Autor teksta je fr. Domagoj Augustin Polanščak, učitelj dominikanskih studenata u samostanu u Zagrebu.

Tekst razmišljanja popraćen je ilustracijama postaja križnoga puta, rad akademskog kipara Ilije Skočibušića, iz dominikanske župne crkve Uzvišenja sv. Križa u Klopču (Zenica).

Križni put je u prvotnom smislu put kojim je Isus Krist prošao na Veliki petak noseći križ od Pilatova dvora do Golgote, vrhunca njegove muke, mjesta njegove smrti i uskrsnuća.

Moliti pobožnost križnog puta, najčešće u vrijeme korizme, znači tjelesno i duhovno prolaziti postajama koje ustaljenim redoslijedom prikazuju pojedine prizore Isusove patnje, završavaju njegovim polaganjem u grob i promatraju se u svjetlu Gospodinova Uskrsnuća.

Ako križni put promatramo u svjetlu Uskrsnuća, a treba ga tako promatrati, onda u Kristu na Golgoti nećemo vidjeti samo Raspetog, nego i Pobjednika koji je svojim križem obeskrijepio grijeh, patnju i smrt.

Nije stoga neobično da crkveni oci nisu smatrali da je križni put žalobno putovanje, nego slavodobitno koračanje prema Kraljevstvu Nebeskom, koračanje koje ostavlja znakove borbe na plećima, ali plećima Pobjednika!

Zaključna molitva ovoga križnog puta glasi:

Tko s Kristom nosi križ, pada i diže se iz jame grijehâ, nevoljâ, smrti. Ali samo ako vjeruje, ako se nada, ako ljubi. Daj da vjerujem da će moje slabosti i trpljenja utihnuti pred snagom i radošću susreta s tobom. Daj da s nadom gledam u budućnost bez kraja i da ljubim kako je ljubio tvoj Sin – strpljivo, požrtvovno, bezuvjetno. Daj da mogu s pouzdanjem uskliknuti pred onima koji još uvijek traže Isusa: „Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!“ (Lk 24,5-6).