Na 167 strana prikupljeno je dvjestotinjak anegdota, podijeljenih u šest odjeljaka, a naslovi tih odjeljaka konkretnije upućuju na sredinu u kojoj su nastajale, ali i na prilike u kojima su oblikovane. Pojedine anegdote prate i prigodne karikature, čiji je autor Nik Titanik odnosno Nikola Plečko. Predgovor izdanju pod naslovom „Povjetarac na znojno čelo“ napisao je akademik Stjepan Damjanović, a pogovor „Knjiga o ljepoti radosti i smijeha“ Mirko Ćurić, prof.

„Već sam naslov jasno ukazuje na društvenu skupinu u kojoj su se odigrali događaji koji su proizveli zapamćene i zapisane komične efekte, ali i na osobu koja je autor knjige i koja nam anegdote podastire iz iste skupine: to je umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, pisac brojnih, važnih i opsežnih knjiga koje sve odreda upućuju na osobu posve posvećenu ozbiljnom znanstvenom i stručnom radu“, istaknuo je akademik Damjanović te uputio kako su svi koji su imali prilike biti u društvu nadbiskupa Srakića „primijetili da se na njegovu licu jako često pojavljuje osmijeh i da su intervali trajanja toga osmijeha često podulji, ali osmijeh uvijek blag“, pa su tako i anegdote blage, ne izazivaju grohotan razorni smijeh, „ne izazivaju zgražanje nad postupcima i nad ponašanjem, ni jedna u anegdotama spomenuta osoba neće postati manje poštovana nakon što pročitamo anegdotu o njoj, samo ćemo saznati neki događaj ili neku osobinu koja će nas nasmijati, stvoriti bolje raspoloženje“.

„Anegdote“ donose male slabosti ili nespretnosti, no i puno novoga o osobama, o zajednicama, o povijesnim prilikama, a u nekim trenucima isprepliće se i „smijeh kroz suze“ odnosno prepletanje smiješnoga i tugaljivog, pa je Damjanović istaknuo: „Mislim da se u tome na neki način zrcali Nadbiskupova duša i dio njegova života: on je toliko vremena i napora uložio u obrade složenih povijesnih procesa, posebno onih koji se tiču (nad)biskupije kojoj je godinama bio na čelu, i u obradu drugih tema, pa se anegdote čine kao predasi u mukotrpnom poslu, ali i ti predasi obogaćuju cjelinu povijesne slike, kao što smiješni događaji obogaćuju ukupnost našega života… Nadbiskup u miru Marin Srakić skupljenim anegdotama usmjerava blagi povjetarac na umorno čovjekovo čelo. On pomaže da onu cesarićevsku bol zgusnutu na kraju usne kadšto zamijeni smiješak; u skladu sa svojim životnim poslanjem on nastoji ojačati spoznaju da je u temelju kršćanskoga svjetonazora – optimizam“.

A prof. Ćurić je naglasio: „Ova knjiga dio je velikog, prevažnog djela Marina Srakića, pravog spomenika jednog vremena i jedne (nad)biskupije, kojem neće ništa oduzeti, tek ponešto dodati, te će nas svojim učincima ne samo razgaliti, već i utvrditi u vjeri i postići da još više poštujemo Katoličku Crkvu i njezine svećenike i biskupe. One koji znaju raditi za vjeru i domovinu, i koje taj rad ispunja srećom i zadovoljstvom i koji nam, poput nadbiskupa Marina, znaju pokazati kako se umiju smijati vlastitim manama ili pogreškama: koji ne traže trunje ni balvane u tuđim očima, već su spremni svoje slabosti pokazati svijetu – takvi bolje mogu razumjeti vjernike i ispuniti zahtjeve svoje službe. U tome je najveća snaga ove knjige, koja će čitatelje ne samo razvedriti, već i poučiti te na njih pozitivno djelovati“.

Sam autor „Anegdota“ poručio je: „Pape u novije vrijeme poručuju mladima Ne dopustite da vam otmu djetinjstvo i mladost, a vam otmu smiješak s lica i srdaca. A upravo toga je sve manje. Na ulicama susrećemo samo ozbiljna, zamišljena lica… Sv. Filip Neri obnavljao je svijet Rima noseći pod pazuhom ili o pojasu Bibliju i »Facetiae«, tj. knjigu dosjetki ili šala. Pošalice… a pokrenuo je učmali i ukočeni Rim! Radost nije nešto usputno, slučajno u nama. Zadnja riječ Nebeskoga Domaćina bit će: Uđi u radost Gospodara svoga!. Ako je završnica radost, onda sačuvajmo, njegujmo radost, omogućimo i drugima da se raduju. Zajednica Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu njegovala je radost… Ako ova knjižica pruži makar malo radosti, topline i smiješka, isplatilo se anegdote pamtiti i druge njima razveseliti“.

Knjigu je uredio izv. prof. dr. Boris Vulić, tekst je lektorirala Anzelma Salopek, prof., korekturu je izvršio Željko Filajdić, mag. theol, a za grafičko oblikovanje bio je zadužen Mirko Mihaljević iz Glasa Slavonije d.d. Osijek. Knjiga se po cijeni od 100 kuna može naručiti u Nadbiskupijskoj knjižari bl. Salomeje u Đakovu (tiskanice@djos.hr; 031/802-430). Predstavljanje zaključujemo jednom od anegdota iz knjige: Naš stariji svijet naučio je držati u ruci krunicu. Drži je i tijekom mise i u drugim zgodama, pa i za vrijeme ispovijedi. Tako, kad je završila ispovijed svećenik je vjernici htio uputiti nekoliko riječi, ali je u isto vrijeme čuo da krunica zvecka o naslonjaču za ruke. On je upita: „Vi kao da molite krunicu?“ Na to će ona: „Pa znate, da ne dangubim…“.