Popratni tekst koji započinje na 1. stranici, pod naslovom „San i smjernice za ostvarenje boljega svijeta“, izvještava o samome događaju potpisivanja, o predstavljanju nove enciklike u Vatikanu te u najkraćim crtama iznosi sadržaj enciklike, uključujući i odlomak u kojemu Sveti Otac spominje pismo hrvatskih biskupa iz svibnja 1995. godine.

Papa, naime, govoreći o pomirenju među ljudima i narodima, ulazi u složeni odnos opraštanja, (ne)zaborava, pravednosti i kažnjivosti zločina, među ostalim kaže: „Kao što su naučavali biskupi iz Hrvatske, ‘svakoj smo nevinoj žrtvi dužni isto poštovanje. Ne može biti etničkih, vjerskih, nacionalnih ili političkih razlika.’“

Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić jedini je hrvatski biskup koji je od osnivanja Hrvatske biskupske konferencije do danas u kontinuitetu član Stalnoga vijeća HBK. Stoga se kardinal Bozanić u prigodnom intervjuu za Glas Koncila prisjeća dana i okolnosti spomenutoga pisma koje je nastalo u povodu 50. obljetnice završetka Drugog svjetskog rata, a idejni mu je začetnik bio tadašnji šibenski biskup Srećko Badurina. »Poziv: ‘Idi i popravi moju Crkvu’ koji je čuo sv. Franjo Asiški oživotvorio se i preko pisma hrvatskih biskupa koji su u doba ranjene Crkve u Hrvatskoj čišćenjem spomena na desetljetne rane na vjerničkom tkivu, pozivajući na pravednost, ali i svesrdno opraštanje i vrjednovanje dostojanstva svih žrtava bez obzira na nacionalni ili vjerski predznak, pokazali da se samo preko rana, preko križa, dolazi do istine, do obnove.« Kad je napisano i objavljeno, a bilo je to u vrijeme operacije „Bljesak“ i prije „Oluje“ – rekao je među ostalim kardinal Bozanić – spomenuto pismo hrvatskih biskupa nije naišlo na veći odjek.

Od te činjenice polazi u komentaru urednik Glasa Koncila Branimir Stanić, koji kaže da se preko Papine enciklike to pismo nakon 25 godina vraća i dokazuje svoju univerzalnu vrijednost. Iznoseći neke posebno snažne i znakovite retke iz pisma hrvatskih biskupa, Stanić ih stavlja u suvremeni kontekst „jeftine polemike između ‘ustaša’ i ‘partizana’“ kao i u kontekst ekumenskoga dijaloga sa Srpskom pravoslavnom Crkvom, „pogotovo u kontekstu kanonizacije bl. Alojzija Stepinca“.

Kad je riječ o životu domaće Crkve, svakako se u novome broju Glasa Koncila ističu izvještaji sa završnih proslava 1600. obljetnice smrti sv. Jeronima. U Rimu je za tamošnju hrvatsku zajednicu, u crkvi hrvatskoga zavoda koji upravo nosi svečevo ime, misu predvodio državni tajnik pape Franje kardinal Pietro Parolin. U Hrvatskoj je završno slavlje održano u Solinu, a u BiH u Grahovu.

„Poljoprivrednik bi morao biti cijenjen, ugledan i važan član društva“, naslov je redovitoga intervjua u novome broju Glasa Koncila, u kojemu gostuje dr. sc. Magdalena Zrakić Sušac. Naslov sugerira da je za obnovu poljoprivrede kao jedne od ključnih grana svake države potrebna promjena mentaliteta u čitavome društvu. Pri tom je ključna uloga države. „Uloga je države postaviti zakonske okvire za proizvodnju, stvoriti okruženje jednakih prilika i kontrolirati što se može. Država može i mora poraditi na smanjivanju velike administracije koja je ponekad i sama sebi svrha“, kaže sugovornica iz Zavoda za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj Agronomskoga fakulteta u Zagrebu.

Redovita reportaža ovoga puta vodi čitatelja u Dalmaciju, u zadarsko zaleđe gdje u Gorici kao sjedištu te u Raštanima djeluje župa sv. Ivana Krstitelja sa svojim pastirom Tomislavom Končuratom.

„Krenuo sam za stolarovim sinom“, pomalo je poetični naslov priloga u rubrici „Vjernici laici aktivni u Crkvi“, u kojemu o svojemu životu u svjetlu, kako kaže, „novoga rođenja“ govori Mario Blažanović iz zagrebačke župe Uzašašća Gospodnjega u Sloboštini.

Za Kuću ljubavi za smještaj trudnica i nezbrinutih majki s novorođenčadi Zagrebački Caritas je u dvije godine izdvojio 1,6 milijuna kuna; 300 paketa u godini dana podijelio je osječki Centar za majku i dijete; 270 djece rođeno je u posljednjih 25 godina uz potporu Caritasa Šibenske biskupije. To su samo neki podaci koje donosi prilog o tome kako Crkva ne samo riječju nego i djelom nastoji posvjedočiti da je život temeljna vrednota i da pobačaj nikada nije rješenje. Dakako, osim Caritasa kao biskupijskih ustanova, za život onih kojima prijeti pobačaj ili onih čije majke imaju poteškoća s podizanjem rođene djece, bore se i katolički vjernici – i ne nužno samo oni – organizirani u udruge, od kojih se u izvještaju spominju „Hrvatska za život“ te „Djetešce na sunašce“.

O potrebi, štoviše nužnosti međureligijskoga dijaloga u „Teološkome osvrtu“ govori dr. fra Luka Marković. Za integraciju različitih religijskih i etničkih skupina, posebno u Europi, nisu dovoljne političke floskule, nego je kroz dijalog nužno utvrditi koje su to temeljne zajedničke vrednote na kojima je moguće izgrađivati društvenu zajednicu. Inače prijeti kaos, poručuje autor priloga.

„Uz križ dozrijevam i kao čovjek i kao pjesnik“, riječi su Ivana Bitange Šujana, pjesnika iz Runovića kod Imotskoga koji se susreo s reporterom Glasa Koncila u povodu objavljivanje njegove četrnaeste zbirke poezije, nadahnute pjesnikovom kršćanskom vjerom.