Knjiga je plod autorovih razmišljanja od samih početaka u kojima je nastupila pandemijska kriza, kada se Crkva našla kao u nekoj vrsti vrtloga. Autor se, međutim, zbog opsežnosti teme, usredotočio isključivo na raščlambu stanja u Crkvi u Hrvata, te je propitivao mišljenja i stavove, tekstove i govore onih koji su u toj situaciji uzimali riječ ili dizali glas (biskupi, svećenici, teolozi, vjernici laici, itd). 

Knjiga sadrži pet poglavlja. U prvome autor opisuje činjenice, to jest prenosi crkvene odredbe vezane uz tu krizu u dinamici kako su bile donesene. Potom u drugom poglavlju određuje metodološki okvir, to jest hermeneutiku kojom se služi za tumačenje pandemije, a i potresa koji su u to vrijeme pogodili Hrvatsku. 

Slijede potom tri sržna poglavlja: „Ispovijed žrtva pandemije COVID-19“, „Euharistija žrtva pandemije COVID-19“ i „Svećenik žrtva bolesti COVID-19“. Autor je kazao da su tekstovi u knjizi napisani u proljeće 2020. godine te su mogući i neki nedostaci, ali vrijednost knjige je i u tome što je to prvi pokušaj teološko-duhovne raščlambe stanja u Crkvi u Hrvata i njezina djelovanja u vrijeme pandemije koronavirusa.

Recenzenti knjige su prof. dr. sc. Alojzije Čondić, doc. dr. sc. Elvis Ražov i dr. sc. Jure Strujić.