Urednik je knjige teolog Petar Marija Radelj, a recenzenti su redoviti profesori dr. sc. Stipan Tadić s Odsjeka za sociologiju i dr. sc. Stjepan Ćosić s Odsjeka za povijest Fakulteta hrvatskih studija.

Knjiga predstavlja posebnu rijetkost u svjetskim tiskovinama jer sličnih knjiga na stranom jeziku o povijesti i vjeroispovijesti Armenske Katoličke Crkve (AKC) praktičke nema ili ima sasvim malo. Sažetci knjige sastavljeni su na armenskom, engleskom, francuskom, ruskom i talijanskom jeziku.

Knjiga Armenska Katolička Crkva sastoji se od uvodnoga teksta, proslova, triju poglavlja, sažetaka na nekoliko stranih jezika, literature, internetskih izvora te bogate slikovne građe. Hrvatskomu čitatelju pruža opću predodžbu o Armenskoj Katoličkoj Crkvi i njezinu ustroju, pojedinim armenokatoličkim crkvama i samostanima te životopisima crkvenih poglavara.

Sadržaju prethodi teološki uvodni tekst Petra Radelja (Samosvojna Crkva ili obred unutar jedincate Crkve) i autorov proslov (Armenija i Armenci) u kojem su predstavljeni osnovni podatci o Armeniji, njezinoj povijesti, kulturi te naravi i životu Armenaca.

Prvo poglavlje knjige (Armenska Katolička Crkva) uključuje osnovne podatke o povijesti, liturgiji, obredu, pojedinim crkvama i upravnoj podjeli Armenokatoličke Crkve. U poglavlju se čitatelj može upoznati i s Kongregacijom mhitarista i izdavanjem hrvatskih knjiga u samostanskoj mhitarističkoj tiskari u Beču.

Drugo poglavlje (Armenokatoličke crkve) posvećeno je pojedinim armenokatoličkim crkvama u Armeniji, Italiji, Ukrajini, Libanonu te bivšoj Jugoslaviji. U ovom poglavlju opisana je i povijest Kristova nerukotvorenoga lika u crkvi sv. Bartula Armenskoga u Genovi.

Treće poglavlje (Crkveni velikodostojnici Armenske Katoličke Crkve) upoznaje čitatelja s poznatim crkvenim poglavarima Armenske Katoličke Crkve, tragičnom sudbinom armenskoga naroda u razdoblju Osmanskoga Carstva i hrvatsko-armenskim crkvenim kontaktima.

Armenija je prva zemlja na svijetu koja je 301. godine prihvatila kršćanstvo kao državnu religiju. Prvi kršćanski propovjednici i utemeljitelji Armenske Crkve bili su apostoli Bartolomej (Bartul) i Juda Tadej, a prvi imenovani biskup Zakarija (68. – 72.). Armenci pak svojim apostolom smatraju također i sv. Grgura Lusavoriča (Prosvjetitelja) (239. – 325./326.), koji je pokrstio kralja Tridata III. (286. – 342.), a s njim i armenski narod. Većina Armenaca pripada Armenskoj Apostolskoj Crkvi, ali postoji i Armenska Katolička Crkva koja je u potpunom zajedništvu s Apostolskom Stolicom i njezinim poglavarom papom. Armenokatolici posjeduju isto hijerarhijsko zajedništvo, iste sakramente i isto ćudoređe kao i katolici Zapadne Crkve, ali u sklapanju unije zadržali su u bogoslužju armenski obred i stari armenski jezik – grabar.