Uz zastavu garde kapelan garde o. Kolumban Reichlin najprije je pročitao prisegu koju su potom naglas i osobno izgovorili novi gardisti. U svom se govoru zapovjednik Graf osvrnuo na tradiciju da svaki novi gardist glasno iskazuje svoju spremnost „vjerno, odano i časno služiti Svetom Ocu, pa i dati život za njega ako to zahtijeva situacija.“ U tom kontekstu zahvalio je i od srca njihovim roditeljima te braći i sestrama: „Oni su najvažniji njegovatelji i njihova podrška, osobito kroz molitvu, koja je ključna jer mnogi od ovih gardista prvi put dulje vrijeme provode u stranoj zemlji. Velika zahvala ide i Svetom Ocu te našim poglavarima u Državnom tajništvu. U 517 godina naše službe iskazali su nam veliko povjerenje i dobronamjernu podršku. To nam daje čast i ispunjava nas dubokom radošću.“

U dvorištu San Damaso umarširali su gardisti koji su položili prisegu, svečano odjeveni i dobro pripremljeni u svojim živopisnim odorama. Stajali su pred uzvanicima u svojim svečanim odorama s kirasama, bijelim ovratnicima, srebrnim kacigama pokrivenima crvenim perjem. Gotovo je nemoguće razlikovati jedne od drugih, rekao je Graf. „Ali iza svake uniforme stoji osoba sa svojom pričom.“ U Rim su došli s različitim iskustvima i motivima. Ono što ih izdvaja nisu samo uniforme, već i zahtjevi: „Svi su mladi Švicarci, katolici, neoženjeni, stari između 19 i 30 godina, visoki najmanje 174 centimetra te su završili četverogodišnje obrazovanje i stekli saveznu svjedodžbu ili srednju stručnu spremu“, kazao je zapovjednik. Na svečanosti prisege novih gardista bilo je i nekoliko dugogodišnjih aktivnih gardista, među kojima i Mihovil Blažević, podrijetlom iz BiH.

Iz svih dijelova Švicarske

Novi gardisti dolaze iz svih dijelova i jezičnih regija Švicarske te su izrazili spremnost odvojiti barem 26 mjeseci svog života za Katoličku Crkvu i Papu. U domovini su završili i osnovnu vojnu obuku. Zbog služenja vojnog roka navikli su nositi uniformu. „Međutim, odora Papinog osobnog čuvara ima u sebi nešto izuzetno, privlačno i uvjerljivo“, rekao je u govoru zapovjednik Graf.

Čuvenu uniformu koju nose nije dizajnirao Michelangelo, kako pogrešno tvrde mnogi turistički vodiči u Rimu, već je ona djelo pukovnika Julesa Reponda, koji ju je predstavio 1914. godine. To je dio svakodnevnog izgleda Vatikana i željena prilika za fotografiranje za desetke tisuća hodočasnika i turista koji svakodnevno posjećuju Vatikan. S tim u vezi, zapovjednik Graf je istaknuo: „Naša uniforma ispunjava važnu komunikacijsku zadaću. S jedne strane, to pokazuje da pripadamo zboru koji postoji više od 500 godina i kojemu je povjerena važna zadaća osiguranja Svetog Oca i njegove rezidencije. S druge strane, moramo biti svjesni da nam je povjerena velika odgovornost kao posjetnica Svetog Oca i Vatikana te kao vrlo vidljiv reklamni plakat za Švicarsku. Nošenje odore i njezin pravilan izgled oblikuju sliku našeg zbora u javnosti. Osim toga, uniforma mora prenositi zaštitu, kompetentnost, poštovanje i autoritet, ali također zahtijeva da se svatko osobno identificira sa službom, odanošću, vjernošću i pouzdanošću.“

Uniforma ne definira gardista

Pripovijest Gottfrieda Kellera „Odjeća čini čovjeka“ („Kleider machen Leute“) ili talijanski izraz „L’abito non fa il monaco“ („Habit ne čini monaha“) moraju svakog gardista uvijek iznova podsjetiti da odjeća ne govori ništa o tome tko ju nosi. Uniforma ne definira gardista, kao što ni lijepo odijelo ne govori ništa o karakteru osobe. „Nošenje posebne odjeće, uniformi, radne odjeće, također nosi određene opasnosti. Iza ove odjeće može se sakriti anonimnost; to može promijeniti osobnost osobe i dovesti do arogancije, taštine, ponosa i zlouporabe moći“, nastavio je zapovjednik.

Protuprimjer je bio sveti Franjo Asiški. Prije više od 800 godina, sin bogatog trgovca skinuo se pred velikom masom na tržnici u Asizu, izazvavši skandal. Prvo su mislili da je bezuman i smijali su mu se. Tada je ovaj buntovnik postao jedan od najvažnijih reformatora Crkve. A i danas je jedan od najštovanijih svetaca u narodu. Ovom dramatičnom gestom želio je pokazati ono što je Heinz Josef Algermissen, umirovljeni biskup Fulde, vrlo prikladno opisao u jednom članku: „Ni roba ni novac, ni moć, ni slava ni pompozna odjeća ili titule ne mogu u konačnici sakriti činjenicu da čovjek, svaki čovjek, jest i ostaje siromašan, podređen i ovisan.“ Sam sveti Franjo je to rekao ovako: „Ono što čovjek vrijedi pred Bogom, to je onoliko koliko vrijedi i ništa više.“

„Dragi gardisti, ove nas riječi podsjećaju da budemo autentični ljudi. Ne nosite ovu uniformu kao scenski kostim, već kao izraz svoje službe. Ispunite je svojom osobnošću, znajući da ste dio veće cjeline. Ne moramo to sami, uvijek možemo računati na druge i na Božju pomoć. Vaša spremnost da služite izaziva veliko poštovanje u meni, u svima nama. Hvala vam od srca na vašoj odluci i želim vam puno uspjeha u obavljanju vaših dužnosti“, zaključio je u govoru zapovjednik Graf.

Otkrijte osobne talente

Kapelan Švicarske garde Kolumban Reichlin istaknuo je u govoru da gardisti trebaju iskoristiti vrijeme u Rimu. „Otkrijte, razvijajte i dajte da procvjetaju vaši osobni talenti i vještine! Ostanite ljudi spremni služiti i odgovorno se suočiti sa životom i njegovim svakodnevnim izazovima te na taj način stjecati dragocjena iskustva za sveobuhvatnu svijest o životu i stvorenome!”, potaknuo ih je. Takvi su ljudi potrebni Crkvi i društvu više nego ikad. Prema riječima benediktinca o. Kolumbana Reichlina, oni su uzor svima u svojoj spremnosti i odlučnosti da predano služe, što svjedoče svojom prisegom.

Prisutnost diplomatskog kora

Svečanosti u dvorištu Papinske palače nazočio je predsjedavajući Švicarske biskupske konferencije, biskup Felix Gmür iz Basela, te veliki broj veleposlanika, među njima i otpravnica poslova Veleposlanstva Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici Tea Zupičić. Nazočni su bili i bivši gardisti, među kojima Martin Bašić, Nikola Špoljar te Ivan Šarić, novi svećenik biskupije St. Gallen, koji ovih dana u kapeli švicarske garde slavi svoju mladu misu. Uz njih je bio i vicerektor Papinskog teutonskog zavoda u Vatikanu Branko Jurić, koji godinama služi u pastoralu Švicarske garde. Svečanost je završila domjenkom koji je ove godine priredio švicarski kanton Aargau.

Spomen na 1527. godinu

Ceremonija prisege za gardiste održava se svake godine 6. svibnja u spomen na 147 švicarskih gardista ubijenih na taj dan 1527. godine tijekom pljačkanja Rima kojeg su napravili njemački i španjolski plaćenici. Preostali preživjeli stražari doveli su tadašnjeg papu Klementa VII. na sigurno u Castel Sant’Angelo. Večer prije polaganja prisege gardisti tradicionalno mole i polažu vijenac u crkvi Papinskog teutonskog zavoda u Vatikanu u spomen na svoje suborce pale prije gotovo 500 godina.