Motiv na ovogodišnjoj uskrsnoj marki je slika Kalvarije nepoznatog autora koja datira iz 18. stoljeća, a otkrivena je u franjevačkom samostanu u Čakovcu. Autor marke je dizajner iz Zagreba Dean Roksandić. Vrijednost marke označena je slovnom oznakom A što odgovara iznosu poštarine za pismo mase do 50 g u unutarnjem prometu te za dopisnicu/razglednicu u unutarnjem prometu. Marka je tiskana u 30 tisuća primjeraka u arcima od 10 maraka. Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC).

Tekst akademkinje Željke Čorak u povodu izlaska nove prigodne marke

Na ovogodišnjoj uskrsnoj marki Hrvatske pošte nalazi se slika Kalvarije nepoznatog slikara iz XVIII. stoljeća. Ona je danas u franjevačkom samostanu u Čakovcu, a porijeklom je iz negdašnjeg pavlinskog samostana sv. Helene kraj Čakovca. U pavlinskom redu djelovao je niz znamenitih slikara, ali, kako kaže Mirjana Repanić Braun, u kontinentalnoj Hrvatskoj među njihovim djelima ne može se naći usporedba ovoj slici: ona je vjerojatno došla iz strane sredine.

Slika je veoma dramatična, kako grčevitom, okomitom kompozicijom, tako i sukobima svjetla i tame. Rekao bi čovjek da u odmaknutom krajoliku, u golemom mračnom nebu, u „tami koja je zavladala svom zemljom“, jezikom jednog posve drugog vremena zadržava duh Tintorettovih invencija. Ali ono što je najneobičnije na toj slici jest činjenica da se u prvom planu, kao osnova cijelog prizora, nalazi nešto oblikom između oltara s tabernakulom i razlistanog kapitela nekog stupa: arhitektonski element na kojemu se živa scena odvija kao kazališni prizor. Dapače, cijela Kalvarija, nastavljajući se na taj središnji stup, kao da gubi svoje stvarno tlo pod nogama. Između stanovnika neba (dolje) i stanovnika zemlje (gore) dolazi do stvarnosnog pretapanja. Sve je tu pomaknuto, sve se može čitati kao inverzija, sve je pomiješano, i muka i trijumf, i ljudsko i nadzemaljsko, i sadašnje i buduće. Kao da nosivi arhitektonski element mijenja i mjerilo prizora, pretvarajući realizam svijeta u iluzionizam pozornice. Možda je neobičnom slikom slikar kazao i više nego što mu je bila prvobitna namjera.

Recimo da je budućnosnim prvim planom relativizirao tamu drugoga. Smrt je mračna strana života, a uskrsnuće je svijetla strana smrti. Te se strane neprekidno izmjenjuju u poretku. In anni circulo („u krugu godine“), odnosno in vitae circulo („u krugu života“) Veliki petak, Uskrs i Božić razlikuju se samo po kadru. Gdje Kalvarija prestaje, jaslice počinju. I obratno.

Slikar Kalvarije iz Čakovca „kadrirao“ je svoj prizor ne samo granicama slike, nego granicama sadržaja. On je naime naslikao i granice muke. Naslikao je zapravo i Veliki petak, i Uskrs i Božić istodobno. Prikazao je vrijeme kao pretopivu tvar. Nevidljiva kompozicijska shema njegove slike jest krug. Zato i naizgled mračno nebo ove slike šalje svijetlu poruku.