Budi dio naše mreže
Izbornik

Neka Crkva u Europi uđe u novo tisućljeće s knjigom Evanđelja

Papine riječi uz molitvu Anđelova pozdravljenja u nedjelju 27. srpnja 2003.

1. Crkva je primila od Krista uskrslog nalog da naviješta evanđelje sve do nakraj zemlje. Ovih sam nedjelja imao više put priliku podsjetiti da su na tu zadaću pozvane, na jedinstven način, crkvene zajednice u Europi. Dá, na ovom kontinentu treba da svi vjernici znaju iznova pronaći evanđeoski zanos naviještanja i svjedočenja. Ako neki krajevi i neke sredine očekuju tek prvi navještaj evanđelja, posvuda, ipak, postoji potreba da taj navještaj bude obnovljen. Često se, naime, poznavanje kršćanstva smatra nečim što se samo po sebi podrazumijeva dok se, zapravo, Biblija slabo čita i proučava, kateheza nije uvijek produbljena, sakramentima se rijetko pristupa. Na taj način, namjesto istinske vjere širi se nejasan i slabo zahtjevan vjerski osjećaj, koji može postati agnosticizam i praktični ateizam.
2. Današnja Europa treba prisutnost katolika zrelih u vjeri i misionarske kršćanske zajednice koje svjedoče Božju ljubav svim ljudima (usp. Ecclesia in Europa, 50).
Taj obnovljeni navještaj Krista zahtjeva da bude praćen dubokim jedinstvom i zajedništvom u Crkvi, kao i iskrenim zauzimanjem na ekumenskom području i u dijalogu sa sljedbenicima ostalih religija. Evanđelje je svjetlo koje zahvaća široko područje društvenog života: od obitelji do kulture, škole, sveučilišta, mladeži, javnih glasila, gospodarstva, politike… Krist ide ususret čovjeku gdjegod on živi i radi i daje puni smisao svom životu.

3. “Neka Crkva u Europi uđe u novo tisućljeće s knjigom Evanđelja!” (br. 65). Eto poziva proizišlog sa sinodske skupštine iz 1999. godine. Neka ga svaka crkvena zajednica primi s radošću postajući, u svakoj svojoj sastavnici i u svojoj cjelini, vjerodostojni znak poruke spasenja.
Neka nam to izmoli Presveta Marija, Majka Crkva i Kraljica apostola.

Nakon Angelusa

Današnji je susret također povlaštena prilika da pokažemo svoju solidarnost s braćom i sestrama u Africi gdje, usporedo s naprecima i pozitivnim mirovnim inicijativama, traju žarišta ubojitog nasilja. Mislim osobito na tragične vijesti koje stižu iz Liberija.
Pred kušnjama tih dragih pučanstva ne možemo ne zatražiti od svih onih koji drže oružje u ruci da ga polože kako bi ponovno dali prostor dijalogu i složnom djelovanju međunarodne zajednica.