Knjiga je namijenjena teološko-pastoralnom proučavanju i razlučivanju teme hodočašća, a uz nju su, iz teološko-pastoralne perspektive, obrađene i teme turizma i vjerskog turizma. O ovim temama autor piše u tri poglavlja; prvo poglavlje naslovljeno je „Kršćanski život kao putovanje“, drugo je pod naslovom „Hodočašće kao sveto putovanje“, a treće je naslovljeno „Pastoral turizma i vjerskog turizma“. U prvom poglavlju autor sagledava ljudski život kao takav u njegovoj putničkoj perspektivi, čemu kršćanska vjera prilazi i nudi hodočasničku dimenziju kao novi vid tumačenja. Zato se o hodočašću kao specifičnoj temi knjige posebno piše u drugom poglavlju polazeći od njegovog opće-religijskog značenja. Na to se nadovezuje govor o biblijskim ishodištima hodočašća i njegovoj ulozi u povijesti Crkve. No, najaktualniji dio u tom poglavlju svakako je onaj o značenju hodočašća za pastoral danas i njegovoj ulozi u djelovanju župne zajednice. Pritom se upućuje i na neke opasnosti u praksi pučke pobožnosti i hodočašća, ali i na perspektive razvitka ove važne i popularne prakse vjerskog života. Treće poglavlje iz teološko-pastoralne perspektive upućuje na značenje fenomena turizma i vjerskog turizma. Pritom se najprije uočava jasna razlika između hodočašća i turizma, ali i hodočašća i vjerskog turizma. U govoru o turizmu osobito se ističe dimenzija dijaloga i zaštite prirodnih i kulturnih dobara. Govor o vjerskom turizmu posebno je usmjeren na njegovu evangelizacijsku dimenziju i misionarske potencijale.