Nagrada “Svjetionik” ukazuje na važnost medijskih priloga koji, osim što rasvjetljuju pojedine životne priče i prikazuju realan kontekst u kojem se određeni fenomeni odvijaju, usmjereni su na sustavna rješenja problema siromaštva i utjecaj na donositelje odluka. Iako simbolična, nagrada novinare motivira na kvalitetnije istraživačko novinarstvo u području socijalne politike. Osim važnosti Nagrade za novinare, sudjelovanje članova žirija u procesu ocjenjivanja novinarskih radova također je od velike važnosti. Uključivanjem osoba s iskustvom siromaštva u društvenu zajednicu te procese odlučivanja, čak i na ovoj razini, potiče se njihovo osnaživanje.

Dobitnica nagrade u kategoriji “radijski prilog” novinarka je Hrvatskoga katoličkog radija Snježana Kirinić Grubić. Za Informativnu katoličku agenciju rekla je kako je došlo do nagrađenog projekta.

“Približavao se ‘Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti’, 17. listopada, i razmišljala sam o tome na koji način približiti siromašne osobe slušateljima (i potaknuti slušatelje Hrvatskoga katoličkog radija na pomoć osobama koje su na rubu siromaštva). Premda sam prodavače Uličnih svjetiljki, s časopisom u ruci, znala viđati u gradu i ranije, baš tih dana na Facebooku sam vidjela objavu o Uličnim svjetiljkama – časopisu koji je osmišljen da bi se njime pomoglo u resocijalizaciji osoba koje su isključene iz društva zbog siromaštva. Počela sam istraživati.

Uspjela sam doći do brojeva telefona volontera i počelo je dogovaranje. Emisija je napravljena u sklopu projekta Novi valovi dobrote koji HKR provodi dvije godine”, kazala je Kirinić Grubić.

U radijskom studiju novinarka HKR-a ugostila je Ivanu Bošnjak, volonterku Uličnih svjetiljki, a prodavača Uličnih svjetiljki Dragu Rendulića potražila je na Trga bana Jelačića u Zagrebu na njegovom prodajnom mjestu. Prepoznala ga je po kapi na kojoj je pisalo Ulične svjetiljke, a u obližnjem kafiću zabilježila je razgovor s njim.

“Gospodina Dragu Rendulića život nije mazio. 2011. počeo je pisati za Ulične svjetiljke. Posvjedočio je da ne zna gdje bi bio završio da nije bilo Uličnih svjetiljki. One su ga digle na noge i vratile u život. Gospodin Drago ove se godine u svibnju preselio u Dom Oca našeg Nebeskog a posebno su mi se, dok sam snimala razgovor s njim, u um i srce, uz njegovu vedrinu i radost kojom sam se punila upisale riječi: ‘Ja sad imam toliko svega da mi ništa ne treba. Dobrota je nešto što se ne može kupiti novcem'”, naglasila je.

Iz razgovora s volonterkom Ivanom pamti riječi kako se od prodavača Uličnih svjetiljki može učiti brižnosti i zajedništvu.

“Oni su uvijek tu jedni za druge. U vrijeme korone jedan od prodavača je završio u bolnici. I prije nego su se volonteri Uličnih svjetiljki organizirali i donijeli mu najpotrebnije, prodavači, kojih je u vrijeme kad smo snimali emisiju bilo deset, dogovorili su se i od svojih prihoda, od prodaje Uličnih svjetiljki, kupili mu najosnovnije – odjeću potrebnu za bolnicu, sok, kekse, grickalice. Volonterka Ivana posvjedočila je da su se, u vrijeme potresa na Banovini, prodavači Uličnih svjetiljki dogovorili da od primanja odvoje jedan iznos za stradale. Ona je prikupljala novac i jedna joj je prodavačica donijela u ruci novčanicu koja je bila veća od dogovorenog iznosa. Rekla joj je – čekaj da ti vratim novac – na što je dobila odgovor ‘Nemoj mi vraćati jer njima je sad potrebnije nego meni'”, prisjetila se Kirinić Grubić.

Nagrada je dodijeljena u još dvije kategorije. U kategoriji “tiskani/online prilog” Bjondi Lučić, a u kategoriji “TV prilog” Maji Medaković.

U uvodnom dijelu skupa okupljenima se obratio predsjednik HMPS-a Nedjeljko Marković. Zahvalio je svima na odazivu i naglasio koliko je važna potpora koju Mreža uživa kod jednog dijela novinara i podupiratelja.

“Sve vaše sugestije, poruke, e-mailovi, svaka vaša podrška nam je važna. Koliko god to ponekad bilo na simboličnoj razini, nama daje do znanja da  smo dobri organizatori, dobri sudionici, da smo jaki, da istovremeno možemo imati dobru priču iz Dubrovnika, Istre, Splita, Slavonije, i na kraju ponuditi jednu bolju, pozitivniju i ljepšu sliku Hrvatske”, rekao je Marković.

Izaslanica Gradonačelnika Grada Zagreba dr. sc. Romana Galić, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom rekla je da je problem siromaštva višedimenzionalan i da uključuje medije. “Svjesni smo da se sve više naših sugrađana susreće s problemom siromaštva. Prema zadnjim podacima, više od 18% osoba u Republici Hrvatskoj je u riziku siromaštva. Uskoro ćemo dobiti nove rezultate i bojim se da nakon pandemije i svih izazova s kojima smo bili ili jesmo suočeni, da će ta brojka rasti. Zato je vaša uloga kao medija u izvještavanju veoma važna.”

Tatjana Katkić Stanić, ravnateljica Zavoda za socijalni rad Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike istaknula je činjenicu da je mnogo manje zagovaratelja i inicijativa usmjereno na djecu i siromašne, za razliku od interesa koji je usmjeren na osobe s invaliditetom i starije.

“Zato je ova Mreža izuzetno važna. Zato je doprinos novinara koji se bave ovom temom izuzetno važan… Kako sam istovremeno nacionalni koordinator za ‘EU Jamstvo za svako dijete’ imali smo dubinsku analizu prema kojoj znamo da je 30% djece u Republici Hrvatskoj u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Imamo djecu koja nemaju jedan topli školski obrok dnevno, imamo djecu koja ne jedu povrće, voće i meso jer im roditelji to ne mogu priuštiti.”

U panel raspravi o važnosti jezika u izvještavanju sudjelovali su doc. dr. sc. Boris Beck i prof. dr. sc. Igor Kanižaj s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu te prof. dr. sc. Nino Žganec s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Studijskog centra socijalnog rada.

Doc. dr. sc. Beck kazao je da mediji ne znaju što bi radili s ranjivim skupinama. “Ako netko živi u zlatnom apartmanu i ima skupi automobil, mi znamo napraviti vijest. Ali, ako je netko siromašan i ne može djeci priuštiti osnovne stvari, uvijek si podsvjesno mislimo da si je ta osoba sama kriva za tu stvarnost. Mi ne da se ne znamo obraćati ljudima u siromaštvu, ne znamo zašto bismo im se obratili i kako bismo ih trebali prikazati. Zato imamo malo vijesti na tu temu. Ne znamo ispričati njihovu priču.”

Prof. dr. sc. Igor Kanižaj rekao je da su socijalne teme marginalizirane i da za njih nema dovoljna prostora u medijima. “To nije prioritetna tema našim medijima i u našoj javnosti. Gledamo reakcije javnosti, što javnost čita, na čemu se zadržava… Mi nemamo edukaciju za izvještavanje o siromaštvu, ili za izvještavanje o socijalnim temama.”

Prof. dr. sc. Nino Žganec kao dodatnu otegotnu okolnost spomenuo je politiku države, odnosno pristup države socijalnim politikama i socijalnim temama te kako tretirati socijalno najugroženije.

“O tome govori organizacija naših sustava skrbi, kako su organizirani sustavi financiranja, kako se provode nacionalni planovi, kakvi su nam zakoni itd.. Sve to je na prilično niskoj razini i ne ide u prilog tome da se o socijalnom piše kao nečemu društveno važnom. Rekao bih da je socijalno u našem društvu rezidualno, smješteno u prostor neproduktivnog”, naglasio je Žganec.