Novigrad: Proslavljena župna svetkovina sv. Pelagija

Misu poldanicu u tamošnjoj župnoj crkvi, sjedištu nekadašnje Novigradske biskupije,  predslavio je mons. Vilim Grbac. Koncelebriralo je više svećenika, a uvodni pozdrav okupljenom narodu uputio je domaći župnik vlč. Maksimilijan Buždon.

Proslava je počela procesijom od crkve Blažene Djevice Marije od Gore Karmela, starogradskom jezgrom do župne crkve.

U homiliji je mons. Grbac govorio o štovanju sv. Pelagija. „Vjerujem da ste ponosni što su vaši stariji željeli da baš sv. Pelagije bude zaštitnik i simbol ovoga mjesta. I u Novigradu i u Rovinju se nalazi crkvica sv. Pelagija, a na vrhu zvonika je svečev kip. To je znakovito, jer to znači da grad tomu svecu posvećuje pažnju“, naglasio je.

Osvrćući se na svečev život, podsjetio je da je sv. Pelagije mučenik iz 3. stoljeća, iz vremena velikih progona kršćana. „Za njega je važna 284. U to vrijeme je Rimskim carstvom vladao car Numerijan koji je bio poznat po progonstvu kršćana i koji je za prefekta Istre ovdje u Novigrad postavio Evilarija, koji je posebno progonio kršćane. Pelagije je sazrio, bio je odlučan, dosljedan i shvatio je da i on mora nešto učiniti. Posjećivao je ljude u tamnici i hrabrio ih da doista žive s Isusom Kristom. To je bila ta nada, ta vjera koja je držala prve kršćane i u najžešćim progonstvima“, istaknuo je.

„Pelagije je odlučio napraviti nešto više od ohrabrenja. Otišao je do prefekta i prigovorio mu da progoni kršćane, i da njegova vjera nije prava, jer je politeista, jer vjeruje u svakakve bogove. Tako se otkrio kao kršćanin, te su slijedila progonstva, zlostavljanja, a na kraju je ubijen odsijecanjem glave izvan gradskih zidina Novigrada“, podsjetio je.

„Možemo se pitati, zašto je neki sveti čovjek odabran kao zaštitnik. Uvjereni smo, da nije odabran samo zato da ga se časti, već zato da bude uzor. Ovih dana smo se spomenuli 77. obljetnice mučeničke smrti bl. Miroslava Bulešića, a 11. rujna ćemo se spomenuti 78. obljetnice smrti i nestanka bl. Francesca Bonifacija. I dan danas možemo čuti ljude koji kažu što im je to trebalo. Razmislimo malo, kakav bi svijet bio da nije bilo onih koji su se žrtvovali za pravdu, za poštenje, za istinu? Kakav bi taj svijet bio da nije bilo onih koji su se borili na kraju krajeva za istinu vjere, za Crkvu, za to da čovjek slobodno može ispovijedati svoju vjeru? Da nije bilo onih koji su bili spremni žrtvovati se za vrednote, u kakvom bi mi svijetu danas živjeti? Zato mi poštujemo učenike. Zato mi cijenimo njihovu žrtvu. Znamo da su ostavili primjer svima nama“, poručio je mons. Grbac.

„Sv. Pavao kaže da je ljubav važna. Ona i istina moraju stajati iza naših tvrdnji. Potrebno je da kao kršćani osjetimo zahvalnost i prema ljudima i prema Bogu. To je kršćanski stav. Neka nam sv. Pelagije bude uzor da ojača našu vjeru, da budemo jedni drugima ohrabrenje, poticaj da dostojno živimo svoj život i Bogu budemo zahvalni za dar života – onda ćemo i mi biti dar jedni drugima“, zaključio je.

Na završetku misnog slavlja, vjernici su blagoslovljeni s relikvijom sv. Pelagija te su po završetku mise ophodom oko kipa izrazili osobno štovanje prema nebeskom zaštitniku grada.

Pjevanje je poredvodio župni zbor, a udioništvo u euharistijskom slavlju imali su i pripadnici vatrogasne postrojbe u svečanim odorama.

Župna crkva sv. Pelagija

Današnja trobrodna bazilika, koja je do 1831. bila katedrala nekadašnje Novigradske biskupije, izvorni je oblik dobila u starokršćanskom razdoblju (V.-VI. st.), u vrijeme osnivanja Novigradske biskupije. Tragovi toga razdoblja čitaju se na sjevernom uzdužnom zidu bazilike gdje su 1972. otkriveni starokršćanski prozorski okviri. U sklopu katedralnoga kompleksa nalazila se i krstionica (srušena 1782.) te zgrada s biskupskim stanom (episkopij, srušen 1874.).

Stari zvonik na pročelju katedrale srušen je 1874. godine, kada je izgrađen novi samostojeći. Crkva je temeljito obnavljana 1408., 1580., 1746. i 1775. godine. U srednjem vijeku unutrašnjost je bila oslikana freskama, o čemu svjedoče njihovi ostaci na bočnom (južnom) oltaru. Današnje neoklasicističko pročelje dovršeno je 1935. godine. Interijer crkve danas obilježava duboki kor s baroknim oltarom ispod kojega se nalazi (rano)romanička kripta.