U uvodniku urednik Ante Crnčević podsjeća kako je „došašće vrijeme radosti koja iščekuje, radosti koja se hrani iščekivanjem. Naša ljudska iščekivanja počesto su praćena nestrpljivošću, htijenjem da požurimo vrijeme, da se sve zbude što prije. Milosnost došašća uči nas iščekivanju i radovanju. Zato nas dva hvalospjeva iščekivanja (Marijin i Zaharijin) i jedan hvalospjev zahvalnoga oproštaja od radosti života uče radosnome iščekivanju i radosnome zahvaljivanju“.

O himnu „Benedictus“ piše Anđelo Maly. Ante Crnčević obradio je himan „Veliča duša moja Gospodina“. O hvalospjevu starca Šimuna „Sad otpuštaš“ prilog je pripremio Milan Dančuo. U drugom dijelu list donosi homiletska promišljanja uz nedjeljna i blagdanska čitanja.

Uz prvu nedjelju došašća tekstom „Živjeti iščekujući“ promišlja Domagoj Runje. Ante Vučković uz blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije pripremio je prilog „Bogu ništa nije nemoguće“. „Svečani smijeh i svečani plač“ naslov je promišljanja Ivice Raguža uz drugu nedjelju došašća. Anđelko Košćak je za treću nedjelju došašća pripremio razmišljanje „Ne budite zabrinuti ni za što“. Tumačenje čitanja za četvrtu nedjelju došašća naslovljeno „Božje utjelovljenje kao: boravište, prihvaćanje i milosrđe“ donosi Ivan Šaško.

U listu su objavljene i molitve u obitelji kod paljenja svijeća na adventskome vijencu.