Trebam te!

Dragi slušatelji i gledatelji,

Na početku Došašća pažnju mi je privukao jedan odlomak proroka Izaije koji najavljuje dolazak Mesije i opisuje što će se dogoditi: „I čut će u onaj dan gluhi (….), oči će slijepih vidjeti. A siromasi će se opet radovati (….). Jer neće više biti silnika, nestat će podsmjevača, istrijebit će se svi koji zlo snuju. Bog će uništiti one koji kleveću druge, one koji varaju suca na sudu.“ (usp. Iz 29,18-21).

I spontano sam počeo moliti, zapitavši se:

„Ali gdje?

Kada će se to dogoditi, Gospodine?

Nisi li već došao?

Nisi li već slijepima dao vid, gluhima sluh? Nisi li već navijestio blaženstva siromasima i da ćeš silne zbaciti s prijestolja, a uzvisiti neznatne?

Zašto tiranin i dalje tiranizira, varalice i dalje varaju, bogati postaju bogatiji, a siromašni sve siromašniji?

Zašto tvoj prvi dolazak nije bio dovoljan?

Zašto moramo čekati drugi?

A tko nam jamči da će Tvoj drugi dolazak biti uspješniji od prvoga?“

Tada sam se sjetio da je Isus već odgovorio na ova pitanja: Njegov drugi dolazak, rekao je, bit će iznenadan, ali siguran. Nitko ne zna kada će se dogoditi i… ništa nećemo primijetiti.

Rekao nam je, bit će kao u Noino vrijeme kada su jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije (Mt 24,38-39).

Mesijin drugi dolazak koji iščekujemo bit će dan kao i svaki drugi… Nastavit ćemo prodavati i kupovati, jesti i piti, raditi i odmarati se, ženiti se i razvoditi, ratovati i pregovarati o miru…

No, iako jednak svakom drugom danu, bit će to sudnji dan.

Međutim, to neće biti dan srdžbe, to će prije biti dan Milosrđa.

I posljednji ćemo put čuti one svečane i strašne riječi, koje smo toliko puta čuli, a koje možda nikada nismo shvatili ozbiljno: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! … Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.“ (Mt 25, 34-36)

Milosrdni će Sudac gledati samo milosrđe.

Isus je došao na ovu zemlju kako bi nas naučio samo jedno: ljubiti jedni druge!

Toga ćemo se dana kajati što nismo poslušali njegove riječi jer smo već „ovdje na zemlji“ mogli živjeti „kao na nebu“, a nismo to učinili!

Onaj koji bude dovoljno ponizan da kaže: „Gospodine, smiluj se meni grešniku!“, čut će ponovno one utješne riječi: „Danas ćeš biti sa mnom u raju.“

Bit će to pobjeda Milosrđa!

I tada ćemo shvatiti zašto je Mesija došao kao Dijete, a ne kao Nadčovjek. Jer nas je kao Dijete trebao i time nam je dao mogućnost da ga ljubimo.

Ponizio se kako bismo mi mogli ponovno ustati.

Učinio je da bude u potrebi kako bismo mu mi mogli služiti.

Božić nije ništa drugo nego: usmjeriti pogled u to krhko Dijete kako bismo shvatili da je On, Mesija, postao malenim kako bi nam rekao: Trebam te!

I nastavlja nam ponavljati: „Ovdje sam, u ovom bolesniku, u ovom starcu, u ovom siromahu, u ovom izbjeglici, u ovoj žrtvi, u ovoj osobi s invaliditetom, ne zatvaraj oči, trebam te!“

Nitko nije toliko slijep da ne vidi onoga koji ga treba.

Pa čak i kada netko misli da ništa ne može učiniti za druge, uvijek se može prepustiti da bude ljube, poput onog Djeteta koje iz ljubavi kaže: „Trebam te!“

Svima želim sretan Božić i blagoslovljenu novu godinu!