Riječ je o zbirci priča na hrvatskom i španjolskom jeziku u kojima autor pripovijeda o različitosti posebnih osoba koje je sreo tijekom svojega života, a prate ih ilustracije koje pridonose podrobnomu prenošenju autorova osobnoga iskustva. Tako se, primjerice, čitatelj susreće s poniznom ženom, malenom Jelom, koja mu je pomogla u vrijeme rata. Prisjećajući se pak događaja mnogo godina nakon toga, mons. Balvanović pripovijeda o Kiandri, siromašnoj djevojčici koja mu je tvrdila da se nije rodila jer nema rodni list.

Te kronike prikazuju dubinski ljudski sadržaj, u njima se govori o težini života i boli koja se rađa iz osobnih i društvenih pogrešaka. Ipak, usred svih tih drama priče nose poruku nade svjedočeći da Bog nikada ne napušta čovjeka. Priče su to koje omekšavaju srce, obogaćuju i potvrđuju vjeru u Boga i u unutarnju dobrotu svih ljudi.

Autor se koristi jasnim, izravnim i toplim jezikom koji je u skladu sa sadržajem priča. Uz to, u svojem pripovijedanju rabi riječi koje su upotrijebile osobe o kojima govori, a dočarava i sve osjećaje koje je sam osjetio u susretu s njima. Tako čitatelju lica protagonista postaju mnogo bliža i poznatija.