Nedjelja radi čovjeka

Uvod

1. Stalno vijeće Hrvatske biskupske konferencije, na sjednici održanoj 10. ožujka 2004. godine pozvalo je Hrvatski Caritas, Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve, te Franjevački institut za kulturu mira da izrade dokument o nedjelji, u kojemu će se naglasiti vrijednost nedjelje pod antropološkim, kulturalnim, socijalnim, gospodarskim i vjerskim vidom.
Hrvatski biskupi u svom dokumentu Nedjelja dan Gospodnji i dan blagdanskog počinka iz 1997. godine opširno govore o različitim vrijednostima nedjelje, s posebnim naglaskom na njezino kršćansko značenje i slavljenje. Osjeća se, međutim, potreba u skladu sa socijalnim naukom Crkve ponovno progovoriti o zaštiti i očuvanju nedjelje za čovjeka, zbog novonastalih prilika u kojima se u nas gubi europski civilizacijski identitet nedjelje.
Ovim se dokumentom pridružujemo brojnim nastojanjima u nas i u drugim europskim zemljama, oko promicanja vrijednosti slobode nedjelje i učinkovitije zaštite ljudskih, posebno radničkih, prava u tranzicijskim i globalizacijskim procesima.

Neke spoznaje proistekle iz inicijative za uređivanje rada trgovina nedjeljom

Kršenje radničkih i ljudskih prava

2. Prema istraživanjima organizatora inicijative za uređenje rada trgovina nedjeljom, a i drugim neovisnim istraživanjima, evidentna je suglasnost apsolutne većine hrvatskih građana o vrijednosti slobode nedjelje. Ipak, spomenuta inicijativa za uređivanje rada trgovina nedjeljom, kao i drugi izvori, ukazuje na pojave koje ugrožavaju njezine vrijednosti. Uzroci i izravne posljedice neuvažavanja vrijednosti nedjelje očituju se u grubom kršenju osnovnih radničkih i drugih ljudskih prava, kao i važećih zakona Republike Hrvatske, ne samo u trgovini već i u brojnim drugim privrednim i uslužnim djelatnostima: uskraćivanje prava na tjedni odmor; nedopustiv broj prekovremenih radnih sati, što izravno ugrožava mogućnost zaposlenja ionako velikog broja nezaposlenih. U nizu loših posljedica prakse sveopćeg rada trgovina nedjeljom svakako treba istaknuti činjenicu da je među radnicima u trgovinama najveći broj žena, koje se u ovom sektoru, kao i u mnogim drugim djelatnostima, teže mogu izboriti za svoja prava, što se zbog raznih razloga i na različite načine negativno odražava na obiteljski, a time i na društveni život. Žalosnu stvarnost ovakvih i sličnih pojava najbolje potvrđuje činjenica da ove tvrdnje, uz tvrdnju postojanja svojevrsne anarhije u djelatnostima trgovine, inicijatorima nisu osporavala odgovarajuća državna tijela, pa ni sami poslodavci. Uzroci takvom stanju u velikoj mjeri počivaju u zakonskim nedorečenostima i nedjelotvornosti nadzornih tijela. Takvo anarhično stanje u nepoštednoj konkurentskoj utakmici dovelo je brojne poslodavce u ulogu izrabljivača. Prema logici lošeg primjera, takvo bi stanje moglo imati nesagledive loše posljedice za cjelokupni gospodarski sustav i društvo.

Slabosti pravne države

3. Sama primjena Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini (u daljnjem tekstu: Zakon), unatoč nekim nedostacima, pokazuje pozitivne učinke. Ipak, nisu izostali pokazatelji određenih slabosti u sustavu funkcioniranja pravne države. Naime, u nekim je slučajevima praktično suspendirano provođenje Zakona – zbog nažalost provedbenih nedorečenosti, a ponekad i zbog izričite samovolje tijela lokalnih samouprava (primjerice, proglašavanjem cjelogodišnje turističke sezone). Ima slučajeva kad poslodavci, iako njihove trgovine nedjeljom ne rade jer za to nemaju dozvolu, prisiljavaju svoje djelatnike na druge poslove, poput slaganja robe na police, obavljanja inventure itd. U svim tim slučajevima očituje se nedjelotvornost nadzornih tijela, unatoč naporima inspektora da otkriju i sankcioniraju prekršitelje.
Upozoravamo da je pravno značenje slobode nedjelje istaknuto u Zakonu o potvrđivanju ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima, u kojem se nedjelja, uz druge blagdane, propisuje kao neradni dan (čl. 9.). Taj međunarodni ugovor, potvrđen u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, sastavni je dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj snazi je iznad zakona.

Funkcioniranje civilnog društva

4. Želimo posebno istaknuti nekoliko ohrabrujućih pojava vezanih uz spomenutu inicijativu. Prije svega, političke strukture pokazale su spremnost na suradnju s civilnim društvom i uvažavanje volje građana, što otvara mogućnost postizanja šire suglasnosti oko važnih društvenih pitanja te osnažuje funkcioniranje demokratskih struktura. Osim toga, inicijativa je pokazala djelotvornost suradnje crkvenih ustanova s drugim društvenim i građanskim organizacijama, kao i s državnim ustanovama.
Stoga izričemo zahvalnost svim ustanovama i pojedincima koji su se, uočivši osjetljivost ove problematike, zauzeli za ljudska prava, osobito “malih” ugroženih ljudi, braneći nedjelju koja je za čovjeka.

Značenja i vrijednosti slobode nedjelje (antropološko, kulturalno, socijalno i gospodarsko)

Nedjelja radi čovjeka

5. Nedjelja je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi nedjelje (usp. Mk 2,27). Vrijednost slobode nedjelje tijesno je povezana s poimanjem čovjeka. Pristup čovjeku u njegovoj cjelovitosti predstavlja osnovnu motivaciju zauzimanja Crkve za slobodnu nedjelju. U temeljima te motivacije nalazi se briga Crkve za čovjeka i njegovu slobodu.
“Čovjek se može obratiti k dobru samo u slobodi”. Kako bi se čovjek mogao razvijati kao osoba, dotično, kako bi mogao razmišljati o vlastitom životu i prema njemu se određivati, kako bi se mogao razvijati u svojoj višedimenzionalnosti i zauzimati za ljudskije društvo, potrebno mu je osigurati prostor i vrijeme slobode. Sloboda je duhovna potreba čovjeka koja se može uvjetovati i ograničiti raznim čimbenicima, primjerice, umorom, tjelesnom i duševnom iscrpljenošću. Potrebno je stoga voditi računa i o važnosti čovjekove biološke potrebe za odmorom. Društvena suglasnost o toj ljudskoj potrebi sadržana je u radnom zakonodavstvu kojim se uređuje maksimalan broj dnevnih i tjednih radnih sati te pravo na dnevni, tjedni i godišnji odmor.

Čovjek je kulturalno biće

6. Čovjek nije samo biološko, već i bitno kulturalno biće. Kao takav, čovjek ima potrebu da svoj odmor ne koristi samo za obnovu tjelesnih, već i duhovnih snaga, jer su one nerazdvojne u svakoj stvaralačkoj aktivnosti. Odmor izdvaja čovjeka iz radnog ritma, često određenog samo korisnošću. Odmorom se oslobađa prostor za život i onoj drugoj dimenziji čovjeka, koja nadilazi interes i korisnost. U vrijeme odmora čovjek može biti na drugi način, osoba onkraj svih uvjetovanosti i interesa. Može biti ne samo čovjek radnik već i čovjek igre, stvaratelj, čije se stvarateljstvo ne ograničuje isključivo na posao. Ima mogućnost obogatiti i osvježiti svoj duh slikama i zvukovima koji ne potječu samo iz svijeta rada, već i iz prirode i kulturnog stvaralaštva drugih ljudi.

Čovjek je biće zajednice

7. Odmor čovjeku pruža mogućnost da oplemeni i svoju društvenost. Čovjek je, naime, ne samo jedinka, već je po svojoj biti upućen na druge, na međuodnose u različitim oblicima zajednice. To je sastavni dio kršćanskog nauka o čovjeku koji je stvoren na sliku Boga, jednog Boga u trojstvenom odnosu božanskih osoba. Prema biblijskom opisu stvaranja, i Bog se sedmi dan odmarao “od svega djela svoga” (usp. Post 2,3), kako bi, dakle, mogao biti sa sobom, u trojstvenom odnosu. Kako bi kvalitetno stupio u odnos s drugima, čovjek se mora najprije susresti sam sa sobom. Za vjernika taj susret nužno uključuje odnos prema Bogu. Odmor čovjeku pruža vremenski i prostorni okvir za susret sa sobom, Bogom, drugim ljudima i drugim stvorenjima. Time se odmor nudi kao izvor samospoznaje, ali i uspostavljanja odnosa koji se ne ograničuju samo na radne odnose i ne samo na međuljudske odnose. Čovjek, naime, ima potrebu za obiteljskim, rodbinskim, prijateljskim odnosima, kao i za odnosima u raznim udruženjima (primjerice, kulturnim, humanitarnim, sportskim, ekološkim itd.), političkim strankama, posve neformalnim susretima, a jednako tako i za njegovanjem odnosa prema Božjem djelu u prirodi.

Čovjekov je život nesvodiv na proizvodnju i potrošnju

8. Zauzimajući se za slobodu nedjelje, Crkva se, dakle, zauzima za slobodu čovjeka, za njegovu drugu dimenziju, za mogućnost da bude na drugi način, različit od onoga u radnom odnosu. Često se, međutim, ova sloboda doživljava kao suprotnost gospodarskim interesima. Time se zapravo opravdava tendencija tržišnog ovladavanja čovjekovom slobodom. Čovjek se pretvara u jednu od tržišnih kategorija, jedno od sredstava tržišnog nadmetanja. Cijeli se čovjekov život nastoji svesti na ponudu i potražnju. Sloboda nedjelje jedan je od najutemeljenijih prosvjeda protiv svođenja čovjekova života na proizvodnju i potrošnju.
Suprotstavljanje čovjekove slobode i gospodarskih interesa smatramo ishitrenim i neprihvatljivim. Danas je već općenito prihvaćeno da glavni čimbenik u privredi nisu materijalna dobra, već čovjek, i to ukoliko se u svom radu može razvijati upravo kao osoba. Radnik, njegova produktivnost, ne može se motivirati isključivo većom plaćom, već oslobađanjem, poticanjem i vrednovanjem njegovih stvaralačkih moći. Kako bi mogao biti djelotvorniji, čovjek mora živjeti sve dimenzije svoje ljudskosti. Kako bi to bilo moguće, nužno je osigurati tjedni odmor cijeloga društva.

Nije čovjek radi tržišta, nego tržište radi čovjeka

9. Smatramo neprihvatljivim i podčinjavanje čovjekove slobode gospodarskim interesima. Nije čovjek radi tržišta, nego tržište radi čovjeka. Ako smo danas postali svjesni potrebe ograničavanja čovjekova gospodarenja dobrima, koliko više bismo trebali voditi računa da gospodarstvo ne zagospodari čovjekom. Svođenje čovjeka na sredstvo proizvodnje i potrošnje, pri čemu se krši pravo i potreba dnevnog i tjednog odmora, može dovesti u opasnost ne samo pojedince i njihove obitelji, već i same temelje društva i njegovu političku integraciju. Pritom štetu neće trpjeti samo društveni odnosi, već također gospodarska produktivnost. Gospodarski stvarni ili pretpostavljeni standard gotovo je uzurpirao sve što spada pod pojam blagostanja, svodeći ga na materijalno blagostanje. Međutim, cjelovito blagostanje čovjeka i društva neostvarivo je bez blagdanske, nedjeljne dokolice. Bez blagdanske dokolice, tj. stvaralačkog mira u odsutnosti trajnoga zahtjeva svakodnevice, nije moguće održati ni samo materijalno blagostanje. Bez blagdanskog slavlja nema blagoslova nikakvom blagostanju.

Nedjelja – zahtjev čovjekova dostojanstva

10. Sloboda nedjelje kao dana tjednog odmora ima obnoviteljsku vrijednost, kako za kršćane, tako i za sve ljude. Za kršćane nedjelja ima snažno vjersko značenje. Nedjelja je spomen stvaranja i postojanja te slavlje postojanja čovjeka i svega stvorenoga. Čovjek je “kruna stvorenja”, a nedjelja, kao sedmi dan, “kruna stvorenoga”. Slavljenjem sedmoga dana čovjek priznaje Božji suverenitet nad sobom i svim stvorenjima. Nedjelja je za kršćane spomen i slavlje Kristova uskrsnuća. Po Kristu je sve stvoreno. Krist je svojim rođenjem, smrću i uskrsnućem sve stvoreno obnovio, učinio novim stvorenjem. Možemo stoga reći da je za kršćane nedjelja i “prvi” i “posljednji” dan u tjednu: slavlje postojanja i njegovo obnavljanje, re-kreiranje, u teološkom i biološkom smislu.
Slavlje postojanja i potreba za njegovim re-kreiranjem nisu, međutim, svojstveni samo kršćanima. Svakom je čovjeku svojstveno i svaki ima iskonsku potrebu “slaviti život” i u tom “slavlju” obnavljati životne snage. Zato je nedjelja dan odmora, ali i dan obnove, re-kreiranja stvaralačkih moći. Ona je nezaobilazna za cjelovit odnos prema čovjeku i kao takva zahtjev je čovjekova dostojanstva.

Socijalna dimenzija nedjelje

11. Osim izuzetne vjerske važnosti, kršćanska nedjelja, kao i starozavjetna subota, imala je i ima važan socijalni vid. “Sedmoga dana nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo živinče tvoje, niti došljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpočinuti i sluga tvoj, i sluškinja tvoja kao i ti” (Pnz 5,14). Isus Krist je kritizirao izobličenja i kriva tumačenja subotnjega počinka, ali je upravo tim kritikama naglasio važnost sedmoga dana za čovjeka: “Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote” (Mk 2,27). Kršćani nikada nedjelju nisu shvaćali kao apsolutni počinak, posvemašnji nerad. Ona je za njih uvijek imala snažnu socijalnu dimenziju: štitila je tzv. malog čovjeka od rada. Kako su svi ljudi po svom dostojanstvu jednako “veliki”, tako su i u svojim osnovnim ljudskim potrebama, među kojima je i potreba za odmorom, jednako “mali”. Često takozvani veliki, tjerani potrebom stjecanja sve većeg materijalnog bogatstva, uskraćuju potrebu i pravo malima za odmorom. Tu potrebu malog čovjeka veliki i sami zapostavljaju, zaboravljaju svoju malenost. Sveopće poštivanje nedjelje kao dana odmora u stanovitom smislu izjednačava sve ljude. I kod nas u Hrvatskoj stari gradski statuti – poput dubrovačkoga, trogirskoga, korčulanskoga, već iz 13. i 14. st. – jasno ozakonjuju upravo socijalni vid nedjelje.
Zauzimanjem za slobodu nedjelje ne želimo staviti u pitanje opravdanu autonomiju ovozemaljskih stvarnosti. Želimo pak naglasiti da ona nije apsolutna te da se u nju trebaju unijeti određena razgraničenja i ograničenja, i to u službi čovjeku i društvu. Ne mogu, naime, i ne smiju nad čovjekovim pravom na tjedni odmor nedjeljom zagospodariti neke apsolutne gospodarske norme kojima je sve podređeno, pa i sam čovjek.

Problemi vezani uz rad nedjeljom – pokazatelji nekih slabosti hrvatskog društva

Kultura odnosa prema zakonima u Hrvatskoj

12. Rad trgovina nedjeljom zacijelo ne predstavlja najveći gospodarski i društveni problem u Hrvatskoj. Međutim, razlozi za pokretanje inicijative za uređivanje rada trgovina nedjeljom, kao i spoznaje do kojih se došlo tijekom te inicijative i tijekom primjene novog Zakona, odražavaju i jasnije osvjetljuju određene slabosti hrvatskoga društva i njihove uzroke. Ovdje želimo istaknuti samo neke od njih.
Među istaknute slabosti možemo zacijelo svrstati kulturu odnosa prema zakonima, zakonske nedorečenosti, nejasnoće i njihovo nepoštivanje. To možemo vidjeti na primjeru rada trgovina nedjeljom uspoređujući odredbe Ustava, Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima, Zakona o radu, Zakona o trgovini te Pravilnika o radnom vremenu prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo Ministarstva gospodarstva. Navodimo:
a) Ustav Republike Hrvatske jamči neotuđivo pravo svakoga zaposlenika na tjedni odmor (čl. 55, st. 3). Unatoč tome, neki radnici zaposleni u trgovini po 6 mjeseci nisu imali slobodan dan. Ta je praksa gotovo postala nepisanom normom.
b) Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj određuje da se na državne blagdane u Republici Hrvatskoj ne radi. Od svih 13 predviđenih blagdana i stoga neradnih dana, trgovine, primjerice, nisu radile na Božić i Uskrs. Na sve ostale državne blagdane bile su manje-više otvorene.
c) Zakonom o radu koji se primjenjuje od 1. siječnja 1996. godine, nedjelja je utvrđena kao dan tjednog odmora, a rad nedjeljom je dozvoljen samo ako se radi o prijeko potrebnom radu (čl. 38). Rad trgovina nedjeljom u Hrvatskoj, međutim, nije bio iznimni rad u slučaju prijeke potrebe već je nedjelja za trgovine postala redovitim radnim danom. U Republici Hrvatskoj nedjeljom je radilo između 30.000 i 40.000 radnika, radili su puno radno vrijeme, čak i prekovremeno; u nekim se trgovačkim lancima radilo tri smjene, dotično 24 sata dnevno svih sedam dana u tjednu i to tako da radnici u nekim slučajevima nisu unaprijed znali u kojoj će smjeni raditi, te su bili obvezni na tzv. pripravnost, tj. kad ih poslodavac pozove, moraju se pojaviti na poslu, inače gube radno mjesto.
d) Zakonom o radu također je određeno da radnik za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, za prekovremeni i noćni rad ima pravo na povećanu plaću (čl. 84.). Za rad nedjeljom i blagdanima, kao i za prekovremeni rad, većina radnika u Hrvatskoj, međutim, nije bila plaćena u skladu sa zakonskim propisima. Zbog slabosti sustava nadzora i straha radnika, poslodavci nisu trpjeli gotovo nikakve posljedice zbog kršenja zakonskih propisa.
e) Pravilnik o radnom vremenu prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo (u daljnjem tekstu: Pravilnik) koji je prestao važiti donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini, dopuštao je poglavarstvima općina i gradova da propisuje radno vrijeme prodavaonica i izvan radnog vremena određenog tim Pravilnikom te uvjete pod kojima se iznimno trgovcima omogućuje rad u dane državnih blagdana i neradnih dana (čl. 3. i 4.). Lokalne vlasti su na temelju ovoga Pravilnika mogle omogućiti radno vrijeme trgovina nedjeljom i blagdanima mimo svih ograničenja predviđenih Zakonom o radu te Zakonom o trgovini. Međutim, ni te problematične mogućnosti predviđene Pravilnikom nisu se zakonski primjenjivale. Naime, propise o radnom vremenu trgovina donijela su samo 79 od 123 grada (64%) i tek 147 od 422 općine (35%). Znači da se ni te široke, po mnogo čemu problematične, ovlasti predviđene Pravilnikom, nisu “zakonski” koristile. To nije uzrokovalo svekolikom samovoljom poslodavaca u općinama i gradovima koje nisu donijele odredbe, već i u cijeloj državi. Nitko od mjerodavnih nije osporavao takvo anarhično stanje, a poznati su veoma rijetki slučajevi sankcioniranja bilo općina i gradova koje nisu donijele odredbe, bilo prekršitelja zakona po različitim osnovama.
f) Praksa nepoštivanja zakona i nesankcioniranja prekršitelja nastavlja se i nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini. Primjerice, premda odluku o proglašenju turističke sezone donosi ministar turizma na prijedlog županijskih skupština, neka su gradska i općinska poglavarstva samovoljno proglasila turističku sezonu. Problem je dvostruk: dozvoljava im se da bez posljedica zaobiđu propisanu pravnu proceduru te da zaobilaze i sve druge obveze koje iz proglašenja turističke sezone proistječu. Turistička sezona se ne svodi, naime, samo na rad trgovina nedjeljom, već obuhvaća i drukčije radno vrijeme pošta, banaka, mjenjačnica, muzeja, dežurstva liječničkih timova itd. i osobitu obvezu plaćanja poreza i pristojbi. Ovakva praksa ima sva obilježja anarhičnosti.
g) Ova praksa nepoštivanja zakona, nažalost, nije se ograničavala i ne ograničuje se isključivo na rad trgovina.

Društvo u središte svoga zanimanja ne stavlja čovjeka, već materijalnu dobit

13. Nepoštivanje prava na slobodu nedjelje i nastojanje da se nedjelja iskoristi u komercijalne svrhe ukazuju kako hrvatsko društvo u središte svoga zanimanja ne stavlja čovjeka i njegovu slobodu, već isključivo materijalnu dobit. Čovjek se ne poima kao osoba, već kao kotačić u procesu tjedne proizvodnje i nedjeljne potrošnje. Svijest čovjeka nastoji se suziti na ekonomske interese. Čovjeku se uskraćuju vrijeme i prostor za druge sadržaje, kao što su kultura, obitelj, politika. Dugoročno podržavanje ovakvog stava negativno bi se odrazilo i na samo društvo.

Mediji i uređenje rada nedjeljom

14. Cijelo društvo izloženo je pritisku tržišne utakmice. Naime, trgovački lanci ostvarivali su znatan profit upravo zbog mogućnosti rada nedjeljom. Izloženi njihovoj konkurenciji, u borbi za opstanak, nedjeljom su morale raditi i manje prodavaonice. Neki mediji, posebno poslije donošenja Zakona, stavili su se u službu gorljivih zagovaratelja rada trgovina nedjeljom zbog interesa vlastitih izdavačkih kuća, a da nitko u javnosti nije postavljao ozbiljno pitanje legitimnosti prodaje novina u prodavaonicama prehrane. Tako se stvara i održava začarani krug tržišne utakmice, čije vrtoglavo ubrzanje prijeti nesagledivim posljedicama za pojedinca i društvo, a održava se prividnom neophodnošću.

Turizam je radi čovjeka, a ne čovjek radi turizma

15. Turizam je jedna od istaknutijih privrednih grana u Hrvatskoj. Međutim, opravdanost sveopćeg rada trgovina nedjeljom u turističkoj sezoni, bez ikakvih ograničenja, upitno je i podložno javnoj raspravi svih socijalnih partnera. Rad trgovina tijekom turističke sezone zacijelo se treba uređivati odgovarajućim pravnim propisima. Osim toga, turistička sezona ne oslobađa ni državu, ni jedinice lokalne samouprave ni poslodavce od svih zakonskih obveza koje imaju prema radnicima. Turizam je radi čovjeka, a ne čovjek radi turizma.

Sindikati i uređenje rada nedjeljom

16. Suradnja raznih organizacija i nekih sindikata u provođenju inicijative za uređivanje rada trgovina nedjeljom bila je dragocjena i znatno je pridonijela njezinu uspješnom ishodu. Ipak, sama potreba inicijative ukazuje da sindikati u Hrvatskoj nisu sami u stanju djelotvorno zaštititi interese radnika. Dodatnom slabljenju utjecaja sindikata na nacionalnoj razini pridonosi i pojava sve većeg broja dobro organiziranih multinacionalnih kompanija. Naime, sindikati su na međunarodnoj razini samo administrativno povezani, što za sada nema nikakav učinak na položaj radnika u tvrtkama koje djeluju u različitim zemljama.

Djelovanje građana u civilnom društvu

17. U Hrvatskoj je primjetan značajan nedostatak iskustva djelovanja građana u civilnom društvu. Gotovo je zamjetljiv i određeni nestrukturirani strah od javnog iznošenja svojih stavova i zauzimanja za svoja prava i prava drugih. To postaje razvidnim i na primjeru solidarnosti. Hrvatski su građani pokazali visoki stupanj solidarnosti s potrebitima u vrijeme Domovinskog rata. U mirnodopskim prilikama solidarnost je znatno složenija, iziskuje bolje poznavanje mehanizama strukturalne nepravde i solidarnog djelovanja. Ne sumnjamo u postojanje duha solidarnosti, već uočavamo potrebu boljeg upoznavanja mogućnosti i načina solidarnog djelovanja i međusobnog povezivanja pojedinaca, organizacija i udruga.
Vrijednosti institucionalno zaštićene slobode nedjelje

Zaštita prostora čovjekove slobode

18. Danas se znatno više nego ikad u povijesti naglašava čovjekova potreba za dnevnim, tjednim i godišnjim odmorom. Istodobno, gotovo nikada prije čovjekova sloboda u dane odmora nije bila izložena manipulacijama koje dovode u pitanje i samo ostvarivanje te čovjekove općeljudske potrebe i zakonski neotuđivoga prava. Potrošačko društvo marketinškim utjecajem nastoji od čovjekove potrebe za odmorom izvući maksimalnu materijalnu korist. Rad trgovina nedjeljom jedan je od najistaknutijih primjera koji to potvrđuju. Stoga se nameće nedvojbena potreba za institucionalnom zaštitom nedjelje kao dana tjednog odmora, kako bi se zaštitili vrijeme i prostor čovjekove slobode.

Društvena dimenzija tjednog odmora

19. Nužnost zaštite čovjekove potrebe za tjednim odmorom prepoznala su već stara društva i to različitih kulturno-religijskih obilježja. Bilo da se radi o petku, suboti ili nedjelji, nastojala su zakonskim, društvenim i religijskim propisima zaštititi pravo čovjeka na tjedni odmor. Osiguravanjem tjednog odmora svim pojedincima u društvu (ne samo moćnim gospodarima, već i slugama, sluškinjama, robovima, kmetovima) naglašena je društvena dimenzija odmora: ne odmara se samo pojedinac, već društvo, i to ne samo pripadnici pojedinih, uglavnom privilegiranih, slojeva društva, već svi, čak i oni s najograničenijim pravima. Takav odnos prema slobodi tjednog odmora toliko je humano djelovao na društvo da je u brojnim kulturama i religijama i životinjama bio dopušten tjedni odmor.

Nedjelja – dan odmora u europskom civilizacijskom krugu

20. U Europi vlada 2000 godina stara tradicija da je nedjelja dan tjednoga odmora. Nije svejedno odmara li se čovjek nedjeljom ili radnim danom, dotično odmara li se kada se i drugi odmaraju ili onda kada drugi rade. To nije svejedno ni za pojedinca, ni za obitelj, ali niti za društvo koje se želi razvijati ne samo u svojim gospodarskim, već i u kulturnim dimenzijama. Stoga, kao što se institucionalno štiti pravo čovjeka na rad, tako treba institucionalno štititi i pravo čovjeka na odmor u dane kada se odmara većina društva, a to je u europskom civilizacijskom krugu nedjelja.

Priznanje onima koji nedjeljom obavljaju “prijeko potrebne” poslove

21. Znanstveno-tehnološka civilizacija u kojoj živimo nameće, međutim, nužnost da se u nekim djelatnostima ne prestaje s radom ni u dane blagdana niti nedjeljom. Treba zakonom točno odrediti koji su poslovi i službe “prijeko potrebni” blagdanima i neradnim danima, osigurati radnicima primjerenu naknadu za izvanredni rad te pravo na slobodan dan. Premda se odmor na dan kad se svi odmaraju ne može odgovarajuće zamijeniti odmorom nekim drugim danom u tjednu, a niti novčanom naknadom, društvo tako odaje priznanje onima koji se odriču svoga prava kako bi bili na usluzi ostalim članovima društva. Crkva želi skrenuti pozornost društvu da ne zaboravi ljude koji prihvaćaju ograničenje svojih prava i slobode zbog djelatnosti koje obavljaju blagdanskim i neradnim danima u korist društva te potiče na posebno društveno vrednovanje takvog rada.

Nedjelja – tržišno “beskorisna”, društveno “korisna”

22. Institucionalna zaštita slobode nedjelje osigurava mogućnost razvitka kvalitetnijega i cjelovitijeg društva u Hrvatskoj. Dovođenjem slobode nedjelje u opasnost i samo društvo dolazi u opasnost da postane isključivo proizvodno-potrošačkim društvom. U tom bi slučaju krajnja orijentacijska točka takvog društva bila materijalna dobit, a ne čovjek. Ugrozila bi se čovjekova kreativnost i inovativnost što bi, na dulje staze, značilo i ugrožavanje gospodarstva i stabilnosti cjelokupnog društveno-političkog sustava. Tržišno “beskorisna nedjelja” zapravo je društveno veoma “korisna nedjelja” jer određuje granice tržištu i profitu kako ne bi ugrozili druge društvene domene, kao što su kultura, umjetnost, religijske i druge tradicije, vjerska i druga zbivanja i slavlja. Zaštićena sloboda nedjelje jedno je od najučinkovitijih zaštitnika od svakovrsnog jednoumlja i od jednostranog tržišnog poimanja čovjeka i njegove slobode.

Nezaposlenost se ne rješava radom nedjeljom

23. Institucionalno zaštićena sloboda nedjelje u službi je premošćivanja dubokoga jaza u hrvatskom društvu što dijeli one koji mogu birati što i kako žele raditi od onih kojima osnova dostojanstvenoga života nije zajamčena, pa su primorani pristati na ucjene i pritiske. Tu opasnost vidimo i u prijedlozima da nedjeljom rade nezaposleni. Ne samo da to ne bi pridonijelo rješavanju nezaposlenosti i poboljšanju položaja nezaposlenih, već bi izložilo radnike još većem pritisku prihvaćanja bilo kakvih radnih uvjeta, pa i onih koji bi ih doveli na životni standard nezaposlenih, zbog puke borbe za preživljavanjem.

Potrebno je promicati poduzetnički, a ne potrošački mentalitet

24. Sloboda nedjelje pridonosi i napretku gospodarstva. U Hrvatskoj se, naime, previše stavlja naglasak na trgovinu i promiče se potrošački mentalitet, dok se zanemaruje proizvodnja i potreba promicanja poduzetničkog mentaliteta. Potrošački mentalitet uništava čovjeka potičući ga na potrošnju preko svojih mogućnosti. To ga dovodi u prevelika zaduženja koja guraju u tjeskobu i neizvjesnost te izlažu ucjenama. Slobodna nedjelja je radikalan prekid tog začaranog kruga u kojem se omogućuje čovjeku prozreti te zarobljavajuće mehanizme i oduprijeti im se.

Promicanje kulture rada

25. Zauzimanje za slobodu nedjelje zauzimanje je za kulturu rada, naime, za rad koji čovjeka izgrađuje i pomaže mu da bude više čovjekom, a ne rad koji bi čovjeka reducirao na sredstvo i pripisivao mu prvotno tržišnu vrijednost. Radom koji promiče čovjekovu cjelovitost raste kvaliteta življenja i pojedinca i cjelokupnog društva.

Potrošačka nezasitnost i ekološka zabrinutost

26. Suvremeno čovječanstvo suočeno je sa sve većim ekološkim problemima koji kod odgovornih pojedinaca i skupina u društvenom, političkom i gospodarskom životu uzrokuju sve veću zabrinutost. Ona ponekad zadobiva obrise katastrofične slike budućnosti čovjeka i drugih oblika života na zemlji. Stoga je posve paradoksalan svaki korak koji raspiruje potrošačku neobuzdanost. Rad nedjeljom, a osobito rad trgovina nedjeljom u izravnoj je službi poticanja potrošačkog mentaliteta, a istodobno u izravnoj suprotnosti s proklamiranom ekološkom zabrinutošću i nastojanjima oko očuvanja prirodnih dobara koja potrošačka nezasitnost krade od budućih generacija. Ekološka zabrinutost koju prati potrošačka nezasitnost rječit je primjer ekološkog licemjerja.

Obitelj na okupu – Ustav Republike Hrvatske štiti obitelj

27. Institucionalno zaštićena sloboda nedjelje štiti i obitelj. Ustav Republike Hrvatske štiti obitelj (usp. čl. 61.) pa se i ostali zakonski akti moraju uskladiti s tom ustavnom odredbom kako bi se ona mogla djelotvorno primjenjivati. Uz brojne čimbenike koji su u službi zaštite obitelji, istaknuto mjesto zauzima mogućnost obiteljskoga druženja barem jednim danom u tjednu. Tom se pravu ne smiju pretpostavljati uski gospodarski interesi pojedinaca i pojedinih interesnih skupina. Obitelj ima nezamjenjivu socijalizacijsku ulogu. Nezamislivo je prenošenje i održavanje kulturnih obrazaca i civilizacijskih dosega bez slobode nedjelje, kao što je jednako tako nezamisliv razvitak kulturnog i duhovnog života kakav poznajemo.

Nedjelja i kultura mira

28. Sloboda nedjelje sadrži još jednu iznimno važnu vrednotu, a to je mir. Biblijski shvaćen mir (šalom) ne znači “vrijeme mira” u opreci s “vremenom rata”, već označuje cjelovitost, blagostanje u svagdanjem životu, stanje čovjeka koji živi u skladu s prirodom, sa samim sobom i s Bogom. Biblijski mir označuje blagoslov, počinak, slavu, bogatstvo, blagostanje, spas, život. Sloboda nedjelje omogućuje čovjeku doživjeti vlastitu cjelovitost koja odražava stanje mira u svoj širini njegova poimanja. Takvim stanjem i njemu svojstvenim djelovanjem čovjek izravno utječe na izgradnju i njegovanje kulture mira u široj društvenoj zajednici. Ovakav pristup miru potreban je hrvatskom društvu ne prvotno i jedino zbog iskustva nedavnoga rata i njegovih posljedica, niti samo zbog sve češćih ekscesnih slučajeva različitih oblika mirnodopskog nasilja. Potreban je zbog izgradnje i poboljšanja općih međuljudskih odnosa u društvu, u kojima se drugi sa svim svojim različitostima neće doživljavati kao prijetnja, već kao dar, blagoslov. Zato je neophodan dan koji nije poradi koristi, već nam je dar poradi nas samih, nije dan za imati više, već biti više. U zapadnom civilizacijskom krugu to je nedjelja koja se i u naše vrijeme mora institucionalno zaštititi kako bi bila ono što izvorno jest: nedjelja radi čovjeka, a ne čovjek poradi nedjelje, kako bi i rad bio poradi čovjeka, a ne čovjek poradi rada, bogatstvo poradi čovjeka, a ne čovjek poradi bogatstva, vrijeme poradi čovjeka, a ne čovjek poradi vremena itd.

Suradnja crkvenih i drugih ustanova i organizacija u zauzimanju za kulturu nedjelje

Civilno društvo

29. Program suradnje Vlade Republike Hrvatske i nevladinog, neprofitnog sektora u Republici Hrvatskoj (prosinac 2000. godine) ističe da moderno civilno društvo koje se razvija u Republici Hrvatskoj, prihvaćajući pluralizam kao načelo društvenog ustrojstva, prepoznaje brojne vrste dragovoljnih, nevladinih, neprofitnih organizacija, među kojima se izrijekom navode i crkvene organizacije. Njihovo se udruživanje, prema istom programu, smatra sastavnim dijelom društveno-političkog sustava i poželjnim načinom demokratizacije odnosa u javnom, političkom i gospodarskom životu društva. Nadalje se ističe da Vlada, svjesna svojih ograničenja zadovoljavanja potreba u društvenim djelatnostima, poziva nevladin sektor na suradnju u definiranju javnih potreba. Vlada još k tomu ističe da će svoje odnose temeljiti na partnerskom odnosu, koji će unaprijediti ostvarenje ideje suodgovornosti vlasti i građana za razvoj i napredak društva. U popisu mogućih oblika suradnje Vlade i nevladina sektora na prvom mjestu se ističe konzultiranje s nevladinim sektorom prilikom donošenja novih ili izmjene postojećih zakona. Stoga začuđuju brojni medijski napisi i istupi pojedinaca koji crkvenim ustanovama, što su pokrenule inicijativu za uređivanje rada trgovina nedjeljom, osporavaju prava na to, uz stereotipne kvalifikacije “nedopuštenog miješanja Crkve”. Takve su izjave nedvojben pokazatelj istaknute potrebe za učenjem načina i normi funkcioniranja demokratskog sustava u kojem građani imaju legitimno pravo oblikovati i javno zastupati različite interese i potrebe članova društva.

Poticaj na suradnju

30. Potičući i druge socijalno profilirane crkvene ustanove, udruge vjernika, i sve vjernike, na društveno djelovanje u legitimnim okvirima i načinima djelovanja civilnog društva, svjesni smo da crkvene ustanove i udruge vjernika nisu ni prvi ni jedini odgovorni čimbenici u različitim socijalnim pitanjima. Crkva se, međutim, ne želi i ne smije odreći svoga prava i obveze da dade svoj doprinos. Crkvene su ustanove i vjerničke udruge u svom socijalnom djelovanju upućene na suradnju, na partnerskim osnovama, ne samo s državnim ustanovama, na što ih Vlada poziva, već i na suradnju s ustanovama i organizacijama drugih Crkava i religijskih zajednica, kao i s različitim nevladinim organizacijama, udrugama, sindikatima, poslodavcima, socijalnim pokretima, građanskim inicijativama itd.

Poticaj na izgradnju kulture nedjelje

31. Nedjelja kao dan odmora i prostor za ostvarenje i re-kreaciju svekolikih čovjekovih stvaralačkih moći od općeg je interesa cjelokupnog društva i društvenih ustanova i organizacija kao neizostavan sadržaj humane kvalitete života pojedinca i društva. Stoga se zauzimamo za zaštitu slobode nedjelje i njegovanje kulture nedjelje te potičemo sve socijalne partnere na raspravu o životnom značenju nedjelje i o njezinu oblikovanju u suvremenoj zbilji hrvatskoga društva.

Poticaj na izgradnju kulture odnosa prema zakonima

32. Zadaća je zakonodavnih tijela i institucija za nadziranje provođenja zakona štititi nedjelju u duhu Ustava, obvezujućih međunarodnih ugovora, Zakona o radu i drugih odgovarajućih zakonskih propisa. Ovo se odnosi, kako na vrhovna državna tijela, tako i na jedinice lokalne samouprave, tj. na županije, gradove i općine. Bez jasne legislative i dosljednog provođenja zakona ne može se oblikovati i osigurati kultura nedjelje. Rad prodavaonica, kao i svih drugih uslužnih i proizvodnih djelatnosti, treba urediti tako da bude u skladu s temeljnim zakonima i obvezujućim ugovorima. Određivanje iznimki, tj. “prijeko potrebnog” rada nedjeljom, ne može se prepustiti proizvoljnoj prosudbi pojedinih vladinih dužnosnika, a još manje poslodavcima. U tim pitanjima mora se postići maksimalna društvena suglasnost. Svako izigravanje zakona i svaka zloporaba mora se pravodobno i učinkovito sankcionirati, jer svako nesankcionirano kršenje zakona pridonosi potkopavanju temelja cjelokupnog pravnog sustava.

Poticaj političkim dužnosnicima

33. Potičemo političke dužnosnike da u okviru svojih odgovornosti, uzimajući u obzir čitav spektar vrijednosti slobode nedjelje i dalekosežne posljedice ugrožavanja tih vrijednosti, zaustave daljnje širenje nedjeljnoga rada i promiču kulturu slobode nedjelje. Oko svake iznimke, tj. prijeke potrebe u službi općeg dobra, trebaju postignuti opću suglasnost pokrećući konzultacijske procese svih odgovarajućih socijalnih partnera, uključujući i nevladin sektor, tj. civilno društvo. Nužne iznimke ne mogu se odnositi na one proizvodne ili uslužne djelatnosti koje se mogu prenijeti na druge dane u tjednu. Primjena Zakona kojim se uređivao rad trgovina nedjeljom već pokazuje da se prodaja raspodjeljuje na druge dane u tjednu, dakle, bez šteta za opće gospodarstvo. U svim pak neizbježnim promjenama koje nameće suvremeni način života, političke strukture moraju prepoznati i sačuvati onaj doprinos nedjelje koji je neophodan za očuvanje i oblikovanje humanog, zdravog i samoodrživog društva.

Poticaj gospodarstvenicima

34. Potičemo gospodarstvenike da ne smetnu s uma važnost ljudskog čimbenika u svim oblicima gospodarstva. Gospodarstvo se ne može ograničiti na probitke i dobitke koji su na štetu općeg dobra radnika. Dugoročno gledano, takvo je gospodarstvo, a zajedno s njim i čitavo društvo, osuđeno na neuspjeh ili propast. Najdjelotvornija norma ponašanja može biti pravilo: Ono što ne želiš da drugi učini tebi, ne čini ni ti drugome, i obratno (usp. Tob 4,15; Mt 7,12). Svaki nadređeni mora imati na umu da i sam ima potrebe “maloga” čovjeka i da je veličina vlastitog dostojanstva i ljudskosti upravo proporcionalna poštivanju potreba “maloga čovjeka” u sebi i u drugima. Poslodavci trebaju imati u vidu svoje djelatnike ne samo kao radnu snagu, već svakog od njih kao čovjeka, što nužno uključuje i članove njihove obitelji. Blagostanje pojedinaca na račun bijede drugih osuđeno je na urušavanje. Nema blagoslova na nepravedno stečenu bogatstvu i blagostanju.
Jedan dio poslodavaca prepoznaje i prakticira svoju odgovornost za drugoga i društvo. Drugi pak dio, osobito u trgovinama i uslužnim djelatnostima, pozivajući se na promjene navika suvremenog čovjeka, nastoji posve liberalizirati radno vrijeme, pri čemu se prema nedjelji odnose kao prema svakom drugom danu, ili je pak smatraju najpogodnijom za ostvarivanje interesa svoga kapitala. Pod pritiskom krupnog kapitala, koji se često gomila na leđima radnika, rušeći brojne civilizacijske i tradicijske stečevine vlastitog naroda i europskog civilizacijskog okruženja, u nemilosrdnom konkurentskom natjecanju guše se mala poduzetništva, što može imati dalekosežne negativne posljedice za čitav gospodarski i društveni sustav. Nedjeljni prekid rada nije i ne može se gledati negativnim za gospodarstvo. Bez nedjeljnog odmora u pitanje dolazi zdravlje, stabilnost i sigurnost pojedinca i njegove obitelji, što nagriza radnu učinkovitost, a time dolaze u opasnost i sve strukture zdravog društva. Gospodarstvo nije i ne može biti oslobođeno suodgovornosti za čovjeka, društvo i kulturu.

Poticaj sindikalnim organizacijama

35. Potičemo sve druge socijalne partnere da dadu svoj doprinos u konstruktivnoj raspravi o vrijednostima slobode nedjelje za pojedinaca i za društvo. Ne radi se samo o zaštiti nedjelje, već i o oblikovanju tog iznimno važnog dana za pojedinca, obitelj i društvo. Ponajprije potičemo sindikalne organizacije na budno praćenje poštivanja radničkih prava. Oni trebaju biti protagonisti u nastojanju oko izgradnje takve zakonske strukture koja će jamčiti sigurnost radnicima, koja će ih osloboditi od straha radničkog udruživanja u zauzimanju za svoja prava. Nužno je nadvladati međusindikalne razmirice oko vlastitih probitaka kako bi se nesuzdržano, svojski zauzimali za radnička prava. I radnici u međusobnoj solidarnosti mogu nadvladati strah, nekada posve objektivan, a ponekad posve neartikuliran, baštinjen iz prošlog totalitarnog sustava, te se organizirano zauzimati za zajedničko dobro. Zadaća je svih udruženja civilnoga društva, a među njima i socijalno profiliranih crkvenih ustanova i udruga vjernika, oblikovanje i očuvanje temeljne suglasnosti za slobodu nedjelje i svih njezinih kreativnih sadržaja.

Poticaj medijima

36. U suvremenim društvenim odnosima nezaobilazna je važnost medija u stvaranju javnog mnijenja. Stoga mediji imaju posebnu odgovornost u oblikovanju takvih društvenih i gospodarskih odnosa koji će jamčiti pristup čovjeku u cjelovitosti njegove osobe. Uspjeh višekratno spominjane inicijative za uređivanje rada nedjeljom dobrim dijelom treba pripisati i njezinu medijskom praćenju. Bilo je ipak i jednostranih napisa i osvrta koji su gotovo prevladavali u izvješćima o primjeni Zakona kojim se uređuje rad trgovina nedjeljom. Ne osporavamo pravo medija da iznose negativne pojave primjene Zakona i tako pridonesu njegovu poboljšanju. Iznenađuje nas, međutim, izostajanje, gotovo nedopuštanje informiranja javnosti i o pozitivnim učincima Zakona, kao i usporedbe s pozitivnim iskustvima zemalja u kojima trgovine nedjeljom ne rade, a gospodarstvo zbog toga ne trpi negativne posljedice. Dok se opetovano iznose izvješća o navodnim gubicima, osobito velikih trgovačkih lanaca, gotovo se prešućuje činjenica da mnogi od njih u svojim matičnim zemljama nedjeljom ne rade, a tek se potkrade pokoje izvješće o preraspodjeli prodaje, odnosno porastu prodaje u drugim danima u tjednu. Takvi primjeri pokazuju jednostranost medijske slike čovjeka i svojevrsnu podložnost i davanje prednosti partikularnim interesima kapitala. Odajući priznanje dosadašnjem doprinosu, s pouzdanjem očekujemo i ohrabrujemo pozitivne pomake javnih medija u službi općeg dobra i njihov doprinos u konzultacijskom procesu oblikovanja vrijednosti i sadržaja slobode nedjelje u službi općih ljudskih potreba i prava.

Poticaj vjernicima na očuvanje kršćanskog značenja nedjelje

37. Osobiti poticaj upućujemo i svim vjernicima da posvijeste vrijednosti i svetost slobode nedjelje, ne samo za svoje dobro, već i za dobro svih svojih sugrađana. Čuvanjem kršćanskog značenja nedjelje najbolje ćemo sačuvati njezino značenje za svakog pojedinca i cjelokupni društveni sustav. Nedjeljnim slavljenjem Boga, euharistijskim slavljima kršćanskih zajednica postajemo dionicima Božjeg blagoslova, ali i posrednicima blagoslova za blagostanje cijele društvene zajednice. Nedjeljnim priznavanjem Božjeg suvereniteta nad nama, rastemo u svom ljudskom dostojanstvu slike Božje, kao i u svijesti ljudskih prava, međusobne odgovornosti i solidarnosti. Svijest o Bogom danom dostojanstvu čovjeka najčvršći je temelj svih naših ljudskih prava i dužnosti.
Posebno potičemo vjernike u političkim i drugim društvenim strukturama, u gospodarstvu, građanskim udrugama, sredstvima javnog priopćavanja i ostalim utjecajnim društvenim organizacijama da se javno zauzimaju za vrijednosti slobode nedjelje. Pritom se ne smiju zadovoljiti političkom i društvenom zaštitom nedjelje, već prije svega živjeti njezine vrijednosti, kako kršćanske, tako i općeljudske i civilizacijske.
Sve vjernike potičemo na blisku suradnju sa svim ljudima dobre volje koji se zauzimaju za opće dobro čovjeka i društva a pritom prepoznaju vrijednosti slobode nedjelje nezaobilaznima i zalažu se za njihovo očuvanje i oblikovanje u skladu sa suvremenom društvenom i gospodarskom zbiljom. U suradničkom promicanju dostojanstva čovjeka, muškarca i žene, obitelji, etičkih i moralnih vrednota, solidarnosti i prava nezaštićenih društvenih skupina, Crkva prepoznaje svoj novi oblik prisutnosti i djelovanja u suvremenom društvu.

Nedjelja za buduće generacije

38. Nedjelja kao sedmi dan smatra se “krunom stvorenoga”. Tom su krunom okrunjene i buduće generacije, a naša odgovornost za njih obvezuje nas da sačuvamo njezin sjaj i cjelovitost.

Msgr. Ivan Prenđa, nadbiskup zadarski, predsjednik Hrvatskog Caritasa

Gordan Črpić, pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve

Fra Bože Vuleta, ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira

U Zagrebu, 2. travnja 2004.