Treće tipsko izdanje Rimskoga misala predložak Navještaja donosi pod nazivom: A„nnuntiatio Paschae festorumque mobilium“. Predložak je pripremio vlč. Bruno Diklić, svećenik na poslijediplomskom studiju crkvene glazbe u Rimu.

Navještaj slijedi drevni običaj Crkve da se upravo na svetkovinu Bogojavljenja i to odmah poslije evanđeoskoga navještaja, proglasi svetkovanje Vazma kao središta liturgijske godine i cijeloga liturgijskoga života. Očito je kako smisao Navještaja Vazma u današnje vrijeme nije informativne prirode, kako je to djelomično bilo u prvim kršćanskim stoljećima, kad je tzv. pashalija, tj. računanje datuma slavlja Uskrsa bila povjereno Aleksandrijskoj Crkvi. Prema zaključcima Nicejskoga koncila (325.) upravo je ta Crkva bila zadužena rimskom biskupu svake godine „javiti“ nadnevak Uskrsa. K tomu, proglašavanje Vazma na svetkovinu Bogojavljenja želi u liturgijskoj zajednici potaknuti dublje razumijevanje sadržaja, rasporeda i stupnjevanja liturgijskoga vremena, podsjećajući da su sva kršćanska otajstva, krenuvši od božićnih, usmjerena prema središnjem otajstvu spasenja, Kristovu križu i uskrsnuću.

Predložak Navještaj je priređen u dvije notacije, kvadratnoj i suvremenoj. Prema uobičajenoj praksi pjevanja u đakovačkoj katedrali predložak donosi i prilagođeni završetak, koji omogućuje da se na kraju Navještaja poklikom „Amen“ uključi sva okupljena zajednica.

Navještaj Vazma 2026. suvremena notacija

Navještaj Vazma 2026. kvadratna notacija