Središnje misno slavlje u istoimenoj crkvi predvodio je domaći župnik Florijan Kvetek. Suslavio je domaći župni vikar Dominik Nedeljković. „Slavimo zahvalno euharistijsko slavlje, iako je svaka euharistija zahvala Bogu. No danas je naša zajednica, koja živi svoje kristovsko opredjeljenje pod moćnim zagovorom Euzebija i Poliona, izabrala dan kada će Gospodinu zahvaliti mislima, riječima i djelima, životom, za sve duhovne i materijalne milosti koje je Gospodin tijekom protekle godine izlio na nas. Neka naša zahvalnost ide Gospodinu iz našega iskrenoga i poniznoga srca“, rekao je na početku mise župnik Kvetek.

Promišljajući o zahvalnosti, predvoditelj misnoga slavlja je u homiliji govorio o tome koliko bi čovjek bio biće zahvalnosti da nije poslušao poziv iz današnjega Evanđelja o trajnoj molitvi. „O molitvi koja izlazi iz srca, iz srca koje ljubi, jer srce koje ljubi jedinio može moliti ustrajno, stalno, preobražavajući svoj život u Onoga iz čije je ruke proizašao, preobražavajući svoj život u Onoga na čiju je sliku stvoren, preobražavajući u molitvi svakodnevno svoj život Onome koji je radi nas i našega spasenja postao čovjekom, prošao Zemljom čineći dobro, a onda kroz muku, smrt i uskrsnuće, vratio nas u zajedništvo Trojedinoga Boga. Srce koje ljubi i moli je zahvalno srce“, rekao je vlč. Kvetek.

S obzirom na to da se u jesensko vrijeme u crkvama slave mise zahvalnice, a u školama priređuju Dani kruha i zahvalnosti, to nas nuka da promislimo o zahvalnosti i o nezahvalnosti. Kome sve dugujemo zahvalnost? Znamo li reći hvala? „U životu vjernika zahvalnost igra veliku ulogu. Svjesni svoje stvorenosti od Boga, javlja se zahvalnost za dar života i toliko toga što smo primili. Kao kršćani, posebno smo zahvalni za osobu Isusa Krista po kojoj nam je Bog sve darovao. Čuo sam svojevremeno i prijedlog drugoga imena za kršćanina – zahvalnik jer je zahvalnost naravna reakcija na darove, ponajprije Božje. Jeste li jutros zahvalili Bogu što ste se probudili, što imamo dovoljno čistoga zraka, vode, što smo zaposleni i imamo kruha? Možda i nismo, jer mislimo da se to samo po sebi razumije. Ali se ne podrazumijeva, jer moglo je biti i drugačije“, rekao je vlč. Kvetek. Istaknuo je kako je reći hvala potrebno za naš kvalitetan i plodonosan život, jer zahvalnost Bogu izgrađuje nas same da drukčije vrednujemo sebe i ljude oko sebe. Zahvalan čovjek prema Bogu znat će biti zahvalan i prema drugima.

O zahvalnosti je pisao i duhovni pisac Phil Bosmans i književnik Johan Wolfgang von Goethe. „Ako nema međusobne zahvalnosti nešto se drugo postavi na njezino mjesto: ljutitost, svađa, srdžba, sebičnost, ili se povlačimo u sebe. Izreći malu riječ hvala ili životom i postupcima pokazati svoju zahvalnost nije nemoguće, pa čak nije ni preteško, ali zahtijeva napor. Riječ hvala tako je mala kada se izgovori, a tako je velika kada se propusti izgovoriti“, zaključio je vlč. Kvetek.

U prinosu darova sudjelovale su članice i članovi Udruge „Vinkovački šokački rodovi“ odjeveni u narodu nošnju, prinoseći na oltar: zemlju, kruh, krušne proizvode i žito, voće i povrće, mlijeko i mliječne proizvode, cvijeće, hostije, vodu i vino.

Na misi je pjevao domaći župni Mješoviti zbor „Sv. Cecilija“ s voditeljicom i orguljašicom Dubravkom Vukovarac, prof.