Nova godina - dan molitve za mir

Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački
Homilija na Novu godinu 2004.
Zagreb, Katedrala

Dragi vjernici!

Danas na prvi dan godine 2004.Crkva moli ovako:
“Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!
Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!” (Br 6, 24-26).

Draga braćo i sestre, vama, vašima, svim vjernicima Zagrebačke nadbiskupije i svim ljudima dobre volje čestitam Novu godinu i želim da vrijeme koje je pred nama bude od Boga blagoslovljeno.

Nalazimo se na početku nove godine. Po građanskom kalendaru danas je prvi dan 2004. godine. Po liturgijskom kalendaru danas slavimo svetkovinu svete Bogorodice Marije.

Počevši od kršćanske tradicije po čitavom se svijetu raširilo brojenje godina od Isusovog rođenja. Upravo se danas i građanska i crkvena dimenzija susreću u slavlju. Tako dok Crkva slavi osmi dan Božića, civilno društvo slavi prvi dan nove sunčane godine. I na taj se način iz godine u godinu postepeno očituje ona ‘punina vremena’ o kojoj govori apostol Pavao: “Kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga” (Gal 4, 4). To je slijed koji napreduje kroz stoljeća i tisućljeća, a dovršit će se na kraju vremena.

U današnjem kratkom drugom čitanju sveti Pavao nam predstavlja – možemo reći – teologiju Božića: “Kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga, od žene bi rođen, Zakonu podložan, da podložnike Zakona otkupi, te primismo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: ‘Abba! Oče!’ Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu” (Gal 4,4-7).

Danas u boguslužju odzvanja navještaj: čovjek je posinjen od Boga, jer se Sin Božji rodio u Betlehemu. Čovjekovo posinjenje događa se po djelovanju Duha Svetoga, kojega Bog šalje u naša srca. Zahvaljujući daru Duha Svetoga mi možemo reći: Abba! Oče! Tako sveti Pavao tumači u čemu se sastoji i na koji se način očituje naše posinstvo u odnosu na Boga.

Potpomognuti Pavlovim teološkim razmišljanjem o Božiću shvaćamo bolje zašto se broje godine od Isusova rođenja. Povijest se dijeli na stoljeća i tisućljeća ‘prije’ i ‘poslije’ Krista, jer betlehemski događaj predstavlja osnovnu mjeru ljudskog vremena. Isusovo rođenje je u središtu vremena. Sveta betlehemska noć postala je uporišna točka za godine, stoljeća i tisućljeća u kojima se odvija spasiteljsko Božje djelo.

U svom spasiteljskom poslanju vjera Crkve stavlja na početak nove godine molitvu za mir. I za ovogodišnji Dan mira Sveti Otac nam je poslao posebnu poruku o odgoju za mir koji je uvijek aktualna obaveza da bi mir zagospodario tijekom vremena koje je pred nama.

Od godine 1968. kada je papa Pavla VI. ustanovio svjetski dan mira, svake nam godine pape šalju posebnu poruku za taj dan. Pavao VI. je uputio jedanaest poruka, a Ivan Pavao II., nastavljajući putem svoga časnog Prethodnika, ove nam je godine dao svoju dvadeset i petu poruku za dan mir.

“Dužnost da odgajamo same sebe i druge za mir – kaže Papa – mi kršćani osjećamo kao nešto što pripada samom duhu naše vjere. Za kršćanina, doista, naviještati mir znači naviještati Krista koji je “naš mir” (Ef 2,14), to znači naviještati njegovo evanđelje koje je “evanđelje mira” (Ef 6,15), to znači pozivati sve na blaženstvo koje se sastoji u tome da budu #!stvaratelji mira#! (usp. Mt 5,9)” (br. 3).

Papa naglašava kako je potrebno na svim razinama odgajati za mir. “To je danas potrebnije nego ikada jer su pred tragedijama koje nastavljaju potresati čovječanstvo, ljudi u kušnji da upadnu u fatalizam, gotova kao da je mir neki nedostižan ideal. Crkva je, međutim, uvijek učila i još uvijek uči jedno vrlo jednostavno načelo: mir je moguć. Još i više, Crkva neumorno ponavlja: mir je obveza. On se mora izgraditi na četiri stupa što ih je označio blaženi Ivan XXIII. u Enciklici Pacem in terris, a to su istina, pravda, ljubav i sloboda. Svim se, dakle, ljubiteljima mira nameće obveza da odgajaju nove naraštaje za te ideale, kako bi pripremili bolje doba za čitavo čovječanstvo” (br. 4).

Odgoj za mir je nužno povezan s promicanjem zakonitosti i obdržavanjem prava unutar pojedinih država kao i na međudržavnoj razini. U tom vidu Ivan Pavao II. želi da se “Organizacija ujedinjenih naroda izdigne iz hladnoga stanja institucije administrativnoga tipa u moralno središte, u kojemu će se svi narodi svijeta osjećati kao u svome domu razvijajući zajedničku svijest da su, tako reći, #!obitelj narodâ#!” (br. 7).

Papa govori i o problemima suvremenog terorizma koji narušava mir u svijetu ističući kako upotreba sile protiv terorista ne može opravdati napuštanje načela pravne države, jer cilj nikada ne opravdava sredstva. “Povijesni događaji uče da izgradnja mira ne može ići mimo poštivanja etičkoga i pravnoga reda, prema staroj izreci: “Serva ordinem et ordo servabit te” (čuvaj red i red će čuvati tebe)” (br. 9).

“Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!” (Mt 5, 9). Papa pita kako bi ova tvrdnja, koja poziva na rad na polju mira, mogla naći tako snažnoga odjeka u ljudskom srcu, da to ne odgovara težnji i nadi koje neuništivo žive u nama? Te zbog čega bi drugoga mirotvorci bili nazvani sinovima Božjim, ako ne jer je On po svojoj naravi Bog mira? “Plod se pravednosti u miru sije onima koji tvore mir” (Jak 3, 18). Tim putem, sredstvima koja su joj vlastita, Crkva hodi u trajnom svjetlu evanđelja i uz nezaobilaznu molitvenu potporu.

Na kraju ovogodišnje poruke Papa podsjeća da u cilju uspostavljanja istinskoga mira u svijetu pravda mora naći svoje ispunjenje u ljubavi. “Naravno, pravo je prvotni put kojim treba ići da bi se postigao mir. I narodi se moraju odgajati za poštivanje toga prava. Neće se, međutim, doći do kraja toga puta, ako pravda ne bude upotpunjena ljubavlju. Pravda i ljubav čine se ponekad suparničkim snagama, a zapravo su samo dva lica iste stvarnosti, dvije dimenzije ljudskoga postojanja koje se moraju međusobno upotpunjavati. Povijesno iskustvo to potvrđuje. Sama, pravda nije dostatna. Naprotiv, može doći do toga da negira samu sebe, ako se ne otvori onoj dubljoj sili, a to je ljubav” (br. 10).

Ivan Pavao II. kaže: “Nema mira bez praštanja! – te nastavlja- Ponavljam to i ovom prilikom, imajući pred očima osobito krizu u Palestini i na Bliskom istoku, koja se nastavlja pogoršavati: neće se naći rješenje preteških problema, zbog kojih predugo pate stanovnici tih krajeva, sve dok se ne odluči nadići logika obične pravednosti kako bi se otvorilo i logici praštanja” (br. 10).

Svoju poruku o odgoju za mir Papa stavlja u perspektivu kršćanske ljubavi. “Kršćanin zna da je ljubav razlog zbog kojega Bog ulazi u odnos s čovjekom. A ljubav je i to što On očekuje kao čovjekov odgovor. Ljubav je tako najviši oblik i najplemenitiji međusobni odnos ljudskih bića. Ljubav će morati, dakle, oživjeti svaki dio ljudskoga življenja, šireći se i na međunarodni poredak. Jedino će čovječanstvo u kojem bude vladala #!civilizacija ljubavi#! moći uživati autentični i trajni mir” (br. 10).

Draga braćo i sestre, na početku Nove godine molimo Kneza mira da nam podari svoj mir kojemu u biti teži svako ljudsko srce. Amen.