Sve su to danas većinom bračni parovi koji su na susret došli sa svojim obiteljima i brojnom djecom. Misno slavlje u svetvinčentskoj župnoj crkvi, na oltaru gdje se čuvaju relikvije bl. Miroslava Bulešića, predvodio je tamošnji župnik Darko Zgrablić, koji je i sam bio duhovnik Udruge KUMI.

Susret je započeo misnim slavljem, a na početku se okupljenima obratio jedan od osnivača i prvi predsjednik Udruge KUMI Danijel Pokrajac. On je prije nekoliko godine stvorio Viber grupu pod nazivom „KUMI 20 godina“, s namjerom da se sakupe ljudi koji su kroz godine izgubili kontakte te kako bi u jednom trenutku organizirali ponovno višednevno okupljanje, ali zbog Covida se zastalo.

On se u obraćanju poslužio metaforom čaše, naglasivši da je to slika i sakramenta braka, tek kada supružnici ispune čašu, milosti iz nje se mogu prelijevati na djecu i društvo; potaknuo je okupljene da mole, vape Gospodinu, „da budemo Njime ispunjene čaše, da budu prostor gdje će Gospodin uliti svoje milosti koje će se onda širiti i na druge, da ne budemo oni koji na susrete nose prazne čaše“. Poželio je da to okupljanje bude susret radosti i prepoznavanja Krista jednih u drugima. „KUMI su nastali kao jedna platforma ponude i potražnje, onoga što imamo i možemo nekome dati, i susret sa svima onima koji nešto trebaju. Gospodin nas je stvorio za zajedništvo, nije nam svima sve dao upravo zato da bismo bili potrebni jedni drugima. Ta ljepota davanja je ono što je obogaćivalo KUME i činilo nas radosnima“, rekao je Pokrajac.

Prisjetio se susreta zajednica KUMI u raznim gradovima Istre, te među zagrebačkim i riječkim studentima iz Istre. O susretu sa svećenicima je istaknuo: „Gospodin bi nam poslao svećenike, i ti svećenici bi nakon nekog vremena postali još bolji svećenici, još bolji vršitelji svoje službe, zahvaljujući toj otvorenosti. Bila je to svježina mladosti koju smo unijeli u Crkvu u to vrijeme. Tu mladost i to iskustvo vjerujem da svi mi nosimo kroz život, da zahvaljujući tome možemo propitivati stvari života, Crkve, društva. To je bila jedna škola života koja nam je puno pomogla. Danas, nakon toliko vremena, lijepo se prisjetiti tih lijepih vremena koja smo proživjeli zajedno“. „Od sjećanja se može i živjeti, jer nas ona podsjećaju na sve one pobjede koje je Gospodin u prošlosti napravio, pa tim iskustvom vjerujemo da će uslijediti i nove pobjede“, istaknuo je Pokrajac.

Ovaj susret su potakle Kristina Ferlin i Ana Laković  prvotnom idejom da se prvo oformi jedno manje tijelo, a da se tek onda proširi ta informacija u većoj spomenutoj grupi, no vijest se u par dana proširila mimo grupe i došlo je do ovog okupljana od 80-ak ljudi. „Želim zahvaliti Kiki i Ani koje su ovo pokrenule“, rekao je Pokrajac, te je izrazio žaljene i ispriku što informacija o tom okupljanju u Viber grupi nije ni obznanjena jer su mjesta popunjena i samo putem pojedinačnog prijenosa informacije. Zaključio je kako je nakon toliko godina lijepo vidjeti te ljude s obiteljima, kako bi se imalo puno toga za reći te izrazio nadanje da će se nakon ovoga, potaknuti ljepotom zajedništva, održati i drugi još veći susreti kao jednom. Sljedeći se susret predviđa za dva mjeseca.

„Lijepo je kada se čovjek u životu okreće unatrag sa zahvalnošću to je zdrav pogled, rekao je vlč. Zgrablić u homiliji. „Prošlost i povijest valja pamtiti, iz nje učiti i na njoj zahvaljivati, i Bogu je predavati. Zato je dobro na koncu svakoga dana okrenuti se unatrag i učiniti ispit savjesti. Ovaj današnji pogled unatrag je pogled sa zahvalnošću. Pogled na vrijeme i trenutke koji su bili dio života i koji su nas bitno obilježili i usmjerili naše živote. Predivno je kao plod te prošlosti gledati sve ove mlade živote“, rekao je gledajući veliki broj prisutne djece, „ali i sve vas odrasle kako ste izrasli u zrele i odgovorne ljude.“

„Valja se radovati zbog svega dobrog što je Bog stavio u naš život, supružnike, potomstvo… Iskusili ste križ ljubavi, a za nas kršćane križ je znak života. Živi samo onaj koji nosi križ, razumio je život onaj koji živi život križa, taj ljubi, taj se daje za druge. Vjerujem da to razumijemo iz dana u dan, što je Isus htio reći rekavši da trebamo umirati sebi da bismo živjeli za druge.“

Komentirajući dnevna čitanja, Pavlovu poslanicu Korinćanima, propovjednik je istaknuo njihovu „svestranost“, s jednom negativom konotacijom, u smislu da „sve može proći, od svega po malo, ništa nije toliko loše“. „Sveti Pavao ih je upravo stoga posebno opominjao da ne mogu svoje povjerenje staviti na dvije strane, u Božje ruke i na drugu stranu. Bog želi da odaberemo njega, tako Pavao potiče Korinćane, to je sigurna karta, sve druge vode u propast. Pavao potiče Korinćane da biraju čašu euharistije i da na tome grade svoj život. Zato je predivno promatrati mlade ljude koji biraju svoje živote hraniti na izvoru euharistije. I mene to čini ponosnim, jer pamtim vaše živote i radujem se da na tom izvoru nastavljate rasti, da niste odlutali od tog izvora, i da zajedno sa svojim obiteljima na taj izvor dolazite, i postajete, kako kaže Isus u evanđelju, „dobro stablo koje rađa dobrim plodovima“. Bogu hvala na svim dobrim plodovima vašega života. Čak ni vi ih niste svih svjesni. Najbolja retrospektiva našega života biti će pred licem Božjim. Tek ćemo tada vidjeti koliko je ljudi bilo dio našega života“, rekao je propovjednik.

Zaključio je homiliju poručivši: „Stavljam vam na srce da i dalje kopate duboko, do duboke stijene i temelja, svaka kušnja nas podsjeća da trebamo kopati još dublje, kako bismo bili čvrsto utemeljeni u Kristu, jer tada nas sve nevolje žita ne mogu srušiti. I bl. Miroslav i svi naši sveci govore o tome. Nastavimo moliti jedni za druge da kuće našega života ostanu čvrste, da budemo svjetionici i pravednici zbog kojih ovaj svijet i dalje stoji. Neka svaki naš susret, ovaj i drugi budu radosni.“

Župnik je nadalje najavio i svoju 25. obljetnicu svećeništva koju će obilježiti početkom ljeta sljedeće godine, te je sve okupljene pozvao da zajedno s njim dođu zahvaliti za četvrt stoljeća službe, ali nadasve ih je je pozvao da trajno mole za svećenike. „Neka Bog daruje da u Vašim srcima raste radost susreta u Kristu.“ Homiliju je zaključio napomenom da tu misu prikazuje za živote svih okupljenih i kao zahvalnost za sve ono što im Bog daruje.

Nakon mise, i nekoliko zajedničkih fotografija, druženje je nastavljeno uz zajednički objed, glazbu te rekreativno animiranje za najmlađe.

Prema riječima Danijela Pokrajca, jednog od osnivača i prvog predsjednika, KUMI su započeli sa djelovanjem 1997. godine i njihova je aktivnost trajala sve do Susreta hrvatske katoličke mladeži u pulskoj Areni 2006.  godine. Imali su brojne podružnice u mnogim istarskim gradovima, te u Rijeci i Zagrebu. Organizirali su, u lokalnim podružnicama ili na sveopćoj razini udruge, susrete, predavanja, hodočašća i brojne druge aktivnosti na koje se je rado okupljao veliki broj mladih. Bilo je to vrijeme prije pojave društvenih mreža, kada ni Internet nije još bio sveprisutno sredstvo komunikacije, no s entuzijazmom i voljom, projekti su se uspješno organizirali i provodili. Jedan od zapaženijih projekata bili su ZEMI susreti, Zajedničke euharistije mladih Istre.