Misno slavlje započelo je ulaznom procesijom u kojoj su sudjelovale kršćanske majke, katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti nošenjem upaljenih svijeća i stavljanjem istih ispred otvorene Biblije. Nakon poslušanog evanđeoskog ulomka upriličeno je vrijeme tišine.

Upravitelj župe don Dejan Turza istaknuo je u propovijedi kako je papa Franjo u apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium pozvao „sve vjernike, u kojem god da se mjestu ili situaciji nalazili, da već danas obnove svoj osobni susret s Kristom ili bar da donesu odluku da će se otvoriti i dopustiti mu da se susretne s njima, da će ga tražiti bez prestanka (br. 6). Da bi se to ostvarilo potrebno je Božju riječ dijaloški iščitavati, osluškivati te dopustiti da nas ona ne samo informira već i formira kako bi ju mogli utjeloviti u svom osobnom životu. Nakon osobnog susreta s Bogom polazimo u susret braći, svjedočeći ljepotu života u susretu s njim i pozivajući ih na osobni susret s Onim koji jedini može utažiti duboku čovjekovu žeđ za puninom života. Riječ je o svjedočanstvu osobnog susreta koje u današnje vrijeme poplave i inflacije riječi, jedino može snažno privući one koji se nalaze na svojim putevima traženja i koje govori snažnije od svake riječi te na taj način i sami postajemo svojevrsni ‘apostoli’ Riječi”.

Don Dejan Turza također je spomenuo dvojicu svećenika koja su Božju Riječ živjela, „u ovo doba godine, prije petnaest odnosno pet godina, dva neumorna Božja pastira preselila su se s onu stranu vječnosti – mons. Ivan Šešo i fra Josip Marcelić. Ono što je obojicu izdvajalo od ostalih, nije samo to što su bili vunderkindi i/ili ugledni profesori na fakultetu, već je svakoga plijenila i osvajala vedrina, prava i istinska radost koja se očitovala u trajnom i nepatvorenom osmijehu na njihovu licu. U svakodnevnicu su unosili dašak Neba u neumornoj skrbi za duše. Nisu se štedjeli u djelima ljubavi za bližnje, posebno prema ‘malenima’ – siromašnima, bolesnima i svim onima koje je život doveo do iskustva patnje i križa. Oni su dijelili ne samo od sebe, nego samoga sebe. Svoju teološku misao crpili su na koljenima – teologijom na koljenima. Teologijom koja se usvaja u molitvi, koja ulazi u srce i dušu, koja se promišlja i meditira i koja se onda predaje dalje, napisanom i izgovorenom riječju. Neka nam mons. Ivan i fra Josip budu uzori u otvorenosti za ekumenska nastojanja te u iščitavanju i življenju Riječi Božje”.

U molitvi vjernika kršćanske su majke molile da se, prema Kristovoj zamisli i želji, svi ljudi otvore Božjoj Riječi te budu „jedno stado“ predvođeno jednim Pastirom. Nakon euharistijskog slavlja nastavljen je svojevrsni „biblijski agape“ na kojemu se nastavilo promišljati o važnosti Svetog pisma u životu Crkve. Supružnici Judith i Radovan Pobor, katolikinja i pravoslavac, zajedno sa svoje dvoje od troje djece posvjedočili su o važnosti Biblije u svome životu. „Danas zajedno čitamo i proučavamo Bibliju uz inspirativne slike Siegera Ködera u Bibliji koju su oni dobili od djeda i bake u Švicarskoj za prvu pričest”. istaknula je Judith. „Djeca su odmalena dobila svoje prve dječje Biblije i zajedno smo ih čitali. Radujemo se što danas oni sami mogu iščitavati kompleksnije tekstove u Bibliji”. Svi prisutni su dobili isprintani list s Psalmom 37 (36) Sudbina pravednika i bezbožnika, jer kako je istaknuo upravitelj župe: „svima nam najteže pada u životu nepravda i laž, te je teško tada oprostiti i zadržati unutarnji mir bez Božje riječi, a ovaj psalam i meni samom je puno puta u tome pomogao”.

Pored toga prisutni su mogli uzeti godišnje planove čitanja cijele Biblije, tablice s poglavljima Biblije i poticajne rečenice iz Svetog pisma.