Glas Koncila je na naslovnici istaknuo i riječi zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića: »Krašić blaženoga Alojzija Stepinca ostaje mjestom pouke za sve koji žele lijepu i plemenitu Hrvatsku: svjesnu darova što ih je primila i vrednota koje treba njegovati; Hrvatsku koja se zalaže za istinu i slobodu, za pravednost i poštenje, koje se ne može graditi zatajujući glas savjesti; Hrvatsku koja pokazuje vrijednost i smisao života; Hrvatsku koju trpljenje jača, a križ prosvjetljuje, odgaja i oplemenjuje za služenje bližnjima, svakomu čovjeku, posebno najpotrebitijima«.

Hodočašće je održano u povodu 120. obljetnice rođenja i 20. obljetnice beatifikacije bl. Alojzija. Na Stepinčevu beatifikaciju prije 20 godina u Mariji Bistrici podsjeća izložba koju je u utorak 2. listopada otvorio kardinal Bozanić u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu. I o tome se izvještaj nalazi u novome broju Glasa Koncila.

U svojemu komentaru urednik Glasa Koncila mons. Ivan Miklenić osvrće se na okrugli stol koji je nedavno održan na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, pod naslovom: “Znanost i struka za održivu poljoprivredu u Hrvatskoj”. Osvrće se i na činjenicu da su na skupu izneseni neki važni podaci koje šira javnost uopće ne poznaje, a politika ignorira pa, u konačnici, nije čudno da mladi ljudi odlaze ih Hrvatske. “Zašto je politika poljoprivredi – maćeha?”, naslov je komentara u kojemu mons. Miklenić između ostaloga kaže: “Hrvatska ima stručnjake koji su sposobni uspostaviti zdrav sustav koji može vratiti dostojanstvo poljoprivrednomu proizvođaču, inspirirati poljoprivrednike, osobito mlade da se usavršavaju u poljoprivrednim stručnim znanjima, te koji može osigurati otkup i spriječiti nelojalnu konkurenciju uvoznoga lobija”.

Poljoprivreda, ali ne kao svijet za sebe nego u najširem kontekstu hrvatskoga društva i aktualnih izazova, tema je i redovitoga intevjua u novome broju Glasa Koncila, čiji je gost mag. ing. agr. Damir Rukovanjski, glavni urednik portala Agrotehnika Hrvatska. “Selu treba organizacija, a ne birokracija”, naslov je intervjua u kojemu gost uvjerljivo pokazuje kako se glavni problemi poljoprivrede – problemi s otkupom proizvoda, povlaštenost uvoznog lobija i sl. – odražavaju na život kao takav. Gost iznosi i u najmanju ruku zanimljive prijedloge kako poboljšati stvari.

Kad je riječ o životu Crkve u Hrvatskoj, Glas Koncila donosi izvještaj s nedavno održanog simpozija o hrvatskim prijevodima Biblije. Ako hrvatska kultura ima duboku biblijsku sudbinu, kao što je na skupu rekao akademik Josip Bratulić, onda je tu sudbinu u posljednjih pedeset godina bitno odredila Zagrebačka Biblija. O proslavi 50. obljetnice njezina izlaženja Glas Koncila također donosi izvještaj.

Kad je riječ o Crkvi u svijetu, novi broj donosi kraću vijest o otvaranju XV. redovitog općeg zasjedanja Biskupske sinode, na temu “Mladi, vjera i razlučivanje poziva”, te podulji prikaz apostolske konstitucije “Episcopalis communio” kojom je papa Franjo nedugo prije zasjedanja reformirao instituciju Biskupske sinode. U novome se broju nalazi i prikaz Papina pisma kineskim katolicima i sveopćoj Crkvi. Pismo je potaknuto nedavnim sklapanjem privremenog sporazuma između Kine i Svete Stolice, što sa sobom donosi određene teške dileme na koje se Sveti Otac osvrće.

Reportaža u novome broju Glasa Koncila vodi čitatelje u Đakovo, u glavnu, “katedralnu” župu Svih Svetih, dok u redovitoj rubrici “Vjernici laici aktivni u Crkvi” ovaj put govori dr. Nada Babić, autorica nedavno objavljene knjige “Hrvatski prijevodi Novoga Zavjeta od 20. stoljeća”, koja vjerom nastoji prožeti svoj svestrani angažman sveučilišne profesorice i pedagoginje. “Najgore je biti kršćanin samo u crkvi”, rekla je, između ostaloga sugovornica.

Uz odgoj je vezan i prilog pod naslovom “Vrtić djecu ne priprema za školu, nego za život”, u kojemu govori Ljiljana Vukšić, ravnateljica zagrebačkog vrtića “Mali istraživač”.

Glas Koncila u 40. ovogodišnjem broju otkriva još jednog javnosti nepoznatog hrvatskog velikana koji je učinio nešto značajno izvan domovine: isusovca o. Ivana Fiorovića (1819.-1898.) koji je desetljećima djelovao u Beirutu.