Radio mreža

„Zidovi“ su pali početkom devedesetih godina i situacija se jako promijenila; osobito su sekcije za Istočnu Europu mogle početi s dopisništvima, intervjuima i kontaktima sa zemljama za koje su radile programe, te na taj način pratiti novi put mjesnih Crkvi u vrijeme sve većih mogućnosti djelovanja i izražavanja. Uloga programa za Istočnu Europu, suprotno onome što su neki površno mislili, nipošto nije završila padom komunizma, nego se jako promijenila, suočavajući se s ne manje teškim izazovom utjecaja kulture koja je bila sve samo ne kršćanska i koja je dolazila sa Zapada.

U međuvremenu su se razvile i komunikacijske tehnologije. To je bilo vrijeme satelita i Radio Vatikan je toga bio itekako svjestan. Svi su se njegovi programi u prvoj polovici devedesetih godina, osim putem kratkih i srednjih valova, emitirali putem satelita, koristeći također dvije nove satelitske postaje koje su izgrađene na vatikanskom brežuljku. To nije bilo usmjereno kako bi slušatelji izravno primali satelitsko emitiranje, nego kako bi radio postaje koje su ga željele prenositi, primale program izvrsne kvalitete. Lokalne su se radio postaje u svijetu jako razvile i posvuda proširile, uključujući i katoličke, a tada se to dogodilo i u zemljama Istočne Europe, gdje je to prije bilo nemoguće.

Tako su programe Radio Vatikana na različitim jezicima prenosile lokalne radio postaje na nekoliko kontinenata, čiji se broj povećavao; radilo se o broju koji je na kraju znatno premašio tisuću radio postaja u više od 80 zemalja, omogućavajući slušanje velikih razmjera. U čitavoj njegovoj povijesti Radio Vatikan nije nikada slušalo toliko mnogo ljudi. Dnevni informativni program na poljskom jeziku, koji i danas prenosi nacionalni radio, dosegnuo je milijune slušatelja, a programi na francuskom i brazilskom portugalskom jeziku, koje su prenosile učinkovite katoličke radijske mreže, nekoliko stotina tisuća.

Radio Vatikan je u tom razdoblju promicao ono što bi se moglo nazvati „ekleziologijom“ mrežne katoličke radijske komunikacije. Zapravo, postojalo je mnoštvo raznih vrsta lokalnih radijskih postaja koje su zadovoljavale potrebe područja do kojih su dopirale; na višoj su razini bile radijske postaje koje su na regionalnoj i nacionalnoj razini organizirali biskupi ili biskupske konferencije koje su svojim programom povezivale i integrirale mjesne radio postaje; na univerzalnoj je razini bio program Radio Vatikana koji je iz Rima prenosio Papin glas i nauk, te informacije koje se odnose na Crkvu u najširoj dimenziji. Papin je radio dobro znao da ne može niti mora sve reći, te da drugi na licu mjesta mnogo bolje znaju kako i što reći u odnosu na zahtjeve kršćanskog života, no da nitko nema tako povoljne uvjete da bi mogao govoriti o službi jedinstva Crkve koje se provodi iz Rima, o sinodama pojedinih kontinenata koje saziva papa, o njegovim putovanjima itd.

U međuvremenu se razvila i „komunikativna filozofija“ Radio Vatikana. Ravnatelj informativnog sektora, koji je reorganiziran i ojačan, otac Ignacio Arregui, zahtijevao je da urednici budu pažljivi i aktivni također na općem međunarodnom informativnom području; naša je Crkva ona koja živi u svijetu, papa i biskupi interveniraju s obzirom na velike događaje: mir i rat, pravednost i pravo, glad i neznanje. Moramo ozbiljno znati protumačiti kontekst u koji se uključuju crkveni govori i događaji. Novinarska je „profesionalnost“ napredovala.

Veliki jubilej i novo tisućljeće

Pontifikat pape Ivana Pavla II. u to vrijeme stremio je prema povijesnom događaju Velikog jubileja 2000. godine. Svi, u skladu sa svojim različitim perspektivama, imaju neizbrisivu uspomenu na njega, pa i djelatnici Radio Vatikana koji ga pamte kao uzbudljivo vrijeme i istodobno iscrpljujući posao. Tehničko osoblje moralo je zajamčiti povećanje svojih službi i prijenos vrlo velikog broja događaja koji su se neprestano održavali i preklapali; urednici su sa žarom pratili ne samo velike poruke, nego i odjeke u duši bezbrojnih hodočasnika iz raznih dijelova svijeta, kultura i jezika.

Susreti s Papom, na Svjetskim danima mladih, prenosili su se uživo na 17 različitih jezika, nikad toliko! U Rimu je na FM frekvenciji, u stalnom prijenosu uživo, uz neprekidno ispreplitanje pet jezika, organiziran posebni program: talijansko-francusko-engleski na jednom kanalu, španjolsko-portugalski na drugom. Jubilej je ostao jedinstveno iskustvo Radio Vatikana, posebno zbog stotinu i više mladih stažista iz raznih krajeva svijeta koji su se na radiju izmjenjivali i jedni druge nasljeđivali kao animatori, pod sjajnim vodstvom nekoliko stručnih urednika. Naime, Radio Vatikan je tijekom dvadesetak godina primio nekoliko tisuća stažista iz mnogih zemalja i jezičnih područja, tako da „mreža“ katoličkih radijskih postaja nije bila samo „tehnička“ stvarnost za širenje sadržaja, nego i snažna veza osobnih poznanstava, trajnih prijateljstava i odgojno-obrazovne suradnje.

No Veliki jubilej, vrhunac aktivnosti i uzvišenih duhovnih trenutaka, za Papu i Radio Vatikan bio je sličan vijencu svjetske povijesti. Strašno rušenje tornjeva blizanaca u New Yorku, 11. rujna 2001. godine, gledali smo na ekranima i prenosili uživo. O tome smo danima govorili, razmišljajući s Papom kako se u vjeri suočiti s takvim nečuvenim događajima. Papu smo potom, dok je prijetio rat, zanosno pratili osobito u njegovom divnom zauzimanju za mir. Širili smo njegov glas koji je bio sve nesigurniji, a ponekad smo njegove riječi snimali, skraćujući tišinu i teško disanje, kako bi ga vjernici mogli dobro razumjeti, dok je Vatikanski televizijski centar s ljubavlju prikazivao sliku njegova trpljenja pred očima bezbrojnih vjernika koji su ga pratili sa zebnjom i sudjelovanjem u njegovom tjelesnom slabljenju.

Smrt pape Ivana Pavla II., sprovod, priprema za konklavu i izbor pape Benedikta XVI., s komunikacijskog su gledišta bili izvanredno vrijeme djelovanja i skladne suradnje Radio Vatikana, Vatikanskog televizijskog centra i Tiskovnog ureda Svete Stolice, ne samo zbog širenja informacija, nego i zbog prihvata i tehničke pomoći tisućama novinara i komunikatora iz cijeloga svijeta, tako brojnih kao nikada do tada.

Tako smo se pripremali za druge velike događaje koji su uslijedili, poput proglašenja blaženim pape Ivana Pavla II. i odreknuća od službe pape Benedikta XVI., te konklava odmah iza toga. Tada je u atriju Dvorane Pavla VI. postavljen veliki centar za novinare sa svim njegovim vezama, remek-djelo na kojem su svi korisnici bili zahvalni. Puna suradnja koja se odvijala tih dana, plod zajedništva i zajedničkih namjera, te dugih poznanstva i prijateljstva među voditeljima, ipak je upućivala da je za budućnost, s obzirom na strukturu, potreban uređeniji oblik koordinacije među glavnim komunikacijskim institucijama Svete Stolice.