Budi dio naše mreže
Izbornik

O POVIJESTI NERETVE UZ GODIŠNJICU ROĐENJA I SMRTI DON RADOVANA JERKOVIĆA

1900

U Gradskom kulturnom središtu u Metkoviću predstavljena je 27. listopada knjiga "Don Radovan Jerković, život i djelo, prigodom 100. godišnjice rođenja i 50. godišnjice mučeničke smrti (1900-1950)".

U Gradskom kulturnom središtu u Metkoviću predstavljena je 27. listopada knjiga “Don Radovan Jerković, život i djelo, prigodom 100. godišnjice rođenja i 50. godišnjice mučeničke smrti (1900-1950)”. Knjigu je za tisak priredio dr. don Mile Vidović, profesor povijesti na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji “Don Frane Bulić” u Splitu, a nakladnik je Matica hrvatska Metković. Knjiga ima 688 stranica i podijeljena je na 6 dijelova, prema srodnosti građ koju obrađuju, a ipak svi dijelovi sačinjavaju jedinstvenu cjelinu, koja se odnosi na povijest Neretve od prapovijesti pa do drugoga svjetskog rata. Budući da je Jerković bio i kroničar koji je bilježio važnije događaje koji su se u Neretvi dogodili između dva svjetska rata, ti su članci danas dragocjeni za bolje upoznavanje ondašnjih prilika.
O knjizi su govorili prof. Ivan Gabrić, predsjednik Matice hrvatske Metković, prof. fra Josip Ante Soldo, povjesničar iz Sinja, te priređivač knjige dr. Vidović. Posebno je priznanje odano nakladniku koji je tom knjigom oteo zaboravu uglednog svećenika i odličnog vjeroučitelja srednjoškolske mladeži, kulturnog djelatnika i mučenika don Radu Jerkovića, podigavši mu tako “spomenik trajniji od mjedi”.
U prvom dijelu knjige dr. Vidović podrobno opisuje Jerkovićev život, koji je obilovao svećeničkim i kulturnim aktivnostima. Na temelju pronađenih dokumenata iscrpno je opisao montirano suđenje koje su protiv don Radovana vodile komunističke vlasti u Metkoviću u srpnju 1945. godine. Optužnica je temeljena na neistinitim i upravo monstruoznim tvrdnjama sa zaključkom da Jerković “mora biti isključen iz naše narodne sredine”. Sud ga je osudio na 15 godina gubitka nacionalne časti i 5 godina prisilnog rada. Kasnije je kazna smanjena na 10 mjeseci prisilnog rada. Iz zatvora je izašao živ na zaprepaštenje njegovih tužitelja, koji su poslije toga poduzeli sve da ga likvidiraju. To im je uspjelo 1950. godina za vrijeme Jerkovićeva župnikovanja u Vranjicu kod Splita. Tužitelji iz Neretve našli su suradnike među komunističkim sluganima u Vranjicu, koji su Jerkovića optužili da kvari mladež, te je odveden u istražni zatvor u Splitu, gdje su ga 14. kolovoza 1950. usmrtili električnom strujom.
Drugi dio knjige govori o političkoj i crkvenoj povijesti Neretve, te o naseljavanju neretvanske doline novim stanovništvom krajem 17. i početkom 18. stoljeća. U trećem dijelu obrađena je pojedinačna povijest neretvanskih župa. Tu se ne govori samo o crkvenoj povijesti nego i o nastanku svakoga mjesta, njegovu razvoju, te obiteljima, njihovu podrijetlu i doseljenju, povijesnim spomenicima, kao i o gospodarskom i prosvjetnom razvitku. Četvrti dio donosi Jerkovićeve objavljene članke, kako povijesne tako i prigodne, koji se odnose na neke važnije događaje u Neretvi pred početak drugoga svjetskog rata. Posebnu pozornost privlači članak koji govori o pokolju nedužnoga hrvatskog i muslimanskog stanovništva u Gabeli, Čapljini i okolnim mjestima na Uskrs 1941. g. što su ga počinili četnici iz Trebinja. Nije nevažno spomenuti da se to dogodilo 14. travnja, dakle prije dolaska Ante Pavelića na čelo NDH. Tu se donose imena 20 žrtava, opisuje se mjesto i način njihova stradanja, te iznakaženost njihovih tjelesa, što se prvi put objavljuje.
Peti dio knjige sadrži Jerkovićeve članke koje je za života objavljivao u različitim listovima, a obrađuju društveno-gospodarsku problematiku Neretve. Tim je člancima Jerković želio upoznati široku javnost o teškom gospodarskom stanju u Neretvi, koja bi postala bogata i plodna dolina kada bi vlada u Beogradu imala više sluha za melioraciju neretvanskih močvara. Melioraciju bi, piše Jerković, mogla financirati sama Neretva, zapravo njezina lučka carina u Metkoviću, kada novci ne bi odlazili u Beograd. U šestom dijelu donosi se Jerkovićev rad o makarskom biskupu, slugi Božjemu Nikoli Bjankoviću, koji je zaslužan da su neretvanske župe na lijevoj obali Neretve: Metković, Dobranje, Vidonje i Slivno na početku 18. stoljeća pripale Makarskoj biskupiji, nakon oslobađanja Neretve od Turaka. Jerkovićeva je povijest Neretve sveoubuhvatna, znanstveno utemeljena i kritički pisana. To je do sada najbolja i najpotpunija povijest Neretve, koju bi trebala imati svaka neretvanska obitelj. (ika-mm)