Koncelebrirali su đakovačko-osječki nadbiskup u miru mons. Marin Srakić, domaći župnik Ivan Lenić te još desetak brodskih i drugih svećenika.

Pozdravnu riječ nunciju uputio je na početku nadbiskup Srakić. On je kratko predstavio ovo marijansko svetište u koje već više od 60 godina svakoga osmoga u mjesecu hodočaste brojni vjernici. Naglasio je kako je to jedno od najmlađih svetišta u Hrvatskoj te kao moderno svetište dokaz da Hrvati katolici u ovom djelu Slavonije posebno časte Blaženu Djevicu Mariju, očitujući tako svoj kršćanski identitet.

U homiliji nunciji Lingua ustvrdio je kako se Gospa Brze Pomoći uklapa u razmišljanja pape Franje, koji govori o Crkvi kao o poljskoj bolnici, mjestu gdje hitni slučajevi imaju prednost.

„Gospa od Brze Pomoći je upravo Gospa poljske bolnice. Stoga ovdje, pred njezinom slikom, u ovoj njezinoj kući, pokušajmo se zapitati: koje su to rane kojima je potrebna najhitnija pomoć u Crkvi današnjice? Zazvat ćemo Gospu od Brze Pomoći, koja ih dobro poznaje, da nam pomogne prepoznati ih, previti ih, ali ne da ih sakrijemo, već da ih izliječimo“, naglasio je nuncij Lingua.

Aktualizirajući knjigu „O pet rana Svete Crkve“, koju je napisao talijanski redovnik, filozof Antonio Rosmini nuncij je zaključio kako je taj, sada blaženik, Crkvu zamišljao kao ranjeno Kristovo tijelo. Tako je rekao da je prva rana podjela između svećenika i naroda, naglasivši kako je ona i danas prisutna toliko da je papa Franjo nekoliko puta opominjao svećenike i biskupe da moraju imati „miris ovaca“, odnosno da moraju biti blizu ljudima poput pastira koji stoji usred stada i upija njegov miris. Nadalje je pojasnio drugu ranu – nedostatak formacije svećenike, treću ranu – podjelu među biskupima, ali i između biskupa i Svetoga Oca, četvrtu ranu – problem biskupskih imenovanja, te petu ranu – bogatstvo Crkve, posebno, kako se svećenici služe crkvenim dobrima.

Istaknuo je kako postoji još jedna rana, koju doživljavamo kao Isusovu trnovu krunu, koja objedinjuje sve rane koje dotiču Kristovo tijelo upravo na mjestu na kojem bi ono trebalo imati najveći sjaj, na glavi.

„Ta trnova kruna jest nejedinstvo, raskol među kršćanima. Možda je ne uočavamo, jer je na glavi. Uvjeren sam da je ona najbolnija, ona zbog koje Tijelo Kristovo najviše pati. Upravo je jedinstvo njegovih učenika bilo Isusu najviše na srcu. On je dao svoj život da bi sve njegove ovčice bile ‘jedno stado, jedan pastir’ (Iv 10,16). U molitvi koju smatramo njegovom oporukom, On je vapio ‘Da svi budu jedno (…), da svijet uzvjeruje’ (Iv 17,21). Vrlo je ozbiljna stvar ne izvršiti oporuku neke osobe. Još je ozbiljnija zanemariti oporuku Onoga u koga vjerujemo i ispovijedamo Sinom Božjim. A tu smo mi kršćani zakazali. Možda smo se pomalo navikli na ovo stanje u kršćanstvu i gotovo ne uočavamo kako je to bolna rana u Isusovoj glavi. Kao kad netko trajno boluje od neke bolesti, ili malo po malo gubi vid ili sluh pa čak i zaboravi koliko mu je bilo dobro dok je bio potpuno zdrav. Vjerujem da je potrebno moliti Gospu od Brze Pomoći da oslobodi kršćanstvo od spomenute bolne trnove krune koja tako bolno ranjava Isusovu glavu, i onemogućava nas da budemo vjerodostojni svjedoci u svijetu“, rekao je nuncij Lingua.

Istaknuo je „da trebamo moliti Gospu od Brze Pomoći da nam pomogne ostvariti i živjeti jedinstvo, slogu, mir i pomirenje ponajprije unutar Crkve, unutar domaće Crkve u našim obiteljima, među rođacima i susjedima, moliti za jedinstvo sa sestrinskim Crkvama, s kojima imamo isto krštenje, ali smo katkada daleki jedni od drugih, pogotovo stoga što nosimo u sebi mnoge rane iz nedavne prošlosti“.

Pozvavši vjernike da ne gube nadu, da slušaju Mariju koja nas upućuje da činimo ono što na Isus govori, da ljubimo jedni druge, na kraju je poručio: „Ako činimo ono što nam je Isus zapovjedio: „ljubite jedni druge; kao što sam ja vas ljubio“, tada se voda naše bijede može pretvoriti u vino naše snage. Zajedno ćemo izliječiti Kristovo tijelo koje mi još uvijek ranjavamo i svijet će moći uzvjerovati. Majko Božja od Brze Pomoći, moli za nas. Majko Nade, moli za nas!, rekao je nuncij i zamolio hodočasnike da mole za Svetoga Oca i za njega.

Prigodnu zahvalu ponajprije nunciju, a onda i drugim predvoditeljima slavlja izrekao je na kraju mise domaći župnik Ivan Lenić, a djevojke u narodnim nošnjama predale su nunciju darove. Ne skrivajući svoju radost, nuncij je u znak poštovanja darovani mu zlatovezom izvezen slavonski ručnik stavio oko vrata.

Na misi je pjevao veliki pjevački zbor predvođen s. Cecilijom Kolarić i na orguljama Lucijom Mahovne.

Dočekan i pozdravljen od nadbiskupa Srakića i svećenika, nuncij je po dolasku pohodio župu i prošteničku crkvu te u tišini molio pred Gospinim likom.

Ostala četiri hodočasnička slavlja, na kojima se također okupio lijep broj vjernika predvodili su domaći župni vikar Božidar Nađ, ovogodišnji mladomisnik fra Siniša Pucić, odgojitelj franjevačkih sjemeništaraca u Slavonskom Brodu, kanonik i profesor u miru iz Đakova mons. Luka Marjanović i bolnički kapelan u Slavonskom Brodu fra Venancije Mihaljević. Lijepo vrijeme omogućilo je vjernicima pratiti misu, pristupiti sakramentu pomirenja u prostranom Gospinom dvorištu uz poštivanje važećim epidemioloških mjera.