviti nešto dobro za zajednicu. Uvijek imam osjećaj empatije koji sam htio izraziti, ’72 sata’ je prilika da to učinim“, posvjedočio je Julijan koji volontira od 2. razreda srednje škole. U početku animacije za projekt nije se htio previše eksponirati, „ali čovjek se oslobodi. Bila je lijepa atmosfera. Bitno je da mi mislimo kako treba“.

Andrea Jerković iz Metkovića volontira pet godina, ove godine je i u organizacijskom timu. „Svi smo se povezali, otvorili smo se jedni drugima. Imali smo edukaciju, molitvu, vidi se entuzijazam i volja da dalje nastavimo raditi. Ja sam po prirodi zatvorenija osoba tako da se treba osloboditi, pristupiti ljudima. Ali bili su jako pozitivni, zanimalo ih je o čemu se radi. Vjerujem da ćemo imati još volontera. Neki su čuli za ’72 sata’, neki nisu. Upoznali smo volonterke iz Splita koji su na studiju u Zadru pa su rekle: ‘Ajme, nismo znale da je to i u Zadru, prijavit ćemo se’. Neki će reći djeci, unucima, prenijet će glas o nama. Mislim da je volontiranje jako bitno. Mislim da kad nešto radiš za sebe, to je kratkotrajno zadovoljstvo. Ali kad nekome pomogneš i kad je netko radostan zbog tebe, to je dugotrajno zadovoljstvo. Mislim da je to ono što moramo činiti: misliti više na bližnje i darovati se drugima, ne samo misliti o sebi i svojim potrebama. Pozvala bih sve mlade, odvažite se. Iskustvo volontiranja u ’72 sata’ vam stvarno može promijeniti pogled na svijet i da shvatite koliko je malo potrebno za dobro“, poručila je Andrea Jerković.