Njegova je to osobna odluka koja je, kako je rekao u razgovoru za Vatican News, važna za njega samoga jer tijekom tih važnih blagdana kao što su Božić i Uskrs, želi moliti prije svega s ljudima koji na molitvu gledaju s čežnjom, sa zanosom duha, koji se u svemu oslanjaju na Boga. Osim toga, dodao je, „znam da je za katolike u ovim krajevima blizu ratišta vrlo važno da smo s njima.“

Nadbiskup je pritom istaknuo da se tako osobno uvjerio u velike potrebe stanovništva čak i u gradovima kao što su Zaporižja, Harkiv i Kerson, jer u njih stiže manje humanitarne pomoći. Ljudi su ostali bez svega; mnogi su ostali bez posla jer zbog rata tvornice nisu u pogonu, stoga se stalno povećava broj ljudi kojima je potrebno najosnovnije. Tako se upoznao i s raspodjelom pomoći koju pružaju katoličke karitativne organizacije, poduprte s pomoći koju Papa šalje preko svojega djelitelja milostinje.

Osvrćući se na proslavu Uskrsa, nadbiskup je istaknuo da su slavlja bila proživljena u velikoj sabranosti jer, napomenuo je, nema druge potpore. Uskrs stoga za njih postaje još važniji nego u krajevima gdje vlada mir, jer u ratno vrijeme postoji veća opasnost od očaja ili psihičkog sloma zbog brutalnosti i brojnih poteškoća koje ih okružuju. Ima i nerazumijevanja, i to zbog političke propagande koja katkada ne vidi važne stvari.

Posebno je istaknuo početak Vazmenoga bdjenja koje je na njega ostavilo snažan dojam jer započinje u mraku, s ugašenim svjetlima. Ona tama doista podsjeća na rat, a ostaje upaljeno samo jedno svjetlo, uskrsna svijeća, Isus koji svijetli u tami. Unatoč svemu, Kristovo svjetlo ostaje upaljeno među nama. Krist je naša jedina sigurnost, temelj i naša nada, jer druge nade praktički nema, rekao je nuncij.

Na novinarkino pitanje što za njega znači poticaj pape Franje koji je uputio tijekom obraćanja Urbi et orbi – Gradu i svijetu, na opću razmjenu svih zatvorenika između Rusije i Ukrajine, nadbiskup Kulbokas je kazao da bi za njega Uskrs bio još veći kada bi mogao otići posjetiti zatvorenike. Papin poticaj nije običan apel, nego apel koji se tiče brojnih života, više tisuća ljudi koji, osim svega, nemaju mogućnost slaviti Uskrs, uključujući dva grkokatolička svećenika koji su odvedeni iz Berdianska, nedaleko od Zaporižje. Stoga su moje misli ovdje još intenzivnije s njima i za njih. Riječ je o doista vrlo humanitarnom apelu kojim se Papa obraća svim vjernicima i nevjernicima. To je također poticaj na molitvu da Gospodin otvori srce onih koji su politički odgovorni za to da se ostvari razmjena zarobljenika, rekao je nuncij te istaknuo i riječi Svetoga Oca iz Križnoga puta na Veliki petak, kada je napomenuo da se u zemljama daleko od rata katkada događa da se ne plače zajedno s Isusom i da se o ratu razmišlja izdaleka. Upravo taj apel, koji je Papa uputio na Uskrs, prema nuncijevim riječima, način je blizine, istinskoga konkretnog zanimanja za one koji najviše pate, a to su zarobljenici, ranjenici i oni koji gube život u tom strašnom ratu.

Moja je najveća želja i dalje da osobno posjetim zatvorenike, one koje ne mogu posjetiti. Ovdje u Ukrajini mogu to učiniti; uspio sam, naime, posjetiti ruske zatvorenike koji su ovdje zatvoreni. Međutim, znam da moj kolega u Rusiji ne može posjetiti ukrajinske zatvorenike i nitko od predstavnika Crkve ne uspijeva ih posjetiti, čak ni grkokatoličke svećenike.

To je za mene jako veliki teret: znati da se ljudi nalaze u tako teškim uvjetima; čak ni Isusovu zapovijed – idi i posjeti brata koji je u zatvoru – jednostavno nije moguće ispuniti. Osim toga u kakvim se uvjetima nalaze? Brojni bivši zatvorenici rekli su mi nakon puštanja na slobodu i razmjene da je najteže izgubiti pouzdanje, izgubiti nadu, vjeru. Znam da je za njih vjera gotovo jedino što im preostaje, ali želio bih dotaknuti tu vjeru, poduprijeti ju, jer će inače njihova patnja ostati strašna; međutim, nema mogućnosti da ih se posjeti, rekao je nadbiskup Kulbokas, apostolski nuncij u Ukrajini.