Istina je prava novost.

O. Gaël Giraud, DI, francuski ekonomist i teolog: „Duboka ekologija definitivno nije kršćanska“

Novi broj Glasa Koncila po 69. godišnjoj konferenciji Federacije kršćanskih učitelja Europe donosi intervju s osnivačem Centra za ekološku pravednost pri Sveučilištu Georgetown u Washingtonu i predsjednikom Instituta „Rousseau“ isusovcem Gaëlom Giraudom.

Na konferenciji koja je održana od 14. do 18. srpnja u Napulju o. Giraud nastupio je kao jedan od pozvanih govornika. Kako je tema konferencije bila ekološka tranzicija, predstavio je analize mogućih klimatskih scenarija temeljenih na znanstvenim podatcima, ističući da će promjene temperature na Zemlji voditi do masovnih migracija, što ekološka pitanja čini i temom društvene pravde, budući da su posljedicama klimatskih promjena neposredno pogođena siromašna područja.

Prokomentirao je pristup ekološkoj krizi koji obezvrjeđuje čovječanstvo i vidi ga kao problem na planetu koji treba ukloniti, što je nazvao ‘dubokom ekologijom’ koja nije kršćanska. Istaknuo je kako se autentičan kršćanski pristup okolišu i društvu temelji na ispravnom tumačenju pojma vladavine u Knjizi postanka. „Vjerujem da to pitanje seže do Postanka 1, 28 i načina kako interpretiramo taj dio Svetoga pisma. Ondje Bog govori Adamu i Evi da se množe i sebi podlože zemlju, ali ne kaže da je mogu uništiti. (…) Mislim da, želimo li ispravo protumačiti Postanak 1, 28, moramo razumjeti što znači vladati, imati moć; to znači dijeliti je. Znači, čovjek je stavljen u središte stvorenja kako bi mu služio; pozvani smo od Boga podijeliti svoju moć s drugim stvorenjima, a ne uništiti ih“, rekao je sugovornik.

U teoriji zajedničkog dobra Elinor Bostrom o. Giraud vidi pravi put održivoga gospodarenja resursima i društvene pravednosti. „Postoje hibridna dobra – ni javna ni privatna, mješavina obaju – to su zajednička dobra, (…) čija potrošnja nije konkurentska, ali pristup se može regulirati. (…) U biti, potrebno je definirati granicu dobra, tko mu može pristupiti, i o tome se mora odlučiti demokratski; ljudi raspravljaju o pravilima. U slučaju neslaganja, mora postojati neka vrsta mehanizma koji rješava sukob, koji nije preskup i svi mu imaju pristup, pojasnio je i naveo konkretne primjere uspješne primjene ovoga pristupa.

Prokomentirao je i goruće etičke probleme povezane s tzv. umjetnom inteligencijom. „U medicini postoji određeni pritisak da se kaže – više nam ne trebaju liječnici, umjesto njih postoji umjetna inteligencija. To znači, kada je netko bolestan i razgovara s liječnikom, sam razgovor koji vodi s tim ljudskim bićem dio je njegove terapije, budući da zna da postoji drugo ljudsko biće koje razumije njegovu patnju, koje se s njom može nositi i pronaći rješenje“, pojasnio je sugovornik.