Propovijed je, dakako, posvetio Svetoj nazaretskoj obitelji i predaji koja se čuva na Trsatu, da je 10. svibnja 1291. godine na tome mjestu osvanula Nazaretska kućica. Nadbiskup je istaknuo kako je važno u toj svetoj nazaretskoj kući i u primjeru triju osoba koje čine nazaretsku obitelj, učiti ne samo o odnosu prema Bogu i prema svom vlastitom pozivu, nego i o odnosu jednih prema drugima u svim različitim situacijama. Nadbiskup je pozvao na odnose u kojima neće biti „bacanja kamenja“ i podizanja „tvrđava“. Sjajan je primjer u tome sv. Josip, koji je, nakon što je saznao da je Marija trudna, ali nije znao kako, prvi odlučio ne baciti kamen, ne osuditi.

Nadbiskup Uzinić osvrnuo se na svježi primjer nabacivanja kamenjem i osudama u hrvatskom društvu, što proživljava jedna žena koja nosi bolesno dijete. „Mnoštvu je kamenja koje se ovih dana s različitih strana nabacilo što na ženu, što na dijete“, rekao je nadbiskup. Jednako tako i na one koji imaju drukčije mišljanje pa su za ‘pravo na izbor’, odnosno na one druge koji su za ‘zaštitu života’.

„Očekuje se da o tome i ja nešto kažem. Ali, što reći, a ne biti jedan od onih koji bacaju kamenje, koji osuđuju, koji isključuju. Imam li odgovor? Iskreno priznajem da nemam odgovor na ovu situaciju.“ Nadbiskup je podsjetio da često postoje slične situacije u kojima nije lako donijeti konačno rješenje. „U Crkvi imamo slučaj onih koji su se tko zna iz kojih razloga rastali, pa imaju novu obitelj i sreću, i žive kršćanskije od mnogih koji su u braku. Možda bismo u tu situaciju, i sve druge slične situacije trebali unijeti više razlučivanja, susjećanja i ljubavi. Upravo u duhu odnosa koji su vladali u svetoj nazaretskoj obitelji, gdje se otvaramo Bogu i molimo od njega da nas on rasvijetli. Gdje svatko od nas pokušava vidjeti koji je njegov poziv. Što Bog od njega želi. Ali, i svatko od nas poštuje onoga drugoga i njegovu situaciju, i njegov poziv i zvanje.

Svaka situacija je drukčija. Nije moguće, kad se radi o životima ljudi, dati gotove recepte. Jer, ako damo gotove recepte bojim se da ne činimo drugo nego li se ponovno nabacijemo kamenjem. Često prelako dajemo sudove, opredjeljujemo se za ovu ili onu stranu, četo mislimo da imamo sigurost. Ali Marijin primjer i ono što se njoj dogodilo te način na koji je Josip dao odgovor su nam velika pouka. Da želimo doista izgrađivati svijet, izgređivati Crkvu, druge zajednice i obitelji u duhu Svete nazaretske obitelji.“

Završio je citiranjem odlomka iz enciklike pape Franje „Fratelli tutti“ u kojem papa objašnjava kakav bi svijet, i svaka obitelj, trebali biti. Papa govori kako u obiteljima svi rade na zajedničkom projektu, za opće dobro. Time ne poništavaju pojedinca nego pridonose njegovu boljitku. Dijele i zajedno proživljavaju trenutke radosti, žalost i poteškoće, a obiteljske svađe završavaju pomirenjem. „Želim da i mi, poput Marije, prihvatimo da svijet u kojem neće biti tvrđava i kamenja, u kojem ćemo svi biti braća i sestre i članovi jedne obitelji, jest moguć svijet. To je naše poslanje, stvarati takav svijet“, zaključio je nadbiskup Uzinić.